Osobna antibirokratska revolucija

Piše: Mustafa Bećirović

Heftično barem jednom ili dva puta se zaprtim sa dva cekera kućnih namirnica. Izađem ko čovjek, s rukama u džepovima, a vratim se k'o žena s kesama.

Taj imidž žene u našoj zemlji je prepoznatljiv, uglavnom kod onih koje čuvaju kućni prag i drže porodicu na okupu. Češće, iz dugogodišnje navike i bez naročite potrebe, donesem neku jeftinu haljinku iz Azela i skupu knjigu iz knjižare Svjetlost Komerc. Žena i za jedno i za drugo na vratima kaže: "Zar opet?"

A ne mogu da joj objasnim da se u mom životu stalno prelamaju osjećaji jeftinoće i skupoće. U suštini sva ljudska djelovanja su želja i potreba da se izbjegne tjeskoba, to jest praznina.

Danas sam se vratio kući sa udžbenikom za mekteb "Ta'limu-l-islam" autora rahmetli Redžepa Muminovića. Najbolji Ilmihal u kojem, usput da napomenem, nema nijednog biografskog podatka o autoru. Kupio sam ga za 10 maraka u knjižari kod Harisa.

Kontam, ovog puta me žena neće opteretiti vlastitom krivnjom kao u ranije navedenim slučajevima, uvijek s pravom. Ipak, upita, šta će ti sad Ilmihal u našim godinama. Nasmijah se i rekoh: "Sreo sam Ivanu Marić i naumpade mi kišna dova koju ne znam. Pošto je ona stručnjak i medijski sveštenik za blasfemiju, ne bih da, ako nekad budem u njenoj blizini, ne znam sve dove. A kad bi se to desilo to bi značilo da sam ograis'o.

- Hoću - rekoh ženi - da upišem mejtef i da naučim abdeske dove koje sam zaboravio.

Neki dan kad smo cijedili pekmez sestra me zamoli da kad mognem da je preslušam abdeske dove. Kaže: "Pritisla me starost pa izgleda ko da pobadam i da sam malo počela zaboravljati."

Eto, heftu dana sam opterećen i stidom i krivnjom. Stidom da sam abdest sveo na pranje i higijenu, a ne svetost, pobožnost i ibadet. Kako smo sami razorili taj mejtefski edeb i duhovnu kulturu u kojoj i danas u smirenosti žive ostaci generacije starih mekteba, ali na izmaku.

- Možda bi bilo korisnije da si upisao magistarski, a brzo bi ti završio i doktorat umjesto mekteba - nastavi žena.

Otvorih 251. stranicu Ta'lima i odmah ugledah dovu za pranje usta i zuba:
"Bože, otkloni neprijatan zadah iz mojih usta, osvjetli moje srce vjerovanjem u Tebe i izbriši moje grijehe."

Sutradan dok sam obavljao obredno pranje i šminkanje za izlazak u javni prostor, naumpade mi Milanović i njegov nedavni zadah i smrad iz usta izgovorenih riječi prema muslimanima Bošnjacima. Imam četku za zube, kaladont, sapun. Nestalo mi parfema.

Razmišljam da napišem dopis ministrici kulture, ne znam je l' Sanja ili Sonja, da odobri sredstva za nabavku veće količine parfema za održavanje higijene u praznim i uništenim institucijama kulture. Ako smo nesposobni održati čistoću duha, znanja i kulture, da bar održimo higijenu i sakrijemo kotenjerski smrad antidržavnih, od konstitutivnih, nacionalističkih i fašističkih razaranja.

A ti su parfemi potrebni da se politička trojka iz Sarajeva namiriše pred uglednicima iz "Ha-En-Ka" na otvaranju Pelješkog, izvinjavam se, Počiteljskog mosta, uz neizostavno prisustvo Plenkovića, koji će svečano i dostojanstveno oblježiti granice "Velike Hrvatske". Biće tu puno glazbe, a nimalo muzike, i buradi hercegovačkog vina i nazdravljanje u solidarnom izdajničkom identitetu osvajanja nezaslužene vlasti suspendijom Ustava odlukom VP Schmidta.

Moja starica sestra je sama i bez djece i još traga za kostima ubijenog muža u Srebrenici. Vratila se u svoje selo gdje se rodila. Posijala, oplijevila, pobrala, i pozvala da vozimo urod svako sebi. Pitao sam je što to radi kad joj ne treba. Odgovorila je da je to emanet od Boga i da je najsretnija kad to podijeli.

Svega me je okrenula naopako, i moje knjige, i moje diplome, i mišljenja, i stavove!
Ovo stvorenje je izašlo iz ljudske u višu dimenziju. Svaki trenutak njenog života dova je, čista vjera, priznanje, zahvala i vjerovanje Bogu.

Ona mi je dovela sve u pitanje; i vjeru i znanje, i mjesto gdje živim i kako živim. Njena dova je: "Bože, sačuvaj me!" Moja dova je: "Bože, daj mi!" - komformistička, restoranska: "Molim vas, šta imate na meniju, šta preporučujete...?"

Kako bi Bosna procvjetala kad bi naše elite, zaštićene u političkim i religijskim zidinama birokratizma počinjali dovom: "BOŽE, SAČUVAJ ME!"

Od svega što nije vjerujućem čovjeku dozvoljeno i nedostojno onom na što se poziva.
A to je sasvim moguće sa Ilmihalom u rukama.

(Preporod.info)