Selimović i Tahirović: Pravosuđe u BiH nije dogovorilo zadatku, mnogi zločinci još slobodno šetaju

Sadik Selimović, preživio je genocid u Srebrenici, ali ne i njegova braća i otac. Životna misija bila mu je da radeći kao istražitelj Instituta za nestale osobe u BiH pronađe njihove posmrtne ostatke, ali i pronalaženje masovnih grobnica kako bi majke mogle danas ukopati sinove, braću, muževe...

Neumorno je tragao, ali kaže da je istina s kojom se suočio dok je otkopavao grobnice bolna za normalnog čovjeka. Jer, sa slikama koje su zatekli teško ljudski mozak može da prihvati.

Iako svakodnevno gleda strahote genocida, 11. juli teško mu pada.

- Od 5. jula svaki dan preživljavam kao da je 1995. godina. Tog 11.jula gledao sam žive ljude, sada ih ukopavamo. Sjećam se pojedinih ljudi i njihovih slika kao živih, sad ih vraćam u tabutu. Osjećaji su mi pomiješani, nekad je strahovito da nemaš riječi. Proces ekshumacije je doista težak. Slika koju vidite u grobnici kad je pronađete prvo budi radost što ste je pronašli, a onda kad vidite s kojom monstruoznošću je rađeno sve i kako su posmrtni ostaci tijela bacani, poredani, gubite svaki smisao za razgovor, za bilo šta - kaže Selimović.

Ističe da nije imao snage, iako se susreo s posmrtnim ostacima na hiljade žrtava, otići na ekshumaciju tijela braće.

- U Kamenici u grobnici bio mi je najstariji brat Hasan Selimović, a u Alibegovićima kod Vlasenice našao sam najmlađeg i ukopao ga prošle godine. Tri mjeseca je hodao po šumi poslije pada Srebrenice, tu su naišli na zasjedu. Na sam čin ekshumacije poslalo sam kolegu, nisam mogao da prisustvujem, trebao je da bude svjedok, bojao sam se reakcije. Nažalost, u zadnje vrijeme se teško dolazi do mjesta grobnica, kao da neko sve prati. Poslije svake izjave i razgovora sa svjedokom je teže doći do njega ponovo, oni bježe, kao da ima neka služba koja me prati i skim god da razgovaram poslije dva dana on odustaje od priče -  kaže Selimović.

Samo zahvaljujući trudu ljudi iz Instituta, porodicama i hrabrošću pojedinih svjedoka, do sada je ukopano 6.751 žrtava. Salihović kaže da se traga za još oko 1.000 žrtava koje bi trebale da dobiju imena i prezimena.

- Na broj sa današnjim ukopom treba dodati 27 žrtava koji su ukopani na porodičnim mezarjima po odlukama famelije, 11 indentifikovanih koji se nalazi u Komemorativnom centru Tuzli i 47 ljudi za kojih je stigao DNK nalaz, ali porodice zbog prisustva malog broja posmrtnih ostataka ih ne kopaju. Kod 82 žrtve je uspio koštani uzorak, ali mi nemamo uzoraka krvi za njih. Sve su famelije pobijene, nije imao ko dati krv da se izvrši DNK. Mi ćemo sada krenuti sa drugim metodama, tražiti umrle srodnike da bi uspoređivali kost na kost. Mi moramo krenuti u taj proces da bi dobili identifikaciju, kako bi žrtva dobila ime i prezime - navodi Salihović, koji žali što još uvijek pojedini zločinci slobodno šetaju.

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida u BiH gostujući u specijalnom programu RTV BIR iz Srebrenice istakao je da bh. pravosuđe nije na adekvatan način odgovorilo i nije preuzelo na sebe ulogu koju je imao Haški tribunal, zbog čega danas veliki broj zločinaca slobodno se kreće

- Tužilaštvo nije odgovorili zadatku, pobjegli su u susjedne zemlje. To je poražavajuće - kazao je Tahirović.

S druge strane, ističe da je za svaku pohvalu saradnja koju udruženja i porodice žrtava imaju sa međunarodnom zajednicom.

- Uspjeli smo riješiti pitanje Zakona o zabrani negiranja genocida, uvesti u krivičnu evidenciju BiH presude Međunarodnog krivičnog suda, nedavno je visoki predstavnik zabranio kandidiranje na izbornim listama presuđenim ratnim zločincima... Dobili smo Rezoluciju o Srebrenici. Dakle, poprilično su u zadnje vrijeme dobri odnosi sa međunarodnom zajednicom. Slijedeći projekat je da 2026. godine, ukoliko se nastavi sa negiranjem genocida i drugih ratnih zločina, putem OHR-a zabranimo svim negatorima kandidiranje na izborima 2026. godine. Ukoliko ne prestanu , mi ćemo na tome insistirati – kazao je Tahirović.

Ukazao je i na važnost Rezolucije o Srebrenici, navodeći da je ona posebno važna za one koji su odgovorni za počinjeni genocid, za vlasti u Srbiji i entitetu RS, kako bi i oni konačno shvate činjenice o genocidu koje ništa ne može promijeniti.

- Rezolucija je donesena na osnovu presuda međunarodnih sudova, imali su šansu da isprave svoje greške iz prošlosti. Nažalost, nisu ostali su u tami i do kada će to trajati, vidjet ćemo. Jako je važno da je Rezolucijom doneseno da se u obrazovnim sistemima širom svijeta izučava genocid u Srebrenici. Nadam se da ćemo mi u Federaciji biti prvaci u tome i da ćemo mi pokrenuti taj proces, da ćemo ćemo već naredne školske godine imati spremnost da djeca izučavaju genocid u Srebrenici. To očekujem od federalnog ali i svih kantonalnih ministarstava - istakao je Tahirović.

Osvrnuo se i na defile Vojske Srbije u Bratuncu i Prijedoru.

- Sedmi mjesec je najteži mjesec za Bošnjake, 11. jula je dženaza u Srebrenici, 20. juli je Prijedor. Onaj ko je planirao dolazak vojske u bilo kom obliku i obimu imao je namjeru da isprovocira. Taj dolazak u Bratunac i Prijedor je bio ciljan, to je samo jedna u nizu provokacija. To se desilo jer je zakazao sistem koji se zove država BiH, koji je naivno, ne razmišljajući da će dolazak vojnika čiji su prethodnici presuđeni pred međunarodnim sudom jer ta vojska ima odgovornost za zločine u BiH, nije se to smjelo dozvoliti. Nadam se da smo iz ovog nešto naučili, da ćemo u buduće biti oprezniji i poštovati svoje žrtve  - poručio je Tahirović.

Naglasio je da priča Milorada Dodika o razdruživanju od BiH entiteta RS je "politikantstvo bez imalo ostave".

- BiH je država i ona će tako ostati. Nema ništa od razdruživanja. Imamo mi garante Dejtona koji se ne zove ni Srbija ni Hrvatska, nego puno jače sile koje stoje iza BiH - poručio je Tahirović.

(A.N./Preporod.info)