Nama se ni sumnja ne oprašta

Piše: Murat Tahirović

Kada je pokrenut projekat izgradnje gotovo novog aerodroma u Zagrebu, te inicijativa da će taj aerodrom ubuduće nositi ime prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, u hrvatskoj javnosti se malo podigla prašina, a međunarodna zajednica uopšte nije reagirala, i pored činjenice da je dr. Franjo Tuđman bio jedan od osumnjičenih za počinjene ratne zločine.

U međuvremenu je aerodrom izgrađen i nosi ime prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana.

Jedna slična inicijativa je pokrenuta u Sarajevu, da Međunarodni aerodrom u Sarajevu nosi ime prvog predsjednika nezavisne Republike BiH, Alije Izetbegovića. Ta inicijativa je u startu sasječena od međunarodne zajednice, a nije manjkalo podrške ni domaćih aktera.

Ti dvojni aršini međunarodne zajednice pogotovo su bili očiti u ratu, ali nastavljeni i u miru.

Nama, Bošnjacima se ni sumnja ne oprašta, dok se našim susjedima i komšijama i dokazan zločin prešućuje ili ga se verbalno osudi bez bilo kakvih posljedica.

Primjera je na pretek.

Međutim, posljednjih nekoliko jednostavno stvaraju stvarnu sliku poniženja i uništavanja i ono malo dostojanstva koje imamo, ali samo od onih aktera u Bosni i Hercegovini i oko nje.

Reakcije na novi kurikulum u entitetu RS po kojem su ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić heroji ili veličanje takozvane Hrvatske zajednice Herceg Bosne od strane zvaničnika iz Hrvatske, te podrška licima koji negiraju presuda sudova, je slaba, odnosno, čak su reakcije koje više liče na podršku nego na osudu.

S druge strane, podizanje spomenika na Vlašiću u čast generala Mehmeda Alagića i njegovih boraca izazvala je oštru reakciju i najavila odluku visokog predstavnika o rušenju spomenika.

Naravno, niko i ne promišlja na rušenje ogromnog krsta iznad Mostara i sličnih širom Bosne i Hercegovine, gdje su bile linije razdvajanja ili su sada entitetske linije.

Dio folklora uvreda, poput:

"Nož, žica, Srebrenica", "muslimani genetski konvertiti", "prvo sapun, a onda parfem", "tiho, tiho, teče Neretva. Nema više dušo mostova. Kraj Neretve samo ti i ja", su samo dio od nekih svakodnevnih velikodržavnih zločinačkih, fašističkih i šovinističkih parola kojima se Bošnjacima - muslimanima daje do znanja da projekti stvaranja velike Srbije i velike Hrvatske nisu završeni.

Od predsjednika susjednih država do navijačkih skupina, kontinuirano izbacuju svoje ciljeve i djela.

Sve te frustracije i kompleksi su posljedica neuspjeha iz perioda od 1992. do 1995. godine da formiraju veliku Srbiju i veliku Hrvatsku. Kažem frustracije i komplekse, jer projektanti navedenih politika itekako znaju da nisu uspjeli jer im se suprotstavili Armija RBiH, državna diplomatija i organizacija, koja je na kraju te projektante odvela u Hag.

Dakle, sve smo ih odveli u Hag, dokazali ono što, možda, nikad prije u historiji nismo, a sada jesmo.

Sada se borimo da ih što više bude procesuirano i presuđeno, da zaštitimo sve ono sto je uradio sud u Hagu, jer od domaćeg pravosuđa imamo pokušaj revizije istine.

A drugi kolosijek je prevencija, da osujetimo zločinačke projektante u pokušaju da ponove svoje zločine.

Naravno da su frustrirani jer im stalno zadajemo "udarce" na koje nisu navikli, a posljednji su bili osuđujuća presuda protiv Jovice Stanišića i Franka Simatovića gdje je ponovo potvrđeno da su bili učesnici UZP-a, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, te iz maja mjeseca ove godine Rezolucija UN o Srebrenici.

Nije Aleksandar Vučić pokušao animirati cijeli svijet da osujeti Rezoluciju zato što on ne zna šta su dva UN suda presudila protiv Srbije, nego ta frustracija i kompleks da će opet izgubiti od Bošnjaka/Bosanaca i Bosne i Hercegovine, i opet je izgubio.

Velikodržavni fašisti očigledno uživaju u tome kada ih kao žrtve javno deklariramo kao zločince i kada ukazujemo na zločine koje su počinili.

Valjda misle da se mi žalimo ili bojimo, što im potiče aroganciju da se šepure po Bosni i Hercegovini i u Srbiji i Hrvatskoj, a mi ustvari radimo "svoj" posao, od Haga, Brisela do Njujorka, ali i do Bosne i Hercegovine, gdje ih svakodnevno progonimo i uspijevamo dobiti benefite protiv takvih politika od zakona o negaciji do zabrane učestvovanje zločinaca presuđenih na izbornom procesu, itd.

A svakodnevno šaljemo protiv njih dokumentirane izvještaje od MKSJ/MRMKS, Stalnog krivičnog suda u Hagu, UN tijela za prevenciju genocida do izvještaja najjačim državama svijeta.

Naš glas je jak, moćan i prihvatljiv svugdje u svijetu.

Ćeraćemo se!

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.

(Preporod.info)