Od petka do petka: Dr. Sedad Bešlija
Od petka do petka je stalna rubrika u kojoj njen autor dokumentuje sve ono što je obilježilo prethodnu sedmicu, a što je važno za njega osobno i za društvo u cjelini, te dijeli svoje viđenje tih događaja.
Za sedmicu od 22. do 28. novembra 2024. godine za čitatelje portala Preporod.info piše dr. Sedad Bešlija, direktor Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu.
Petak, 22. novembra 2024.
Nakon što sam obavio nekoliko rutinskih poslovnih obaveza, hutbu sam odslušao u dobrinjskoj džamiji kod svog školskog druga Memfad-ef. Drkića koji je govorio o odgovornosti osoba koje preuzmu rukovodeće pozicije u državi. Tako je započeo ovogodišnji govor o značaju državnosti naše domovine i potrebi jačanja svijesti o važnosti države i njenih institucija.
Nakon što sam kćerki Medini predao saglasnost za klupsko putovanje na još jedno međunarodno takmičenje iz karatea u Crnoj Gori (Bar), u poslijepodnevnim satima zaputio sam se na novu promociju edicije "Historija Bosne i Hercegovine I-VI" u organizaciji Zavičajnog muzeja Visoko. Noć prije, bili smo na promociji u Muzeju Kaknja. Tako smo zvanično obilježavanje 25. novembra ove godine nastavili u dva kraljevska grada, Kaknju i Visokom. Publici su se, pored mene, u svojstvu promotora obratile kolege iz Instituta koji čine dio uredničkog tima na ediciji: dr. Enes Dedić, dr. Hana Younis i dr. Dženita Sarač-Rujanac. Poslije promocije nastavio sam put prema Bosanskoj Dubici, rodnom gradu moje mame i majke, kako bih odvezao majku kući nakon boravka u Sarajevu. Inače, majka je jedna od rijetkih bošnjačkih povratnica u ovaj bosanskohercegovački gradić koji danas administrativno pripada entitetu RS.
Subota, 23. novembra 2024.
Po pozivu, doputovao sam u Graz (Austrija), a povod gostovanja bila je tribina o državnosti Bosne i Hercegovine kroz historiju. Nakon održanog predavanja, s okupljenim Bošnjacima sam razgovarao o ključnim temama u vezi s izazovima očuvanja i afirmacije identiteta Bosanaca u iseljeništvu. Predložio sam sagovornicima da nacionalni, kulturni i vjerski identitet te vezu s Bosnom čuvaju na način da svoju djecu poduče bosanskom jeziku, da organizuju ljetne edukativne posjete djece u Bosnu, da kupe neku zemljišnu parcelu u Bosni, ako je nemaju, da zajedno s partnerima / sunarodnjacima koji žive u Bosni pokrenu neki biznis, da na političkim izborima u Bosni iskoriste svoje glasačko pravo i slično.
Nedjelja, 24. novembra 2024.
Dan sam započeo posjetom krovnoj vjerskoj asocijaciji muslimana pokrajine Štajerska u Austriji (IRG - Islamische Religionsgemeinde Steiermark). Razgovarali smo na temu općeg stanja muslimana i izazova s kojima se posljednjih godina suočavaju u kontekstu savremenih potreba muslimana, ali posebno u kontekstu jačanja desničarskih stranaka u Evropi. Nakon sastanka napravili smo kratku turističku turu po gradu Grazu obišavši historijske znamenitosti grada. Usput sam u gradačkoj čaršiji probao pečene kestene (marone) koje je pripremio Kosovar, a nešto kasnije i doner u restoranu Akdağ kod Kurda. Naravno, ova tura ne bi bila lijepo upotpunjena bez prisustva meni dragih i voljenih insana. S domaćinima smo se oprostili poslije podne-namaza obrativiši se kratko okupljenom džematu i uručivši polaznicima mektepske nastave dječiji časopis IGMG Mravko koji objavljuje IGMG Balkans.
Svojim savjetima pokušavam dati doprinos u kvaliteti sadržaja ovog časopisa koji je jedinstven na našem tržištu. U poslijepodnevnim satima u povratku za Bosansku Dubicu posjetio sam i Vojno groblje u Lebringu (Bosniakenfriedhof) koje se sastoji od 1.233 groba vojnika iz Prvog svjetskog rata, a od toga je 805 Bošnjaka, različitih vjerskih pripadnosti. To je samo jedno mezarje u kojem leže Bošnjaci koji su svoje živote položili diljem svijeta na mnogim frontovima kroz historiju. Dok sam čitao imena poginulih vojnika i zarobljenika na ovom mjestu, razmišljao sam i o onim Bošnjacima koji su svoje živote dali u bici na Čanakkaleu. Ovo gdje sam stajao je bošnjačko "Čanakkale na Zapadu". Još jednom sam osvijestio važnost velikih ideja i ciljeva jednog naroda: državnosti, samostalnosti i nezavisnosti koja je dobijena i potvrđena 1992. godine, a posebno činjenice da je formirana Armija Republike Bosne i Hercegovine koja se prvi put u historiji na takav način borila samo i isključivo za Bosnu i Hercegovinu, odnosno da su sinovi i kćeri naše domovine prvi put polagali svoje živote samo i isključivo za Bosnu i Hercegovinu. U večernjim satima preko Maribora i Zagreba stigao sam ponovo kod majke u Bosansku Dubicu gdje nas je dočekao ukusni domaći majkin burek.
Ponedjeljak, 25. novembra 2024.
Nakon doručka u Bosanskoj Dubici zaputio sam se ka Sarajevu. Dan je osvanuo svečanostima povodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine koje sam u jutarnjim satima pratio putem TV ekrana i raznih internet portala. Međutim, dok sam prolazio pored Laktaša i Banje Luke, pročitao sam vijest o maltretiranju grupe žena koje su iz Bugojna došle na jednodnevni izlet u Banju Luku od pripadnika MUP-a RS zbog toga što su razvile zastavu s ljiljanima. Ostatak puta do Sarajeva razmišljao sam o tome da li ćemo ikada doživjeti dan kada će se prestati manipulirati s historijskim faktima, kada će se historija kao jedna plemenita pomoćna životna disciplina početi upotrebljavati, a ne zloupotrebljavati i mitologizirati u Bosni, kada će se svi stanovnici Bosne početi ponašati civilizirano prema zemlji i njenim historijskim tekovinama.
Da li ćemo ikada doživjeti nivo civiliziranog društva kakvog sam osjetio prolazeći dva dana ranije iz Hrvatske u Sloveniju i iz Slovenije u Austriju čitajući na nekada postavljenim graničnim punktovima „Slobodan prolaz!“. Nažalost, ne samo svojom krivicom, već i licemjerstvom tzv. međunarodne zajednice, mi i dalje, i u bukvalnom i u prenesenom značenju, živimo "u smogu", dok nad evropskim gradovima "sija sunce".
Utorak, 26. novembra 2024.
U jutarnjim i podnevnim satima završavao sam nekoliko tekućih poslova i proveo vrijeme u druženju s djecom, a od 17 sati sam bio u Hotelu Hills na Ilidži gdje je održana Svečana akademija u povodu Dana Sandžaka i Dana državnosti BiH u organizaciji Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka. Na prijedlog prof. dr. Rifata Škrijelja, donedavnog rektora Univerziteta u Sarajevu, predsjednik Udruženja g. Lekić mi je ukazao čast da budem ovogodišnji uvodničar na tradicionalnoj Svečanoj akademiji.
S ovog skupa na kojem je bilo prisutno oko 1.000 ljudi iz nekoliko država ponio sam nekoliko važnih dojmova: riječ je o možda najpotentnijem Udruženju građana u našoj zemlji (npr. preko 200 profesora različitih usmjerenja je bilo na skupu), Udruženje vrši odličnu koordinaciju u vezi s prikupljanjem stipendija za učenike i studente, a donatori su mnogobrojna pravna i fizička lica iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i iseljeništva, u svom govoru sam istakao jednu vrlo važnu tačku koja je presudna po sadašnjost i budućnost našeg naroda i njegove pozicije u državama u kojima žive kao i općeg razvoja u narednom periodu, a to je vraćanje jedinstva.
Kazao sam: "Da bismo u sadašnjosti i budućnosti donosili ispravne odluke od nacionalnog značaja, valja stalno pred očima imati tešku prošlost Bosne i Sandžaka, posebno u 19. i 20. stoljeću, a koju je ponajbolje opisao Derviš Sušić riječima: 'Kakva nam je historija, svako bi se trebao rađati sijed'. U tom smislu, svoje obraćanje ću završiti izrekom velikog turskog pjesnika Junusa Emrea, imajući u vidu naše opće stanje koje, složit ćete se vjerujem, nije na zadovoljavajućem nivou i u kojem nažalost vladaju raznorazne podjele, neslaganja, sujete, lični ili grupni interesi i isključivosti koje prijete opstanku države i njenih institucija. 'Bölüşerek tok oluruz. Bölünerek yok oluruz.' 'Ako budemo dijelili, bit ćemo siti. Ako se budemo dijelili, nestat ćemo'." Bila je to i prilika za susretom sa prijateljima i poznanicima s kojima se nisam duže vremena vidio. Po povratku kući vršio sam posljednje pripreme za aktivnosti koje će uslijediti već narednog dana.
Srijeda, 27. novembra 2024.
U poslijepodnevnim satima sam se zajedno s kolegama dr. Nedimom Rabićem, dr. Muamerom Hodžićem, dr. Enesom Omerovićem i bibliotekarom Igorom Miškovićem zaputio prema Goraždu. U ovom gradu heroju na Drini, na poziv BZK „Preporod“ Goražde i predsjednika te podružnice Admira Kurtovića te muftije goraždanskog Remzije Pitića u Centru za kulturu smo održali još jednu u nizu promocija edicije „Historija Bosne i Hercegovine I-VI“ o kojoj sam zajedno sa spomenutim kolegama govorio. Moram i ovdje pohvaliti sjajnu organizaciju domaćina i veliku podršku koju su iskazali našem radu otkupivši sve komplete edicije koje smo namijenili za ovu promociju. Bilo je to za mene posebno zadovoljstvo i čast, jer sam po prvi put u svojstvu naučnog radnika i direktora Instituta za historiju govorio u rodnom gradu moga rahmetli oca, djedova i pradjedova i to baš povodom promocije ovog kapitalnog djela od nacionalnog značaja na koji smo vanredno ponosni. Po povratku iz Goražda našao sam malo vremena za posljednje pripreme za važan naučni događaj koji je zakazan za sljedeći dan.
Četvrtak, 28. novembra 2024.
Nakon doručka krenuo sam prema Bošnjačkom institutu – Fondaciji Adila Zulfikarpašića. Nakon opsežnih priprema unutar Instituta za historiju i Bošnjačkog instituta još od ljeta, konačno je osvanuo dan za realizaciju Foruma u povodu Dana državnosti BiH, ali i 65 godina rada i djelovanja Instituta za historiju, koji smo naslovili: Bosna i bošnjaštvo: Od fra Ivana Franje Jukića do Adila Zulfikarpašića. Na početku ovog događaja koji je okupio eminentne istraživače obratio sam se uvodnim referatom o bošnjaštvu kroz historiju akcentirajući terminološku sinonimnost pojmova Bosna, Bošnjanin, Bošnjak, Bosanac koju je zagovarao rahmetli akademik Dževad Jahić, a potom se fokusirao i na ključne aspekte u historijskom razvoju bošnjaštva od srednjeg vijeka do savremenosti koju živimo. Tokom dana imali smo priliku poslušati zanimljiva izlaganja panelista na ukupno tri panela. Posljednji panel koji je tematizirao savremenu poziciju i sadržaj bošnjaštva od 1993. do danas bio je veoma dinamičan, a kroz diskusiju smo imali priliku otvoriti neka ključna i bolna pitanja u vezi s budućnosti Bosne i Bošnjaka.
Poslije uspješno održanog Foruma, u večernjim satima prisustvovao sam Skupštini Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), koja je održana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, asocijaciji koja je nastala u ratnim uvjetima prije 32 godine i koja je dala ogroman doprinos u očuvanju cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Na ovoj sjednici Skupštine je za novog predsjednika izabran prof. emeritus Kasim Trnka, a meni je, na prijedlog prof. Trnke, podrškom eminentnih članova Skupštine ukazana čast da u narednom periodu budem na dužnosti zamjenika predsjednika VKBI.
To će biti još jedna obaveza i odgovornost za mene, međutim, kada je u pitanju državotvorno djelovanje i doprinos, nisam nikada imao dilemu u kontekstu odricanja od ličnog komfora i komoditeta. Nadam se da ćemo dati doprinos podizanju svijesti o važnosti popravljanja našeg općeg društveno-političkog stanja i posebno raditi na otklanjanju mnogih slabosti koje su evidentne u našem narodu, posebno među političkim elitama (moralna kriza, beznađe, egomanija, sebičnost/jastvo i sebstvo, destruktivni lični interes, uskogrudnost, nespremenost na timski zajednički rad, isparcelisana nacionalna svijest, jaki lokalizmi, politička usitnjenost, odsustvo strateškog rada, erozija obrazovnog sistema, politička nezrelost nacije), a koje su prepreka daljem razvoju države i društva.
(Preporod.info)
