Serijal tribina “Evropa danas“ u Sarajevu okupio predstavnike Protestantske crkve i muslimanskih organizacija iz Njemačke

 Početkom oktobra Uprava za vanjske poslove i dijasporu je, u okviru serijala tribina “Evropa danas“ organizovala predavanje akademika Enesa Karića o temi značaja priznanja muslimana na Drugom vatikanskom koncilu te refleskiji toga na jugoslavensko društvo. Tribina je upriličena povodom posjete predstavnika Protestantske crkve iz Württemberga, Protestanstske crkve iz Badena te predstavnika turskih krovnih organizacija iz Njemačke.

- Ovaj susret predstavlja značajnu priliku za međureligijski dijalog i razmjenu iskustava između različitih zajednica, a posebno se u fokusu zajednički interesi i teme od važnosti za muslimanske zajednice u dijaspori. Predavanje cijenjenog akademika Karića je izuzetno značajno, jer nas podsjeća na historijsku važnost i ulogu muslimana u vjerskim dijalozima, kao i na pozitivan primjer priznanja i razumijevanja među različitim religijama - istakao je predstavnik Uprave za vanske poslove i dijasporu Muhamed Jugo.

Tribini i susretu su prisustvovali imami s područja Muftijstva sarajevskog, a među gostima su bili i Friedmann Eißler, predstavnik Protestantske crkve iz Wirtenberga, Elisabeth Hartlieb, svećenica i predstavnica Protestantske crkve iz Badena, koji su imali i svoja izlaganja te Bilal Hodžić, predsjednik Medžlisa Stuttgart, İsmet Harbi, predsjednik Ditib-RV Württemberg, Muhittin Soylu, predsjednik IGBW i drugi.

Duh II Vatikanskog koncila i među muslimanima Jugoslavije

Akademik Karić je u svoje izlaganje o spomenutoj temi zasnovao na primjeru iz muslimanske zajednice, koji svjedoči „otopljavanju odnosa između režima i relgijskih zajednica“, a riječ je o djelu Nerkeza Smailagića. Prije svega, Karić je goste s kratkom historijom bazičnih etničkih i nacionalnih rasprava na području Bosne i Hercegovine.

U nastavku je naglasio, „duh Vatikanskog koncila se osjetio među katolicima i muslimanima“ s obzirom da je uslijedio period otvaranja i prevođenja knjiga u Jugoslaviji. Dodao je da je izdavačka kuća Logos u Sarajevu u to vrijeme prevela djela petnaest filozofa s njemačkog na sprskohrvatski,

Karić je predstavio biografiju Smailagića i njegov opus iz oblasti filozofije, prava, religije i teologije.

 - Smailagić je iskoristio atmosferu nakon Drugog vatikanskog koncila i mnogo je prevodio te upoznao mnoge s velikim Evropljanima u Jugoslaviji. On je u to vrijeme propagirao pravu nauku, a ne ideologiju - istakao je, pored ostalog, Karić.

 Protestantska crkva o islamu i muslimanima

Elisabeth Hartlieb, svećenica i predstavnica Protestantske crkve iz Badena, je govorila o temi evanđeoskog teološkog pristupa islamu. Na samom početku je istakla da, u odnosu na pristupe Rimokatoličke crkve islamu, pri čemu je Drugi vatikanski koncil predstavljao teološku prekretnicu, u oblasti protestantske teologije nema uporedivog datuma.

- Teološki razvoj išao je različitim putevima. To je svakako dijelom zbog potpuno različitih struktura Protestantske crkve, koje su, kao nezavisne crkve, organizirane samo u zajedničke konfesionalne asocijacije na način krovne organizacije. Iz pravne perspektive, EKD (Protestantska crkva u Njemačkoj) je još uvijek neka vrsta krovne organizacije. Svjetski savjet crkava, koji uključuje ne samo protestantsku crkvenu porodicu, već i pravoslavnu crkvu, osnovan je tek nakon Drugog svjetskog rata (Amsterdam 1948.). Nedostaje i centralna nastavna vlast, tako da teološke odluke prolaze kroz složen razvojni proces i dolaze kroz sinodalno-kolegijalni postupak - istakla je Hartlieb.

U nastavku je pojasnila da su aktuelni pristupi njemačkih protestantskih crkava islamu i muslimanima počeli „prvenstveno u kontekstu socijalnog rada među „gastarbajterima“ od kasnih 1970-ih.“ S tim u vezi je naglasila da su se turski i jugoslovenski radnici migranti doživljavali, prije svega, kao društveno marginalizirana grupa „čija su prava uključivala i ispovijedanje njihove vjere - koju se općenito moralo prvo upoznati.“

- Teološka briga o islamu i teologija kršćansko-islamskog razgovora tek su kasnije postali fokus pažnje u protestantskoj crkvi u Njemačkoj - dodala je Hartlieb.

Osvrčući se na historijski okvir, pojasnila je da islam nije igrao centralnu ulogu u protestantskoj teologiji iz perioda reformacija.

- Za reformatora Martina Luthera, kontekst za klasifikaciju islama bilo je njegovo teološko uvjerenje da je bio uključen u borbu za pravu vjeru na kraju vremena, u kojoj je islam predstavljao manju prijetnju od papstva. Međutim, Martin Luther se ovoj opasnosti suprotstavio tvrdom polemikom i energičnom apologetikom - istakla je Hartlieb te dodala da njegovo kasnije dubinsko proučavanje Kurana u kasnijim godinama nije utjecalo na njegovu religiozno-teološku procjenu, čiji su kriteriji orijentirani na kristologiju i teologiju opravdanja.

- S teološke tačke gledišta, odgovarajuća saznanja o islamu i susreti sa muslimanima su nažalost ostala besmislena i zanemarena. Ono što je bilo karakteristično za protestantsku teologiju sve do duboko u 20. vijek je da je islam sistemski, dogmatski i religijski teološki ostao marginalna tema - napomenula je.

Ipak, u drugoj polovini 20. stoljeća protestantske crkve i EKD su se morale suočiti, ne samo društveno, već i teološki s „činjenicom da je islam postao druga religija po broju vjernika u Njemačkoj.“

- Od samog početka, pozicije u protestantskoj teologiji u Evropi i Njemačkoj su bile veoma različite. Već 1978. godine, na konsultacijama u Salzburgu “Crkva i muslimanska prisutnost u Evropi – pitanja za razmišljanje”, gdje su se sastali predstavnici protestantske i pravoslavne crkve, radna grupa na temu sagledavanja odnosa s muslimanima iz kršćanske teološke perspektive nije mogla dogovoriti zajedničke izjave. Teološko određenje odnosa prema islamu kao življenoj vjeri je područje u kojem je postojalo slaganje, prije svega, da postoji neslaganje u teološkoj ocjeni islama. Na nivou EKD-a korištene su izjave sa izraženom socio-kulturnom orijentacijom, kao što su „Živjeti zajedno s muslimanima u Njemačkoj“ (2000) i „Jasnoća i dobri susjedi“ (2006). Teološki iskazi zauzimaju samo malo prostora u ovim tekstovima. Ipak, može se reći da se u protestantskoj crkvi razvio konsenzus u odnosu na islam - kazala je Hartlieb.

Konsenzus se odnosio na sljedeće: poštovanje drugih religija i odricanje od pretenzija na superiornost (sa teološko-eshatološkim rezervama); posmatrati islam (kao i svaku religiju) u njegovoj jedinstvenosti i raznolikosti; vjerski dijalog i vjerska kritika se ne poništavaju i leže na kategorički različitim nivoima; međureligijsko razumijevanje ili kršćansko-islamski dijalog kao društveni zadatak crkve(a); saradnja među vjerskim zajednicama u suočavanju sa globalnim izazovima kao zajednički međureligijski zadatak – posjasnila je Hartlieb napomenuvši da pitanje Boga ostaje nespomenuto.

U nastavku je pojasnila afirmaciju religijskog pluralizma koja ima svoje utemeljenje u protestantskoj teologiji. Nadalje, izložila je nekoliko tačaka Protestantske crkve u Njemačkoj u kontekstu kršćansko-islamskog dijaloga, koje, ustvari, predstavljaju teološko pozicioniranje, odnosno pretpostavku za upoznavanje i život s muslimanima.

- Sve u svemu, u svim protestantskim crkvama u Njemačkoj, razgovor s muslimanima i međureligijska saradnja za opće dobro i za miran suživot svih ljudi s poštovanjem u našem društvu i širom svijeta smatraju se važnim crkvenim zadatkom - istakla je Hartlieb.

Osnaženje i uspostavljanje evropskih vrijednosti na religiji

U nastavku je govorio Friedmann Eißler, predstavnik Protestantske crkve iz Württemberga, o zajedničkom zadatku dijaloga, odnosno o aspektu evropskog islama, kako je naglasio u svojoj temi.

Prije svega, istakao je na povezanost vezu Evrope i tradicije islama, koja se njeguje u Bosni, a potom je naglasio da se „posebna uloga bosanskih muslimanskih zajednica ogleda u tome što traže dijalog u Njemačkoj i pokazuju koliko je dijalog važan, posebno sada.“ U tom pogledu je naglasio legitimitet koji bosanska muslimanska zajednica ima kroz Rijaset, „a nisu pod utjecajem države.“ To vidi kao izraz pozitivne sekularnosti, pri čemu se odnos između države i religije ne vidi kao suprotstavljenost, već kao razdvajanje.

Nadalje, Eißler je istakao pitanje i raspravu o suprotstavljenosti u kontekstu islama/ Zapada/ kršćanstva i tumačenjima o “drugom“ ili “stranom.“ Pri tome se referisao na radove i viđenja Karića, Karčića i Cerića o tim temama.

- Evropa je područje raznolikosti pogleda na svijet i religija. Ali, isto tako: Koje su evropske vrijednosti „zapadne“, koje su „univerzalne“, kakav autoritet imaju vjerski i sekularni zakoni? Po mom mišljenju, takva pitanja leže u osnovi kada adresiramo islam, Zapad, „drugog“. Potrebno nam je da se evropske vrijednosti ojačaju iz raznolikosti naših vjerskih tradicija. Dakle, religiozno govoreći: ne treba praviti kontradikcije između Zapada, Evrope, islama, hrišćanstva, ali to od nas zahtijeva da ojačamo, čak i uspostavimo, evropske vrijednosti zasnovane na vjeri. Dakle, ne jukstapozicija, već konkretno ispitivanje same stvari. Ovo utiče na kršćane kao i na muslimane i sve ostale, naravno - zaključio je Eißler.

Kako je i predviđeno tribinom, uslijedila je i diskusija prisutnih o izloženim temama.

(Preporod.info)