Muftija banjalučki održao hutbu u Potočarima

U petak 12. jula 2024. godine Ismail-ef. Smajlović, muftija banjalučki, bio je hatib u Potočarima i tom prilikom održao je hutbu pod nazivom "Potočari - Lekcija o ljudskoj naravi".

Džuma-namazu u Potočarima prisustvovao je i jedan broj džematlija Ferhat-pašine džamije iz Banja Luke.

Hutbu prenosimo u cjelosti:

 “Samo oni koji budu ustrajni u dobru - strpljivi biće bez računa nagrađeni.” (Kur'an, 39:10)

Danas je 12. juli 2024. godine, odnosno, 6. muharrem 1446. H. godine. Muslimani su danas u odabranom danu džume kada mogu da promišljaju poruku Hidžre, blagodati Ašure i dostojanstvenog obilježavanja 29. godišnjice genocida u Srebrenici dženazom u Potočarima 11. jula.

Kako razumijeti nasilje u doba ljudskih prava i nastojanja da zavlada pravda i moral. Očito ljudi neće da uzmu pouku iz povijesnih događaja.

Preživjeli neće, a mrtvi ne mogu!!!

Živi trebaju klanjati dženazu u Srebrenici radi pouke koja će spriječiti ponižavanje ljudskog roda u nasilju nedozrelih i nastranih osoba. Muslimani Bosne i Hercegovine imaju dovišta gdje mole Uzvišenog Allaha za dobo svih ljudi. Mir i blagostanje treba tražiti na ovom svijetu i moguće ga je postići čistom i čvrstom vjerom čestitih osoba koje čine dobra djela a ne nasilje i nepravdu.

Prema učenim uzroci nasilja nastaju u ljudskoj svijesti koja nastoji postići bogatstvo bez rada; zadovoljstvo bez savjesti; znanje bez karaktera; imetak bez poštenja; nauku bez morala i tako dalje. Nema uspjeha na grijehu i nepravdi.

Dvadesetdeveta je godišnjica genocida nad muslimanima u Srebrenici kada je ubijeno hiljade ljudi samo zato što su bili neko drugi i drugačiji. Ovdje se dogodio sunovrat – potop ljudskih vrijednosti, poput onog u Nuhovo, a.s., vrijeme. Na ljudske nastranosti, griješenje i nasilje Uzvišeni Allah upozorava u objavi Kur'ana Časnog:

„Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa – tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni.“ (K, 3:186[1])

Ipak, ovom hutbom treba skrenuti pažnju na taj nezapamćeni masakr koji su planski osmislili ljudi koji i dalje neće da priznaju da su počinili zločin neprimjeren razumnom biću. Razlog više za važnost podsjećanja na ovaj teški događaj jeste u činjenici da određeni zagovornici takve politike ne  osjećaju grižnju savjesti i ne samo da ne kažnjavaju počinioce nego idu dalje u pravcu opravdavanja ljudskih slabosti koja ponižavaju ljudski rod.

Zato razborite i čestite osobe trebaju doći ovdje uzeti pouku i proučavati takvu narav u ljudskom rodu!!!

Genocid u Srebrenici nije rezultat pojedinca ili grupe izgrednika koja se otrgla kontroli nego platforme koju su osmislili u naložili ljudi kojima je javnost ukazivala povjerenje bilo po naučnom ili društvenom zvanju. U tome je još jedan razlog više za ozbiljno promišljanje genocida u Srebrenici. 

Muslimani treba da se solidarišu sa Srebreničanima koji su simbol stradanja. Jasno i glasno treba izraziti zahtjev za slobodu i pravdu ljudi u moderno doba. U modr

ene integracije, dakle, globalizaciju treba ići bez grijeha, a kamo li zločina ako su iskrene namjere za gradnju ljudskog blagostanja u ovosvjetskom životu. Muslimanima je dužnost da ustraju u dobru. To je princip Kur'ana Časnog primjenjenog u praksi uzornog Poslanika, a.s., i plemenitih ljudi iz ranijih generacija muslimana. Ustvari, to je emanet koji su primili muslimani vjerom i dužnost je očuvato povjerenje.

Određeni ljudi prigovaraju za traženje nestalih, iskopavanje masovnih grobnica i što toliko godina traje sahranjivanje u šehitluku u Potočarima. Činjenica je da su poznati ljudi i organizacije u Srebrenici pobili mnoge porodice, cijela sela i mahale. U nekim selima niko nije ostao i nema se tamo ko vratiti. 'Majke Srebrenice' su heroji koji zaslužuju divljenje slobodoljubivog svijeta. Njihov glas, prije svih, trebaju čuti muslimani koji su dužni pružati im bezrezervnu podršku i pomoć. To je obaveza vjere, dug i zadatak ovog povijesnog trenutka na kojem ispit polaže ova generacija u ljudskom rodu. Svaki razuman čovjek treba prepoznati nastojanja udruženja 'Majke Srebrenice' da se poštuju ljudska prava i treba koristiti svaku mogućnost da cijeli srebrenički kraj počne živjeti u punom dostojanstvu i slobodi. Ko čuva ove principe on brani svoju domovinu BiH i bolju budućnost života.

Uzvišeni Allah na mnogo mjesta opominje razumne ljude objavom da ustrajavaju u dobru, usprkos svim iskušenjima: Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika. (K, 22:38[2])

Danas je prilika da se skrene pažnja na pouke u slučaju Srebrenice, odnosno, uopće stradanja ljudi u moderno doba. Da se upozore oni koji bi htjeli da kalkuliraju sa temeljnim principima na kojima se gradi bolji život budućim generacijama. Ovdje posebno treba skrenuti pažnju mladima koji bi morali tražiti i podržati uzorne vođe u starijim koji utiči na društvene tokove. Uzvišeni Allah sve upozorava: „Čim primijetiš vjerolomstvo nekih ljudi, i ti njima isto tako otkaži vjernost - Allah uistinu ne voli vjerolomnike.“ (K, 8:58[3])

Mezarje u Potočarima jeste simbol, poziv, pouka i opomena do kraja svijeta.  Ovdje treba doći, razmišljati i pouku uzeti kako na dan stradanja Srebreničana tako isto i u drugim prilikama. Dužnost je boriti se za svoja prava i prava svih onih kojima su uskraćena ili oduzeta njihova prava. Sedamnaest godina od srebreničke golgote  je previše dug period u kome nije mnogo čega urađeno a moglo je i trebalo je biti urađeno. Zbog toga i ovom hutbom danas treba upozoriti razumne ljude na nepravde koje se čine prema živima i ubijenima.

Muslimani ne smiju šutjeti.

Treba zbiti safove radi bolje budućnosti ove generacije i onih koji će doći poslije. Svemilosni Allah je odredio način života i ponašanja u njemu sa jasnom porukom: „O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!“ (K, 3:200[4])

Muslimani su budni, rade i dove uče, ovdje, na Ajatovici jučer, danas na Fatihovoj Musalli u Krajini, sutra na Igmanu itd., itd. Dakle, put od Dženaze u Srebrenici prema Dovi šehidima domovine na Igmanu koji daje nadu i budi ponos.

To je put uspjeha i nade za bolji život u ovome svijetu. To je i  poruka 'Srebreničke dove' koja se uči ovdje: Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica.  Amin!

(Preporod.info)