Oproštajni govor Mustafa-ef. Cerića: Hafiz Ismet bio na vrhu naše zajednice, ali je živio realnost običnog čovjeka

Hafiza Ismet-ef. Spahića u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu danas je svojim oproštajnim govorom ispratio Mustafa-ef. Cerić, (reisul-ulema 1993.-2012.) za čijeg je mandata rhm. hafiz Spahić bio njegov zamjenik (naibu-reis). Cerić se na dženazi ovom istaknutom alimu prisutnima obratio evojim emotivnim govorom. 

Ističući svoju bliskost sa rhm. hafizom Spahićem, dr. Cerić je rekao da je s njim bio "dva tijela spojena u jednu dušu, koja je jednako disala za vjeru - islam i jedno srce, koje je jednako voljelo jednu zemlju – Bosnu".

Govor Mustafa-ef. Cerića prenosimo u cijelosti:

Rađali su se, živjeli i umirali u Bosni od Drine studene do Une tirkizne, i od Save plovne do Neretve zelene hiljadama/tisućama godina ljudi od nama i merdana, od džana i mejdana, od mertebe i mehćeme, od hikmeta i ibreta.

I hodali su, prkosni od sna, ovom Bosnom uzduž i poprijeko bez straha i bez srama, ljudi ponosni i slavni "u svojoj vjeri, na svojoj zemlji", od meraka što su rođeni ovdje i što im je ovdje zakopano sjeme.

Jedan od njih je čovjek od dina i imana, od ahlaka i mekama, kojeg danas ispraćamo iz Nasuta u Melekut i kažemo gradu i svijetu:

- Sjetite se Hafiza Ismeta, on je bio iskren ( كَانَ صِدِّيقًا );
- Sjetite se on je bio ummet skrušeni, Allahu Svevišnjem rob pokorni, nije bio mušrik, bio je zahvalan na nimetima, Allah ga je zato izabrao i uputio na pravi put; (كانَ أُمَّةً قَانِتًا لِّلَّهِ حَنِيفًا وَلَمْ يَكُ مِنَ الْمُشْرِكِينَ، شَاكِرًا لأنْعُمِهِ، اجْتَبَاهُ وَهَدَاهُ إِلَى، صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ).
- Sjetite se Hafiza Ismeta on je ispunjavao obećanje (كان صادقَ الوعد) ; bio je istinski odan brat i prijatelj (كَانَ مُخْلَصًا); bio je, po uzoru na vjerovjesnika Muhameda Alaihisselam, na visokom stupnju morala (لَعَلَى خُلُقٍ عَظِيمٍ).
- Sjetite se, Hafiza Ismeta, bio je insan s dušom i srcem, bio je insan otvorenog uma i široke ruke, bio je insan od utjehe uplakanom i poticaj hrabrom.

Niko kao Hafiz Ismet nije znao transcendentalnu istinu prevesti u imanentnu stvarnost ljudskog života na zemlji.

Niko kao on nije imao riječ, koja je ubadala u damar kako bi iz čovjeka iscijedio zlu krv.

Nije bio derviš, ali volio se družiti s dervišima; nije bio muhaddis, ali je znao i slijedio hadis u svakodnevnoj praksi.

Bio je hafiz jer je volio Kur'an, bio je muhaffiz jer je volio misiju učitelja, bio je odgajatelj jer je brinuo o vjeri i moralu svog naroda, bio je staratelj jer je volio softe u medresi, koji su ga voljeli kao svog oca zato što im je bio dostupan da sasluša njihove probleme.

Hafiz Ismet je bio na vrhu naše zajednice, ali je živio realnost običnog čovjeka, gdje su korijeni njene zrelosti i smjelosti na putu imana i islama.

Nije bio političar, ali je razumio politiku, nije bio vlast, ali ju je pratio i bio joj kamen u cipeli.

Dragi moji, ako vas upitaju ko vam je kur'anom uvećav'o iman, recite mu Hafiz Ismet.
Ako vas upitaju ko vam je sunnetom omilio islam, recite mu Hafiz Ismet.
Ako vas upitaju ko vam je hutbom omilio ahlak, recite mu Hafiz Ismet.
Ako vas upitaju ko vam je duh Božanski osvjetljavao, recite mu Hafiz Ismet.
Ako vas upitaju, ko vam je dušu blažio, recite mu Hafiz Ismet.
Ako vas upitaju ko vam je srce mekšao, recite mu Hafiz Ismet.
Ako vas upitaju ko vam je um oštrio, recite mu Hafiz Ismet.
Ako vas upitaju ko vam je izzet snažio, recite mu Hafiz Ismet.
Ako vas upitaju ko vas je učio da volite Bosnu, recite mu Hafiz Ismet.
Ako vas upitaju ko vam je ostavio emanet da se za Bosnu borite imanom i džanom, recite mu Hafiz Ismet.

Nije to sve, ali jest dovoljno da nam ostane u pameti da smrt nije kraj, već drugi početak sa duhovnim bićima u vječnom i bezglasnom Melekutu, pa tako ni Hafizova smrt nije kraj njegove uzoritosti za nas u vjeri i moralu, jer nam je ostavio svoje besmrtne i nesebične riječi, koje treba da pamtimo: „Allah mene kuša, pa evo Hafize, vidi kako je dati krv šehida".

Hafize moj, nedostajat ćeš mi, ali sretan sam što je moj život bio dio tvoga „Ti“ i što si mi dopustio da i tvoj život bude dio moga „Ti“, jer ne znam da li će se ikad više ponoviti u našoj Bosni da se dva tijela spoje u jednu dušu, koja je jednako disala za vjeru - islam i jedno srce, koje je jednako voljelo jednu zemlju – Bosnu, ali znam da dok ispraćamo tvoju dušu iz Nasuta u Melekut pred Tvoga Gospodara, duše Bošnjaka ma gdje bile i dalje će osjećati to duhovno jedinstvo, kojem si ih ti učio.

Neka su ti oprošteni svi grijesi od Milostivog Allaha, kojem se ti vraćaš s imanom i islamom! Amin!

A našem dragom Muhsinu, sinu tvome i našoj dragoj Amini kćerci tvojoj, tvom zetu Harisu, tvojoj snahi Zehri te unučadima Davudu, Harunu i Ishaku neka Milostivi Allah podari sabur i silwan – utjehu što su imali takvog oca, djeda, punca i svekra.

Amin!

(Preporod.info)