Jedna od najznačajnijih ustanova u našem društvu koju je osnovala Islamska zajednica

Da je samo jedan život CROPS spasio ili izvukao iz ponora ovisnosti vrijedilo bi govoriti o značaju ove ustanove za naše društvo, a ona je dala stručnu pomoć, ali i više od nje. Oko 600 je korisnika koji su se nakon ulaska u svijet ovisnosti zahvaljujući profesionalizmu i ljubavi kolektiva ove ustanove vratili u svijet kao odgovorni građani, a često i kao bolji vjernici, a Centar je do sada imao preko 800 prijema. Odnosno, kroz ovu ustanovu su pronašli smisao života i obogatili svoju ličnost i ličnim iskustvom duhovnosti.

CROPS je ustanova koja je osnovana u vrijeme mandata tadašnjeg muftije tuzlanskog, a današnjeg reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića i do danas je jedna od najznačajnijih ustanova koju je Islamska zajednica osnovala, finansirala i učinila neizmjerno korisnom u društvu, a što najbolje mogu posvjedočiti korisnici ove ustanove.

Iskustva korisnika

Prijem u Centar je prije svega baziran na dobrovoljnosti i na motiviranosti da se pristupi liječenju, odnosno da osoba sebi prizna da ima problem i da je spremna da se liječi, jer nije moguće pomoći nekome ako on sam nije spreman na to. Potrebno je doći u Centar na razgovor s nalazima nadležnog doktora. Dobrovoljni i motivirani pristup uz stručnu pomoć i potrebno vrijeme za liječenje - put su za uspjeh.

- Ja sam ovdje, u ovom centru, prvi put čuo za riječ moral i da je nešto u redu, da nešto nije dobro ili da je zabranjeno, jer sam čitav život živio i radio što sam htio. Niko mi nije ništa branio, govorio šta je dobro ili loše - kazao nam je jedan korisnik ove ustanove.

Drugi je na sličan način ušao u novi svijet te nam prenio iskustva i drugih: „Ja namazu nikad nisam prisustvovao. Prvi put sam za abdest čuo ovdje, prvi namaz klanjao, prvu džumu. Nikad nisam postio niti o tome s bilo kim razgovarao. Mnogi su došli, a da nisu nikakvu predstavu o vjeri imali. Sada namaz klanjaju, uče Kur'an. Skoro jedan plače i govori mi kako je prema roditeljima puno zla učinio. Drugi plače za vrijeme džume i govori kako se lijepo osjeća, može li se i sutra klanjati.“

Djelotvoran protuotrov za negativne emocije

O toj ulozi duhovnosti u procesu rehabilitacije direktor CROPS-a Mevludin Joldić nam je kazao: „Prema nekim procjenama, 50 do 75% ljudi danas je bolesno zbog uticaja loših duhovnih stanja na njihovo emocionalno i tjelesno ustrojstvo. Tvrdi se kako je jedna trećina svih oboljenja organske prirode, jedna trećina su kombinacija emocionalnog i organskog, dok jednu trećinu predstavljaju oboljenja na isključivo emocionalnoj bazi. Vjera donosi mir i spokoj i tako poboljšava zdravlje dajući novu snagu duši i tijelu. To je djelotvoran protuotrov za negativne emocije kao što su nezadovoljstvo, strah, bijes, ljutnja, mržnja koje se nalaze u osnovi mnogih duševnih i psihosomatskih poremećaja. Savremena istraživanja upućuju da duhovno-religijski angažman može biti važan protektivni faktor protiv zloupotrebe alkohola i/ili droga. Kod osoba koje pate upravo od poremećaja ovisnosti o psihoaktivnim supstancama nađeno je da imaju nizak nivo religijskog angažmana, a duhovni angažman se pokazuje da je u koleraciji s oporavkom. Prilikom prijema u proces rehabilitacije korisnici se izjašnjavaju o svojoj duhovnoj opredijeljenosti, tj. dajemo pravo na vlastito opredjeljenje kada je u pitanju duhovnost, jer se dešava da u Centru budu osobe i drugog vjerskog opredjeljenja, te se shodno tome priprema terapijski program koji će se realizirati tokom boravka. Duhovnom terapijom se omogućava štićenicima uvid u osnove religijskog učenja, prihvatanje i poštivanje religijskih načela i organizacije života prema tim načelima“, pojasnio je Joldić i istakao: „U izjavama naših korisnika je često to isticanje: Živio sam život koji nije imao smisla; Vjera mi je dala nadu u život i smisao za taj život; Ovo sam tražio i sl. Nastojimo da u svom radu zdravo artikuliramo duhovnost, jer je to važan katalizator psihosocijalnog razvoja i ponašanja te formiranje moralnih uvjerenja. Duhovna terapija u dosadašnjem procesu rehabilitacije je dala velike rezultate a to potvrđuje veliki broj naših korisnika koji su uspješno zavšili program, koji i dalje prakticiraju i namaz i mnoge druge vjerske obaveze, a to čine i govore o tome s velikim zadovoljstvom. Krajnji cilj je nastojati postići kvalitetniji nivo života pojedinca, ali i naše zajednice. Pet namaza i džuma-namaz u ovom Centru se obavljaju u džematu i u našem mesdžidu. Obavljanje namaza u džematu otklanja izolovanost, osamljenost i društvenu otuđenost što opet generira zdrav društveni milje.“

Duhovnost utiče na lično i društveno blagostanje

U savremenom dobu u  kojem živimo, koje neki definiraju kao postmoderno doba, a kojem je prethodila moderna koja je obilježena velikim razvojem nauke u tehničko-tehnološkom smislu smatralo se da će nauka riješiti sve probleme čovjeka, da će religija izgubiti uticaj na društvo, a religioznost, odnosno duhovnost kod čovjeka vremenom isčeznuti. Naime, desilo se sasvim suprotno jer se sa razvojem nauke u savremenom dobu javlja nekoliko nuspojava, kao što su globalizacija, brzi razvoj tehnologija koje je teško pratiti, ubrzani stil života, raširenost medija i društvenih mreža kroz koje se reklamiraju poruke hedonizma, konzumerizma i konformizma, a što sve rezultira otuđenošću, izgubljenošću, razočarenjem i duhovnom prazninom koja vodi u različite vrste ovisnosti.

Upravo iz tih razloga imamo sve veće interesovanje za religiju i duhovnost, kao i sve veći broj istraživanja na temu kako religija i religioznost, tj., duhovnost utiče na lično i društveno blagostanje, na zdravlje , sreću, zadovoljstvo, poroke, smisao života i sve druge segmente ličnog i društvenog života. Savremeni čovjek traga za smislom, postavlja sebi egzistencijalna pitanja: ko sam ja, šta je svrha života, koja je moja uloga na ovome svijetu, šta poslije smrti itd., a savremena nauka mu ne daje odgovore na ova pitanja.

Neki autori navode da upravo gubljenje smisla života čovjeka vode u različite vrste poroka.  U religiji ili duhovnosti, a vrlo često i u kvazireligioznosti, sektama i različitim religijskim pokretima savremeni čovjek traži odgovore   na pitanja egzistencije i smisla, preko čega razvija religioznost ili duhovnost koji po nekim autorima (Mauer, 2021) imaju veoma velik pozitivan uticaj na mentalno zdravlje čovjeka, kao i veliki dobrinos u borbi protiv ovisnosti. Opće je poznato da religija pridonosi jačanju i promociji pozitivnih vrijednosti u životu, a to je ono što je ovisnicima prijeko potrebno u održavanju motivacije i nade u bolji život, u bolje sutra bez poroka. Mevludin Joldić, direktor CROPS-a

Terapije u CROPS-u

Naravno, duhovna terapija je samo jedna od ostalih koje spašavaju mlade živote. Ova ustanova je razvila različite programe rehabilitacije kroz četiri vrste terapija: psihološku, radno-okupacionu, duhovnu i terapiju slobodnih aktivnosti, te edukacije i podrške za porodice u vidu savjetovališta.

„Mnoge su aktivnosti Centra i različiti oblici djelovanja: individualni tretman rehabilitacije: terapeutski rad jedan na jedan s korisnicima, uključujući psihoterapiju i savjetovanje; grupni tretmani: rad u grupama za podršku, razmjenu iskustava i zajednički rad na rehabilitaciji; porodično savjetovanje: uključivanje porodice u proces rehabilitacije kako bi se poboljšali odnosi; terapijske aktivnosti: aktivnosti poput umjetničke art terapije, terapije igrom i sportskim aktivnostima ili fizičke aktivnosti u sklopu radno-okupacione terapije koje mogu pomoći u procesu rehabilitacije. Također, radimo na preveniranju i spoznaji problema ovisnosti kod mlađih kategorija društva koje su kritična masa za problem ovisnosti kroz radionice i seminare, organizaciju edukativnih prevencija i događaja za djecu, tinejdžere, roditelje i zajednicu o prevenciji ovisnosti i zdravom životnom stilu. Tu je i obuka za stručnjake - stalna edukacija i usavršavanje za zaposlene u Centru. Ovdje bih istakao, svakako, obuku socijalnog pedagoga i pedagoga-psihologa za rad s neurofeedback uređajem koji imamo u Centru, a koji je svakako jedan novi vid terapije u borbi protiv“, objasnio nam je upravnik Anes Mešić.

Posebno nas je zanimala radno-okupaciona terapija s obzirom na izazov da se u današnjem vremenu zainteresiraju za rad korisnici koji su mladi i zreli muškarci.

„U radno-okupacionom dijelu aktivnosti obrađujemo 600 metara kvadratnih plastenika, plus nova dva sa po 100 m2 i oko 10 dunuma zemljišta za potrebe ishrane u našem restoranu, brinući se da naši korisnici imaju zdravu i halal te svježu hranu, te zasade 500 voćaka jabuke, kruške, breskve, višnje, šljive, baš onoliko koliko je bilo korisnika do sada u centru - za svakoga po jedna sadnica, kao aleje uspješnih. Tu je i pčelinjak kao i aromatično i začinsko bilje, sušenje voća i povrća te proizvodnja kompota, sokova i drugih proizvoda. U okviru radne terapije postepeno se razvila i konačno osamostalila nova psihoterapijska tehnika - art terapija priznata 1997. godine u kojoj se stvaralački i likovni procesi koriste kao sredstvo izražavanja i komunikacije i ne procjenjuje se estetska vrijednost nego komunikativna simbolična i metaforična vrijednost“, objasnio nam je socijalni pedagog Kenan Rahmanović.

Stigmatizacija i predrasude

Kako socijalni i porodični faktori utiču na proces oporavka i u tom smislu koja je uloga porodice i lokalne zajednice u uspješnom liječenju i rehabilitaciji u društvo u kojem korisnik može biti izložen predrasudama pitali smo psihologa psihoterapeuta Anelu Osmić.

„Uloga porodice u procesu postizanja i održavanja apstinencije jeste ključna. Također je vrlo bitna i u procesu resocijalizacije i poboljšanju funkcionisanja. Stalne svađe unutar porodice, nametanje nadzora, prijetnje mogu biti “okidači” za ovisnika i ponovnu zloupotrebu. Posebno porodicama ovisnika, koji nisu motivisani za rehabilitaciju i promjenu, bitno je ukazati na pomoć i ohrabrenje kako bi mogli podržati ovisnika u liječenju, te da nemaju osjećaj krivice koje im ovisnik često izaziva. Kada je riječ o ulozi lokalne zajednice ona se ogleda dvojako. Smanjenje stigmatizacije: lokalna zajednica može igrati važnu ulogu u smanjenju predrasuda i stigmatizacije prema osobama u oporavku. Podrška u zapošljavanju: zajednica može pomoći u pronalaženju poslova i pružanju profesionalne podrške, što može značajno doprinijeti uspjehu rehabilitacije. Kombinovanjem podrške porodice i lokalne zajednice uz odgovarajući profesionalni tretman, moguće je stvoriti sveobuhvatan pristup rehabilitaciji koji može značajno povećati šanse za dugoročni uspjeh u oporavku“, kazala je Osmić i istakla jedan problem u našoj državi: „Jedan od najvažnijih problema kada su u pitanju korisnici koji nakon završenog programa rehabilitacije izađu iz centra jeste što nakon završenog programa rehabilitacije nema resocijalizacije i sistemskih programa podrške od strane države za ovu populaciju. Nema adekvatne podrške ni od institucija, niti od strane najbližih, a pružanje pomoći i podrške je spalo na nekolicinu pojedinaca i udruženja što apsolutno nije dovoljno, jer da bi uspješnost njihovog ponovnog vraćanja u lokalnu zajednicu bila još veća moramo svi sa svoje strane ulagati maksimalne napore. Međutim, pored ovog problema Centar, koliko je u mogućnosti, nastoji održavati mjesečne telefonske i videopozive s korisnicima nakon izlaska iz centra. S vremena na vrijeme organizujemo i određene posjete našim korisnicima, a jednom godišnje organizujemo susrete bivših i sadašnjih korisnika u krugu centra gdje se zajednički družimo i razmjenjujemo informacije i zajedničke probleme.“

Registrovani broj ovisnika množimo sa 3, 5, a po nekima i 7 puta

CROPS je omogućio i podršku onima koji nemaju stalni boravak u centru.

„Podrška se pruža konsultacijama i savjetovanjem u Savjetovalištu u Tuzli koje je u sklopu CROPS-a, i osobama koje su tek došle u dodir sa supstancom. Tu je i podrška za porodice osoba koje su u ranoj fazi upotrebe supstanci, kako bismo im pomogli da bolje razumiju situaciju i pruže adekvatnu pomoć“, objasnila je Elvira Kovačević na poziciji socijalne radnice u centru. Mnogi smatraju da je zlo ovisnosti daleko od njihovih porodica, ali to zlo može zadesiti bilo koje dijete i umjesto predrasuda i osuda važno je kako se odnosimo prema porodicama koje su iskušane ovim problemom, ali i prema ustanovama koje nastoje izvući iz pakla ovisnosti mlade živote.

„Problem ovisnosti o psihoaktivnim supstancama uključuje alkohol, droge i određene lijekove. Ranije su se uglavnom javljali opijatski ovisnici – ovisnici o heroinu, a u posljednje vrijeme sve više se javljaju mlađe osobe, do 25 godina starosti, koji su ovisnici o stimulansima poput spida, marihuane, ovisnici o alkoholu, te bihevioralnim ovisnostima“, pojasnila je Kovačević.

 Prema podacima Evropskog centra za praćenje droga za prošlu godinu procjene su da je otprilike 83 miliona ili 30% odraslih u životnoj dobi od 15 do 64 godine u Evropskoj uniji barem jedanput u toku svog života probalo neku psihoaktivnu supstancu. Prema riječima socijalnog pedagoga Kenana Rahmanovića, problem narkomanije, kada je u pitanju BiH, već godinama je poznata priča.

„Realan broj ovisnika koji živi na nekom području dobije se tako što ovaj registrovani broj ovisnika množimo sa 3, 5, a po nekima i 7 puta, jer veliki broj njih iz raznih razloga ne želi da se liječi, ne želi da se rehabilitira i zna proći po 10-20 godina prije nego se prvi put jave na liječenje. Na osnovu Izvještaja o liječenim ovisnicima Ministarstva civilnih poslova BiH, ukupan broj ovisnika koji se nalaze na liječenju i rehabilitaciji u ustanovama i terapijskim zajednicama je iznosio 2.115 liječenih ovisnika u 2015. godini. Na osnovu dostavljenih podataka iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH u 2015. godini registrovano je ukupno 1.609 ovisnika, iz Instituta za javno zdravstvo Republike srpske je registrovano 455 liječenih ovisnika, a iz Centra za mentalno zdravlje Brčko distrikta BiH je dostavljen izvještaj o 51 ovisniku. U periodu od 2017. do 2021. godine na Univerzitetsko-kliničkom centru u Tuzli, na Klinici za psihijatriju zbog problema ovisnosti o psihoaktivnim supstancama prijavile su se 1.523 osobe muškog spola i 195 osoba ženskog spola. Dok su se na istoj klinici, u navedenom periodu, zbog problema ovisnosti o psihoaktivnim supstancama liječile 94 osobe muškog spola i 6 osoba ženskog spola“, kazao je Rahmanović.

S obzirom na ulogu CROPS-a u našem društvu, ova ustanova predstavlja svjetionik nade i obnovljenih života za mnoge koji su se našli u borbi s ovisnostima. Ova cijenjena ustanova u srži svog djelovanja spaja stručnost, empatiju i posvećenost, pružajući sveobuhvatnu podršku onima koji se suočavaju s teškim izazovima. Podrška koju pruža Centar za rehabilitaciju u Smolući nije samo važna, već i neophodna za jačanje zajednice i društva u cjelini. Ova ustanova obavlja među najvažnijim poslovima unutar Islamske zajednice i šire društvene zajednice, jer doprinosi stvaranju zdravijih i sretnijih zajednica. Podrška ovoj ustanovi je stoga od iznimne važnosti. Kroz svakodnevni trud i predanost, Centar u Smolući ne samo da transformira živote, već i pomaže u izgradnji jačeg i otpornijeg društva. Koliko smo prepoznali ulogu ljudi koji posvećeno rade u spašavanju tuđih života i koliko ćemo podržati rad ove ustanove jeste i odraz naše kulture i morala.

 Šta podrazumijeva Radno-okupaciona terapija

„Radno-okupaciona terapija primjenjuje se na način/kroz obuku u kojoj/em štićenici imaju mogućnost da nauče i praktično primjene vještine: kalemljenja, orezivanja, održavanja, sjetve, sadnje, prihrane i organske zaštite cvjećarskih, povtrlarskih, voćarskih, medonosnih i aromaterapijskih biljnih kultura.Centar raspolaže sa voćnjacima, njivom, plastenicima, zasadima jagoda, malina, kupina i grožđa. Najzastupljenije biljne kulture su: paradajz, paprike, krastavci, luk, krompir, jagode, jabuke, kruške, neven, lavanda, menta, kamilica, ruzmarin...

Štićenicima boravak u prirodi, pogotovo ubiranje prvih plodova budi emocije nostalgije, uspjeha, zadovoljstva i ispunjenosti. Štićenici koju si imali dodira sa prirodom često promovišu svoje ideje koje uz našu saglanost mogu da realizuju. Trenutno, otežavajući faktor je nedostatak discipline, te brzi gubitak pažnje kod ne samo štićenika, već uopćeno kod mlađih generacija. Teže podnose promjene u životu, a pogotovo usvajanje novih zdravih navika. Po završetku procesa rehabilitacije, štićenici su sposobni samostalno formirati, održavati vrtove i okućnice kod svojih domova. Poželjno bi bilo vršiti njihovo zaposlenje na poslovima koje su radili u JU CROPS-u , te na taj način polahko vršiti reintegraciju društvo", pojasnio je Imad Đozić, magistar agronomije i odgajatelj u sektoru radno-okupacione terapije. 

(Preporod.info)