Muslimani u Evropi: Na Zapadu ništa posebno novo

Piše: Elvedin Subašić

U nizozemskom Brillu izašao je 15. tom Godišnjaka muslimana u Evropi za 2022. godinu (Yearbook of Muslims in Europe) koji i ovaj put donosi izvještaje iz evropskih država o stanju muslimana u ovim zemljama, s informacijama, statistikama i podacima o muslimanima i njihovim vjersko-kulturnim i obrazovnim institucijama, što ga čini vrlo značajnim, ali i zanimljivim.

Kroz ovaj godišnjak, čije uredništvo potpisuju: Ahmet Alibasić, Samim Akgönül, Stephanie Müssig, Jorgen S. Nielsen i Egdúnas Račius, moguće je steći uvid u aktuelne teme i izazove s kojima se muslimani susreću u različitim državama.

U uvodu Godišnjaka tretiraju se određene implikacije na muslimane nakon ruske agresije na Ukrajinu, kao što je definitivna birokratizacija islama u Rusiji s obzirom na proruske stavove muslimana spram agresije na Ukrajinu.

Uglavnom, rat u Ukrajini je utjecao na muslimane u Evropi na najmanje tri načina.

Prvo, utjecao je direktno na muslimane u Ukrajini i Rusiji. Drugo, ovaj rat je djelimično pomjerio medijski fokus s muslimana koji je često populistički i treće: rat je promijenio etnički i rasni sastav migranata u Evropi.

U Rusiji živi do 20 miliona muslimana koji su pripadnici preko 40 etničkih grupa, među kojima je najveća tatarska. Najrasprostranjeniji su hanefijski i šafijski mezheb, a djeluje oko 8.000 džamija. Inače, u poređenju s drugim evropskim državama Rusija ima najveću muslimansku populaciju.

Muslimani u Njemačkoj i Francuskoj

S obzirom na brojnu muslimansku populaciju u Njemačkoj, uključujući i muslimane porijekom iz Bosne, teme i debate koje se tiču muslimana u ovoj zemlji uvijek su važne za analizu. Prema određenim statistikama u Njemačkoj među 83,1 miliona stanovnika između 6,4 i 6,7% su muslimani. Većina muslimana, 83%, smatraju sebe religioznim, ali to ne znači i privrženim vjerskim propisima i praksama. Državni plan jeste efikasnija naturalizacija. Sada 38% muslimana ima samo njemačko državljanstvo.

Najveći broj muslimana je porijeklom iz Turske (45,1%), a najveća koncentracija muslimana je u regiji Sjeverna Rajna-Vestfalija, kojoj pripadaju gradovi poput Kelna, Dizeldorfa, Ahena, Dortmunda, Dizburga, Bona i Esena. U 2020. godini registrirano je 2.800 džamija i objekata za vjerske aktivnosti.

Interesantno je da se trenutno 90% muslimana nakon smrti ukopava u matičnim državama. Među najvažnijim muslimanskim organizacijama navedena je i Islamska zajedica Bošnjaka u Njemačkoj.

Jedna od javnih rasprava odnosi se na puštanje ezana s munare centralne džamije u Kelnu. Prema zadnjim izvještajima islamofobija je znatno raširena u Njemačkoj. Nakon protesta u Iranu, mogli su se čuti zahtjevi za zatvaranjem islamskog centra u Hamburgu koji vode muslimani šiije, uz optužbe da mogu biti izvor iranske špijunske mreže. (U toku pisanja ovog teksta džamija je zatvorena)

U mnogim regijama Njemačke još uvijek se ne dozvoljava sutkinjama nošenje mahrame. Kada je riječ o aktivnostima najjačih muslimanskih organizacija navodi se primjer dana otvorenih džamija, kada je preko 1.000 džamija otvorilo vrata za sve koji su pokazali interes da više saznaju o islamu, a održavana su i predavanja u saradnji s drugim organizacijama, poput predavanja o štednji energije.

Smatra se da u Francuskoj zemlji živi 8% muslimana od ukupne populacije. Većina su porijeklom iz Sjeverne Afrike, a značajan broj je iz Turske. Jedno istraživanje pokazuje da je preko pola ispitanika muslimana rođeno u Francuskoj.

Inače, u ovoj zemlji ima 2.502 mjesta za obavljanje namaza, oko 40 muslimanskih osnovnih škola, a pet srednjih škola je potpisalo ugovor s državom. Vrlo mali broj muslimana živi u ruralnim dijelovima Francuske.

U Francuskoj se nastavlja propitivanje odnosa islama i sekularizma. Mnoge javne rasprave o islamu i dalje traju, a došlo je do povećanja antireligijskih i ksenofobičnih napada, odnosno 13% u 2021. godini spram 2019. Iako su za bilježenje antireligijskih napada u obzir uzete sve religije, islam je i dalje najveća meta desničara i drugih ksenofobičnih grupacija.

U 2021. godini zabilježeno je 107 napada na muslimanske centre, mezaristane i džamije. U 2019. broj napada je bio 58, a u 2020. godini Francuska nastoji dobiti partnera za razgovor odnosno jednog predstavnika svih ili većine muslimana.

No, to je samo unazadilo odnose određenih organizacija s državom. Različiti pogledi muslimana u ovoj zemlji ne omogućavaju muslimanima da se ujedine kroz zvanično tijelo koje bi ih predstavljalo.

Muslimani u fokusu rasprava

Za razliku od Njemačke, Švicarske i drugih država u kojima je značajan broj muslimana koji ostvaruju sve veće slobode, važno je pratiti odnos javnosti i državnih institucija u državama u kojima društvo još uvijek s podozrenjem gleda na muslimane.

Primjera radi, Slovačka je zemlja u kojoj islam nije registrirana religija i nema džamije. Muslimani se okupljaju u različitim islamskim centrima u kojima obavljaju vjerske obaveze.

U 2022. godini muslimani nisu u fokusu političkih debata, ali od 2015. godine tema migracija i „identitetske“ugroženosti u Slovačkoj itekako je bila usmjerena na propitivanje islamskih vrijednosti i muslimanskog prisustva. Pozitivan medijski primjer jeste objavljeni intervju s jednom muslimankom koja je govorila o izazovima za muslimane u Slovačkoj.

Poseban problem za muslimane je nemogućnost vjerskih aktivnosti koje bi predvodili vjerski autoriteti u javnim ustanovama, što je bio izražen problem tokom pandemije kada su bile onemogućene dženaze onima koji su umrli u bolnicama. Zvanični broj muslimana je 3.862, ali nezvanično taj broj je vjerovatno dvostruko veći.

Muslimani u Mađarskoj su bili uglavnom pošteđeni islamofobije i desničarskih političkih napada u 2022. godini, iako se u predizbornoj godini nije izostavila prijetnja o „islamskoj invaziji protiv Evrope“, uz zaključak da bi povećanje muslimana značio izbor za nemuslimane: prelazak na islam ili smrt.

Ni premijer Viktor Orban, poznat po islamofobičnim izjavama, nije se suzdržao i upozorio je javnost da Mađarska mora ostati sigurna, kršćanska djeca ne smiju biti zamijenjena muslimanima.

Jedna od kampanja koja je izazvala burnu raspravu na društvenim mrežama jeste fotografija muslimanke s hidžabom na kojoj je pisalo: „Za nekoga je ona izbjeglica, za nekoga migrant, ali prije svega i najvažnije ona je ljudsko biće.“U Mađarskoj živi prema zvaničnom popisu 5.579 muslimana, a prema procjenama od 30 do 40.000. Najveći je broj porijeklom s Bliskog istoka, kao jedna od manjih muslimanskih grupa navedeni su Bošnjaci. Inače, od ove godine potpisan je sporazum prema kojem će Medžlis Tešanj slati imama u Mađarsku da obavlja džumu u džematu kojem pripadaju Bošnjaci.

Muslimani žive uglavnom u najvećim gradovima Mađarske. „Ovo nije migracija, nego invazija“– jedan je od zaključaka interesne koalicije u Grčkoj između jedne samoprozvane neoliberalne stranke i krajnjih desničara. Na jugu Evrope migrantska kriza je podstakla antimuslimanski narativ u Grčkoj koja ima složen povijesni odnos s muslimanima kroz sukobe i susrete s Turskom.

Desničari kroz svoje političke i medijske kanale nastavljaju plašiti javnost pričama o islamizaciji, prijetnji po sigurnost Grčke, dovodeći u vezu i paljenje crkve Notre Dame u Parizu s prisustvom muslimana u Francuskoj.

U ovoj zemlji čak i ljevičarski ili demokratski orijentisani mediji nemaju objektivan odnos prema islamu. Broj muslimana, uglavnom turskog porijekla, u ovoj zemlji je od 350 do 400 hiljada. Značajan broj je i Pomaka, autohtonog evropskog naroda koji je manje poznat javnosti.

Izvještaj o islamu i muslimanima u Bosni potpisuje Ehlimana Memišević, koja donosi dobar pregled najaktuelnijih tema i izazova za muslimane u našoj domovini. Nažalost, autor nije analizirao primjer diskriminacije žena s mahramom u Oružanim snagama kroz primjer Emele Mujanović.

Vrlo čudno je što autor kao glavnu vjersku organizaciju muslimana, pored zvanične Islamske zajednice u BiH, ističe džemat sekte ahmedija sa sjedištem u Sarajevu koja po svojoj brojnosti i utjecaju na vjerski život u Bosni predstavlja marginaliziranu zajednicu, uveliko zatvorenu za javnost.

(IIN Preporod)