Strah

Piše: Almir Fatić

Robovanje Uzvišenom Allahu, džellešanuh, iskazuje se riječima, djelima i srcem, tj. srčanim stanjima (hal) i stepenima (mekam) koja na uravnotežen i umjeren način odražavaju visoke moralne kvalitete vjernika. Ti kvaliteti su, opet, rezultat znanja, spoznaje i prakse. Ukrašavanje moralnim kvalitetima spada u imperative vjere. Vjerovati znači ispravno djelovati i moralno živjeti.

Ovo dvoje, nadalje, rezultira novim stanjima i stepenima na putu duhovnog usavršavanja. Jer, postupajući po onome što zna, čovjek će, kako se veli u jednom hadisu, spoznati ono što ne zna. Postoji stanje srca koje se naziva strah (havf), i stanje srca koje se naziva nada (redža').

Oba ova stanja jesu uzvišena stanja ljudskoga, vjerničkog srca, i ona, zapravo, predstavljaju srčane ibadete (ibade kalbijje). U slučaju nade, ona već podrazumijeva stanje poniznosti i skrušenosti, dok stanje straha podrazumijeva priznanje Božije moći i svemoći. Ideal kojem se teži jeste prisutnost oba stanja, i straha i nade, u srcu vjernika. Zapravo, oni su nerazdvojivi: "A Njemu se molite sa strahom (havfen) i nadom (tame'a)" (el-E'araf, 56)); "I oni se mole Gospodaru svome iz straha (havfen) i nade (tame'a)" (es-Sedžde, 16). To vidimo i po tome što riječ nada (redža') u Kur'anu nekada dolazi u značenju straha (havf), npr.: "Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite (la terdžūne)?!" (Nuh, 13) U arapskom jeziku uobičajeno je da se nešto naziva po onome što je s njim usko povezano.

Definicija straha

Strah je stanje srca koje se javlja kao rezultat iščekivanja zla u budućnosti. Ono se temelji na znanju onoga što vodi ka zlu, tj. znanju uzroka koji tome vode. Shodno poznavanju tih uzroka zavisi i jačina straha i jačina bola u srcu. Nekada strah može biti zbog nekog prekršaja kojeg učinimo ili, pak, zbog poznavanja svojstva onoga što plaši; npr. kada čovjeka napadne krvoločna zvijer, čovjek se plaši jer zna da zvijer razdire (šire v. u: Gazali, Ihja', "Knjiga o strahu i nadi", 7/445-449).

"Mene se bojte"

Strah kao stanje srca vjernicima je naređen. Uzvišeni Allah kaže: "I samo se Mene bojte! (ferhebūn)" (el-Bekare, 40); "Pa ih se ne bojte (tj. nevjernika), nego se bojte Mene (hāfūni), ako ste pravi vjernici!" (Ali 'Imran, 175). U prvom spomenutom ajetu Uzvišeni Allah zapovijeda ljudima da se samo Njega boje, dok je u drugom ajetu ova naredba još intenzivnija, odn. strah od Njega postavlja se kao uvjet ispravnog vjerovanja. Zato je nepojmljivo da neko bude vjernik, a da se ne boji Allaha, dž.š., makar onim najnižim stepenom straha. Otuda proizlazi da je nedovoljan strah od Uzvišenog Allaha najbolji dokaz Njegovog nedovoljnog poznavanja, a time i nedovoljno jakog imana vjernika, jer Uzvišeni naređuje: "I samo se Mene bojte," tj. bojte Me se i dobro pazite šta radite - šta smijete, a šta ne smijete činiti! U ajetu je, također, potvrda da se istinski vjernik boji samo Allaha. Uzvišeni, također, veli: "Onima koji se boje (jahševne) Gospodara svoga, i kad ih niko ne vidi, pripada oprost i nagrada velika!" (el-Mulk, 12).

Stanje vjernikova srca

U Kur'anu se strah ističe kao neizostavno stanje vjernikova srca, npr. u slijedećim ajetima:

- Uputa i milost za one koji se Gospodara svoga boje (jerhebūn) (el-E'araf, 154);

- Allaha se boje (jahšā) od robova Njegovih – učeni (Fatir, 28);

- Zadovoljan će Allah biti njima, a i oni će zadovoljni biti Njime! To će biti za onoga koji se bude bojao (hašije) Gospodara svoga (el-Bejjine, 8);

- I oni koji udjeljuju od onoga što im se daje, a srca su im puna straha (vedžileh) zato što će se Gospodaru svome vratiti (el-Mu'minun, 60).

Tirmizi (3175) u svojoj zbirci hadisa navodi da je Aiša, r.a., rekla: "Upitala sam Allahovoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ovom ajetu (el-Mu'minun, 60) riječima: 'Jesu li to oni koji piju vino, koji čine blud i koji kradu?' - pa mi je rekao: 'Nisu, o, Es-Siddikova kćeri, nego oni koji poste, klanjaju i daju zekjat, pa strahuju da li će im (njihova djela) biti primljena. To su oni koji hitaju da čine dobra djela'".

Ovo je samo mali dio kur'anskih ajeta i hadisa koji govore o vrijednosti straha. Iz navedenih ajeta možemo uvidjeti da se zajedno uz strah spominju i druge vrijednosti: uputa, milost, znanje i zadovoljstvo, a to su sve, kako ističe imam-i Gazali, mekami  stanovnika Dženneta (Ihja', 7/459). Također, ovo dodatno govori i potvrđuje strah kao iznimno vrijedno stanje ljudskoga srca.

(islam.ba)