Iz efendijske prakse: Naš je san da se probudimo

Gledajući Tekst, prve Božije riječi su Uči, to je ujedno i prva kur'anska naredba. Ako pogledamo kontekts, druga Božija naredba jeste Poučavaj. Analizirajući Božiju namjeru u tome zašto je nešto prvo objavljeno, a zašto ne nešto drugo, vidimo da je riječ Uči općenitija od riječi Poučavaj. Učenje je obaveza svih, a poučavati mogu samo oni koji su za to osposobljeni. Posmatrano kontekstualno, riječ Poučavaj je sadržana u riječi Uči.

Prethodni ajet koji je naveden, objašnjava zašto je ovaj Ummet najbolji od svih. Odgovor je zbog toga što naređuje dobro a odvraćaju od zla. Upravo ova dinska vrijednost, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, objedinjuje u sebi tekstualno prvu Božiju naredbu i kontestualno drugu Božiju naredbu Uči i Poučavaj.

Navedeni kur'anski ajet nas navodi da dajemo odgovore na postavljena pitanja a samim tim da postavljamo pitanja i dajemo odgovore. Da radimo sa tevekkulom na Allaha, dž. š., mudro, lijepim savjetom, blagošću, ali svaki dan. Procese treba voditi, u njima učestvovati, a nikako uzmicati i povlačiti se. Imami-muallimi su vođe i učitelji. Oni vode i obrazuju roditelje i djecu. Sve pojave pažljivo promatraju, proučavaju ih, analiziraju, zatim daju preporuke i savjete.

Navest ćemo nekoliko primjera koji slikovito prikazuju pomenute principe, koji se odnose na preporuke i savjete date roditeljima i učenicima.

Nazivanje selama

Nazivanje selama u svakodnevnom životu je tema o kojoj se trebamo ozbiljnije baviti. Šutnja o ovoj temi nas dovodi do toga da prolaznici (džematlije) imamu nazivaju ''dobar dan'', ''dobro veče'', i ''zdravo''.

Razgovarajući sa kolegama na ovu temu, jedan od njih navede primjer da je bio u supermarketu gdje se na nekoliko metara udaljenosti susreo sa džematlijom. Da bi se izbjegao selam, a da se ne kaže ni nešto neprikladno, džematlija pozdravi efendiju ''otezanjem'' očima bez izgovorene riječi.

Slušao sam o ovoj temi od starijih kolega, koji su se sa ovim problemima susretali u komunizmu. Oni su pozdravljanje sa ''dobar dan'' smatrali provokacijom prvoga reda. I danas je to provokacija prvoga reda za svakog imama. Na ovu provokacju imam treba da djeluje kroz hutbu, mektepsku nastavu.

Nužno je edukovati džematlije, makar to bile ''okorjele'' komunističke sredine. Imam tu mora djelovati. Zanimljivo je da imamu sa ahmedijom na glavi sve džematlije nazivaju selam. Međutim, na društvenim mrežama, kada komuniciraju ili postavljau pitanja počinju sa ''zdravo efendija.''

Da problem bude veći, psihologija mase djeluje, svršenica medrese (u hidžabu) pozdravlja efendinicu (u hidžabu), u jednoj od džematskih ulica, sa ''zdravo''. Problem se rješavao prvom prilikom, te je efendija, na prvoj mubarek noći-veliki skup džematlija, između ostalog govorio o ne-nazivanju selama. Uz nekoliko gromoglasnih osmjeha, podsmjeha efendije i džemata, usaglašeno je da se u svakodnevnoj prilici naziva selam. Problem je iznešen i na Bajram-namazu. Talasalo se petnestak dana o toj temi i sleglo se. Inače, ljudi se na sve naviknu.

Rezultati: Nakon nekoliko mjeseci rezultati su fantastični. Selam se naziva efendiji i efendinici, jasno glasno, sa kraja na kraj ulice, preko pet njiva i ograda. Senzacija zar ne? Oni koji to još uvijek ne mogu preko jezika prevaliti govore ''sabahajrullah'', ''akšamhajrullah'', kako si efendija. To je bio i efendijin prijedlog kao olakšica onim ''okorjelim''. Proces nezaustavljivo ide, hvala Allahu, dž. š., međutim, ljudi su oprezni, u nekom čudnom strahu, još uvijek sa velikim dilemama.

Dječiji šampanjac na rođendanu

S obzirom na to da efendijina djeca rođendan obilježavaju u mektebu, pozivajući svu djecu na rođendansko slavlje, zauzvrat, često budu pozivana na rođendane od te iste djece u njihovim porodičnim kućama.

Znajući za neke ružne pojave, efendinica je svojoj djeci skrenula pažnju, ako bude na rođendanu dječiji šampanjac da ne piju. Velikog li čuda, djecu je dočekao šampanjac. Djeca iz svoje iskrenosti su kazala sve ono što su ih roditelji savjetovali:''Mi ne pijemo šampanjac, to nije za muslimane.''

Nakon svih uvjeravanja da tu nema alkohola, djeca su kategorično odbila taj napitak i tražila sok. Pročulo se da efendijina djeca ne piju šampanjac. Nova tema za sijela i kahve, ali i za hutbu i mubarek noći-veliki skup džematlija. Naravno, efendijina djeca se nisu imala čega stiditi. Njihov rođendan je bio tako upečatljiv da je i to bila tema za kahve, dvije torte, pečeno janje, ćevapi, sokovi dovoljno hrane i pića za četrdeset učenika i pravi primjer čistoće i dostojanstva.

Rezultati: Dolazi mama i poziva efendijinu djecu na rođendan svojoj kćerki. Dočekana je pitanjem: ''Hoće li biti dječiji šampanjac?'' Odgovor je: ''Ma kakvi!!!'' I Bogami nije bilo. Na drugom rođendanu djeci je ponovo ponuđen šampanjac. Djeca već naučena kažu: ''Mi ne pijemo šampanjac, to nije za muslimane.'' Po svemu sudeći do ove porodice nije došla priča o štetnosti navikavanja djece da rođendane i važne trenutke svoga života proslavljaju sa alkoholom. Domaćini su se ''pogubili'', ovaj dječiji odgovor ih je iznenadio. Šampanjac je ostao na stolu neotvoren a sva djeca su poslužena sokom. Mašallah.

Novogodišnja pijanka i Božićna jelka

Pita muallim u mektebu: ''Ko ima jelku kod kuće''? Većina prisutnih učenika, potvrdno odgovaraju. ''Jeste li je okitili sa zvončićima''? Odgovor je ''Jesmooo.'' Onda muallim piše na tabli: ''Jelka je Božićna, Božić je kršćanski praznik, a mi smo muslimani.'' Nakon žučne rasprave došlo se do zaključka da mi muslimani uzimamo kršćanska imena, običaje, načine života a nemoguće je naći primjer da se kršćani slično ponašaju prema muslimanskim svetinjama i da ih usvajaju.

Muallima su za pod ''zakovale'' dvije izjave, kaže učenica: ''Meni je tako mučno kada nas dijele,'' dok drugi učenik kaže: ''Moj tetak je hodža, prošle godine je zabranjivao jelku a ove godine je kupio svom sinu'' u šta zaista ne vjerujem. Ova pojava je sastavni dio većine naših džemata, valja nam o tome govoriti, savjetovati i to svake godine. Nadat se, oslanjanjući se na Allaha, dž. š. da će rezultati doći.

Na pitanje muallima, gdje ćete obilježiti Novu godinu i hoće li biti alkohola tri od četiri učenika su potvrdno odgovorili da piju pivo u Novogodišnjoj noći. Istini za volju, uvjerljivi su bili, da samo uz Novu godinu piju alkohol, a mimo toga ne. Pita muallim: ''Imate li alkohola kod kuće, mimo Nove godine?'' Dvije djevojčice, čiji roditelji klanjaju pet vakat namaza su se javile i kažu da imaju alkohol u kući. Kod jedne je na tavanu a kod druge u podrumu. Kod jedne otac časti goste a on ne pije dok drugi to koristi za lijeka.

Mekteb ''s njima na najljepši način raspravljaj''

Radom sa djecom stiče se zaključak da je djeci koja ulaze u ''magareće godine'', godine puberteta ili adolescencije, potreban razgovor. Djeca starijih razreda vrlo rado otvore dušu i komuniciraju jer im te godine daju veću potrebu za komunikacijom.

To nama muallimima daje priliku da ih saslušamo i damo savjete koji su od životnog značaja. Nedavno smo na času mektebske nastave, a na osnovu povjerljivih informacija da se nešto veliko i strašno dešava sa jednim ili dva naša učenika, razgovarali o moralnim kvalitetama adolesscenata, njihovim zapitanostima, krizi identiteta, sukobu generacija, ciljevima, uzorima. Podaci do kojih smo došli tokom sat i petnaest minuta razgovora su zabrinjavajući.

Evo nekih: ''Pušenje marihuane je sasvim legitimno u godinama (16-21) jer pomaže da se prebrode pomenute krize. Samokontrolom, nakon što se kriza prevaziđe droga se ostavlja i nastavlja se normalan život.'' ''Ljubavni intimni kontakti su nužni i pojava koja se nameće kao obavezujuća, to kako mladi kažu više nije trend to je pravilo.'' ''Bolje je u mladosti probati sve poroke i ostaviti ih nego to raditi sa 30 ili 40 godina.'' ''Šerijatske veze, kako ih nazivaju, su svojstvene samo učenicima medresa.'' Izjava ''efendija ne idem ja u medresu'' mnogo govori''. ''Korištenje antidepresiva (droga u malom) je sastavni dio naših života koje nam propisuju ljekari koji ni sami nemaju neka bolja rješenja.''

Ove izjave koje su stavljene pod znake navoda su mi promijenile pogled na život. Pitam se kao imam, muallim zar sam i ovo doživio. Iz ovih razgovora se zaključuje da je stepen komunikacije roditelja i djeteta vrlo mali. Iz njihovih izjava se da zaključiti formiranje svijesti mladih putem medija i putem školskih debata na kojima se čuje floskule: ''Mladi su u porocima jer ih roditelji ne žele saslušati'', ''Roditelji izbjegavaju kominikaciju o pojavama za koje ne žele da se dese njihovoj djeci a time ih prepuštaju da se sami bore.''

Uvjeren sam da se ovom pričom djeca svjesno udaljavaju od roditelja a da za prijatelje uzimaju svoje neprijatelje. Međutim, ovdje ima i istine. Komunikacija između roditelja i djeteta treba biti stalna. Zauzetost roditelja egzistencijom, brzim načinom života koji nameće globalizacija, komunikacija sa djecom je samo u nuždi. To dovodi do toga da se mlada duša gubi u ovom prevelikom svijetu u kome ona hoće da ima svoje mjesto.

Odanosot društvenim mrežema, sanjanje života koji u stvarnosti ne postoji, ili koji nije ideal vjerniče porodice, jeste početak koji vodi u devijacije i formiranje ličnosti koja ima problem.

Uloga imama-muallima jeste nezamjenjima. Kako bismo imali dobru omladinu, imami moraju probuditi svijest roditelja a i djece i konstatno ih upućivati jedne na druge.

Rad sa mladina je nužan ali kontinuitet mora postojati od mektebskih dana da bi taj rad imao pozitivne rezultate. Svako dijete nam je važno, svaka kuća nam je važna stoga primijenimo praksu Nuha a. s. i pozivajmo ljude u vjeru i noću i danju. Smatram da nam društvene mreže u tome mogu pomoći, međutim izravna komunikacija nema alternativu.

Zaključak

Božiji poslanici su po trgovima hodali, pozivali na dobro i odvraćali od zla. Trebamo ići prema džematlijama, s njima se susretati, razgovarati, posjećivati ih, jer naše energične pozive, kroz zidove dobro termo-izolacionih džamija neće čuti. Zar Resulullah nije odlazio do Kabe, učio Kur'an, klanjao namaz i razgovarao sa nevjernicima. Tada je harem Kabe bio srce idolopoklonstva, nereda, nevjerstva.

Prenosi se od Poslanika, a. s. da je rekao:''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobro i odvraćati od zla, ili će vam Allah poslati kaznu, pa ćete moliti a On vam se neće odazvati.'' (Tirmizi, hasen)

(Sanel-ef. Hodžić/Islam.ba)