Jezici razumijevanja: Kad terminologija razdvaja, a suština spaja
Piše: Esad Bajić
Živimo u vremenu čestih sukoba koji ne proizlaze iz suštinskih razlika, već iz različitih "dijalekata" razumijevanja. Kroz nekoliko "vježbi" sam kroz lingvističke eksperimente - prevođenjem duhovnih koncepata kroz prizmu sporta, matematike, geologije, novinarstva, matematike, vojnog govora - pokušao POKAZATI kako: suština uvijek ostaje ista, bez obzira na terminologiju.
Svaki put kad teme poput racionalizacije grijeha, namaza ili zekata, koje sam koristio u ovim primjerima, prevedemo na različite stručne jezike, demonstrirana je fundamentalna istina: jezik je sredstvo, a ne svrha komunikacije.
Kada sportski trener govori o "treningu karaktera", a vojni oficir o "moralnoj rekonstrukciji", oni zapravo govore o istoj stvari. Kada geolog priča o "eroziji integriteta", a matematičar o "redistributivnom algoritmu pravednosti", poruka je identična.
U muslimanskom svijetu često svjedočimo sukobima koji nastaju upravo zbog različitih interpretativnih pristupa. Razni pravci i škole mišljenja - svako ima svoj dijalekat razumijevanja, i često zbog njega / toga zaboravljaju da je izvor isti.
Ovi eksperimenti su mi, makar i simbolični, pokazali: Jezik je alat, ne istina sama po sebi. Terminologija varira, ali suština ostaje konstantna. Različiti izrazi ne znače nužno različite poruke.
Primjer: Kada šejh govori o "duhovnoj disciplini", a profesor o "kognitivnoj regulaciji", zar nije riječ o istom procesu samokontrole?
Ono što nas razdvaja nije suština, već forme njenog izražavanja. Često zaboravljamo da su naše razlike najčešće lingvističke, periferne a ne suštinske.
Pravi dijalog počinje tek kada:
- prestanemo vrednovati tuđi jezik kroz predrasude,
- pokušamo razumjeti poruku, a ne samo njen oblik i priznamo legitimitet različitih interpretativnih pristupa.
Mnogi muslimanski intelektualci poput Fazlura Rahmana govorili su o "hermeneutičkoj fleksibilnosti" - sposobnosti da se ista istina izrazi različitim jezicima, ne gubeći svoje fundamentalno značenje.
Primjer iz prakse. Pogledajmo namaz:
Sufija će govoriti o mističnoj komunikaciji.
Pravnik o normativnoj obavezi.
Psiholog o meditativnoj praksi.
Antropolog o kulturološkom ritualu i dr.
A suština? Komunikacija između čovjeka i Boga.
Naš zadatak nije eliminacija različitosti, već učenje kako čitati među različitim jezicima. Ključno je prepoznati da iza svake terminologije stoji duboka ljudska potreba za razumijevanjem.
Različiti jezici - ista poruka. Različite forme - ista suština.
Pravo razumijevanje počinje tek kada prestanemo osuđivati jezik, a počnemo slušati poruku.
U našoj tradiciji postoji šala o čovjeku koji je upitan zašto je udario šamar drugom čovjeku. Odgovorio je da mu je taj drugi kazao da je "fantastičan". Kako ovaj nije znao šta to znači, preventivno je htio zaštititi svoj ugled.
Vrlo često, zbog manjeg bogatstva jezičkog fonda, ljudi u riječima onih s bogatijim rječnikom znaju vidjeti blasfemiju tamo gdje je, zapravo, zikrullah (spominjanje Boga). Islamsko učenje nas savjetuje da uvijek tražimo opravdanje za svog brata u vjeri. Čak se kaže: Ako nakon stotinu pokušaja ne pronađeš opravdanje, okrivi sebe što ne možeš da ga nađeš, a ne onoga kome ga tražiš.
Neke pojave treba posmatrati racionalno, a neke emocionalno, pa tek onda racionalno. Često miješajući ova dva pristupa postajemo konfliktni, pri čemu zaboravljamo da je naš cilj istina, a ne pobjeda u raspravi ili dijalogu.
Nekada davno, četiri čovjeka pronašla su zlatnik i počela raspravljati na šta bi ga trebali potrošiti. Svaki od njih je bio druge narodnosti i govorio je drugačijim jezikom: jedan je rekao da želi "ingur", drugi "ineb", treći "estafil", a četvrti "groz". Ubrzo su se počeli svađati i prijetiti da će se potući, jer je svako mislio da je njegov zahtjev ispravan.
Tada je naišao mudar čovjek koji je govorio sve njihove jezike. Upitao ih je zašto se svađaju. Kada su mu objasnili, nasmijao se i rekao: Svi vi želite isto! Želite grožđe, samo ga zovete različitim imenima.
Pouka: Često nas razlike u jeziku ili terminologiji mogu dovesti do sukoba, iako nam je cilj isti. Umjesto da se fokusiramo na formu, trebamo tražiti zajedničku suštinu. Samo razumijevanjem i tolerancijom možemo izbjeći nepotrebne konflikte i pronaći zajednički put.
(Preporod.info)