Ibrišimović: Alija Izetbegović bio je moja duša
Godišnjica smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, obilježava se sutra, 19. oktobra.
U susret godišnjici podsjećamo kako je o Izetbegoviću govorio rahmetli Nedžad Ibrišimović, velikan bošnjačke književnosti.
"Alija Izetbegović bio je moja duša, i duša moga oca, pa i duša moga djeda, i tako možda u nedogled, ali za razliku od nas, duša Alije Izetbegovića bila je svjesno, javno i neprekidno više od pola stoljeća izložena cijelom svijetu na vidjelo! Bila je to duša koja se smireno i odlučno, hrabro i mudro, časno i pošteno oduprla svim perfidnim i svim brutalnim silama, koje su nasrnule na muslimana Bošnjaka i Bosanca ovdje u civiliziranoj Evropi, nadom u ono jedino dobro na kojem zapravo i počiva i ovaj i onaj svijet.
Ja nikad nikome niti bih mogao, niti bih htio, niti bih želio biti Alija! A on je meni bio. I meni i drugima. Ako je meni i svome narodu bio drag, a jest, ja mogu samo nagađati kakav je bio onima koji mrze muslimane. Ali je i njima bio Alija! I u tome je stvar! On je volio i poštovao sve što razuman čovjek voli i poštuje. Znam da je volio i poštovao, recimo, knjigu. I sam ih je pisao i objavljivao. Osim one knjige koja će ti se dati ili u desnu ili u lijevu ruku, svaki čovjek ima i svoj napisani ili nenapisani životopis. Kada nene vire kroz tarabu na sokak, i one čitaju, čitaju knjigu sokaka. Ali knjiga koju od samoga početka listam s radosnim pristankom, punim povjerenjem i iskrenim divljenjem širom razrogačenih očiju, jeste velika knjiga Alijina života, knjiga u kojoj ti svi sve otimaju, a tebi sve valja držati na okupu. Knjiga koju, kako sam reče, da se njega pitalo, nikad ne bi ni pisao, ali kad ga je već dopanula, ispisat će je do kraja bez posustajanja. Počasni doktorati i nagrade svjetskoga ranga potvrđuju da je Alija Izetbegović iznjedrio veliku, značajnu i, ako Bog da, pobjedničku knjigu.
Ha se pojavio, bio je i ostao prvi i jedini predsjednik u mome životu. Čega predsjednik? Čega god, ali je bio i ostao moj prvi i jedini predsjednik. Ja sa ovo svojih godina niti imam kad čekati nekog drugog predsjednika, niti mi kakav drugi predsjednik treba. Uostalom, tvrdim da je on, na neki način, svakome s kim se rukovao nudio da bude Alija, nudio svoje mjesto, ponudio svoje predsjednikovanje! A zaista je imao ruku za rukovanje i ja ne znam ima li iko na svijetu takvu ruku za rukovanje kao što je imao on, a rukovao se s mnogima i ovdje i, što kažu, i na Istoku i na Zapadu. Ne ulazim u to ko je sve pojedinačno na tu njegovu nijemu, ali iskrenu ponudu pristao - i nije uspio, ali znam da je na tu njegovu ponudu pristao i u tome uspio, kakav je da je, bošnjaki narod, a i dosta još i drugih Bosanaca, pa i Srba i Hrvata. Bošnjački narod je mahom pristao da bude - Alija! I obratno!
U pauzi zasjedanja Drugog bošnjačkog sabora u Holliday Innu u Sarajevu neko je zidove oblijepio slikama Alije Izetbegovića. Kada je on stupio za govornicu, prvo što je rekao bilo je to da se one njegove slike skinu.
Da to nisam vidio i čuo 1993., ja ga sada ne bih rahat mogao zvati Alija, a još manje dragi Alija, mada mi nikad nije ni palo na pamet da ga lično oslovljavam samo imenom. On je za mene uvijek bio moj Predsjednik!"
(Preporod.info)
