Kako je Inzko donio Zakon o zabrani negiranja genocida: Hatidža Mehmedović zaslužuje veću ulicu u Sarajevu

Piše: Tarik Lazović

Valentin Inzko, austrijski diplomata i bivši visoki predstavnik je prije tri godine, svojom odlukom, u Krivični zakon Bosne i Hercegovine unio zabranu negiranja genocida i slavljenja ratnih zločina otvarajući tako vrata nepovratnom procesu memorijalizacije genocida i čuvanja sjećanja na žrtve u Srebrenici.

Incko je to učinio na samom kraju svog dugog i relativno teškog mandata na poziciji visokog predstavnika i od tada se rijetko ili gotovo nikako ne pojavljuje u javnosti. S druge strane, kako vrijeme prolazi njegova odluka sve više dobiva na značaju, a nakon donošenja rezolucije u Ujedinjenim narodima, ona je dobila i novu dimenziju.

Negiranje genocida u Srebrenici, kao nepobitne činjenice, postalo je sve teže, a sami negatori ostaju sve više izolirani, dok sjećanje na genocid ostaje trajna kategorija.  

Kako mi je rekao u prijateljskom razgovoru, ove godine se javno nije oglašavao, uprkos pozivima nekoliko televizija. No, kada sam mu rekao kako mnogi u Bosni i Hercegovini postaju sve više svjesni važnosti njegove odluke, rekao mi je da, zapravo, drukčije nije bilo ni moguće postupiti.

- Tarik, drukčije nije bilo moguće, civilizacijski, ljudski. Moja savjest mi nije dozvoljavala da učinim nešto drugo - rekao je.

Incko ističe da je imao vrlo malo podrške za svoj čin.

Mnogi su, nakon što je ta odluka donesena, panično upozoravali da će izazvati nestabilnost, da nije trebalo "provocirati" odgovor iz manjeg entiteta. Međutim, Incko kaže kako on nije imao izbora.

- Podrške je bilo vrlo malo, ali prije potpisa zakona, taj dan u 5.00 ujutro otišao sam na grob Hatidže Mehmedović, a potom sam bio i u Potočarima. Shvatio sam vrlo dobro i jasno, šta je više od 8.000 ubijenih mladića očekivalo od mene. Razumjeli smo se potpuno u tihom dijalogu. Kad sam se vratio u Sarajevo, potpisao sam zakon - ispričao mi je Inzko u prijateljskom razgovoru.

Biranim riječima govori o rahmetli Hatidži Mehmedović, Srebreničanki čija je borba za istinu, pravdu i mir i potraga za kostima njenog muža i sinova prevelika i za Nobelovu nagradu.

- Hatidža je bila mišljenja da bi trebala Srebrenica biti planetarni kraj sjećanja, ali i planetarni kraj oprosta. Gdje svatko može doći u skupini ili sam, da traži oprost. Davno je ta mudra žena zaslužila veću ulicu u glavnom gradu. Grlim Vas i Vaše prijatelje! – napisao mi je danas Valentin Inzko.

Hatidža Mehmedović u glavnom gradu Bosne i Hercegovine za sada ima česmu kod Terzibašine džamije.

Inckova je dvanaestogodišnja misija u BiH kao visokog predstavnika i danas predmetom različitih interpretacija, ali je njegova veza sa BiH neupitna i trajna, prvo kao ambasadora, a onda kao i visokog predstavnika i čovjeka koji je zakonski zabranio negiranje genocida u Srebrenici, jer to domaće institucije, zbog blokada iz RS, nisu bile u stanju učiniti. 

(Preporod.info)