O knjizi “Vakufi u Visokom: Nacionalizacija i povrat (1945-2021)”

Dorađeni magistarski rad pod nazivom “Vakufi u Visokom: nacionalizacija i povrat (1945-2021.)” Mustafa Berhamović pretočio je u naučno-stručnu knjigu koja će, zasigurno, u našu zemljišno-knjižnu ostavštinu uvesti red i osvjetliti nepoznate strane ove oblasti.

Naime, evidencija nekretninama u bosanskohercegovački prostor od 15. stoljeća pa do danas ostala je u okvirima i na temeljima turskih deftera i tapija kao i austrijsko-njemačkih zemljišnih knjiga. Na osnovu takvih sistema uspostavljanje Gruntovnog zakona prihvatila je i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pa potom i socijalistička Jugoslavija.

Po tom uzusu i općina Visoko je 28. februara 1992. godine usaglasila podatke u svoju Zemljišnu knjigu. Uzimajući za predmet svoga rada to područje Berhamović je za polazište istraživanja uzeo popis vakufske imovine iz 1932. godine, te rješenja o dodjeli stambenih i poslovnih prostorija od 1945. do 1955. godine zaključno sa rješenjima o nacionalizaciji vakufske imovine iz 1958. godine.

U tu svrhu osvjetljavanja nacionaliziranih vakufskih nekretnina autoru je posebno pomogla neobjavljena arhivska građa koju je posjedovao Medžlis Visoko. Podaci koji su izneseni u knjizi dokazuju da je nacionalizacija bila usmjerena na imovinu na kojoj se temeljila finansijska moć vakufa.

Autor te i takve namjere vlasti potkrepljuje brojnim dokumentima koje to, zapravo, i potvrđuju. Među tom imovinom nalaze se i mnogobrojne medrese među kojima i Ahmed-efendijina medresa u Visokom koja je potom služila u stambene svrhe da bi na kraju 1958. ona bila nacionalizovana kao stambena zgrada a ne kao zgrada za vjersko obrazovanje. Isto se dešavalo i sa mektebima, ka i sa drugim vjerskim i svjetovnim školama. Također, predmetom otimanja imovine bile i musale koje su se nalazile u gradskom parku.

No, pokušaji da se nacionalizirana imovina potom i vrati nisu donijeli rezultat. Većina zemalja u okruženju donijela je zakon o restituciji čime su pokazale svoju ne samo ekonomsku i političku, nego i moralnu obavezu da se distanciraju od ranijih političkih sistema. Između ostalog, ova knjiga Mustafe Berhamovića upućuje i na to.

Ona tako ne donosi samo dokumentovani pregled stanja u Visokom, nego argumenitrano ukazuje na nepravdu koja je činjena i čini se nad vakufskom imovinom kao i političkim i svakim drugim sprječavanjem da se proces restitucije sprovede i imovina vrati njenim vlasnicima - Islamskoj zajednici.

(Selman Selhanović/IIN Preporod)