Povodom 29. godišnjice obilježavanja genocida u Srebrenici u Islamskom centru Zagreb održan okrugli sto: “Od svjedočenja do rezolucije”

U povodu 29. godišnjice obilježavanja genocida u Srebrenici u Islamskom centru Zagreb održan je okrugli stol o temi “Od svjedočenja do rezolucije.”

Na početku prisutne je poselamila i pozdravila dr. sc. Ajla Čustović koja je moderirala okrugli stol. Muftija akademik Aziz-ef. Hasanović, Esnefa Smajlović-Muhić i Ibrahim Bećirović učestvovali su kroz osvrte na različite segmente teme okruglog stola.

Muftija Hasanović je naglasio da je od neizrecivog značaja bilježenje istine i mogućnost da se o događajima govori kroz institucije kako se isti ne bi više ponavljali.

- Zaboraviti genocid je ravno njegovom počinjenju - upozorio je muftija.

Izrazio je bojazan zbog mraka koji vlada u 19 zemalja koje su bile protiv rezolucije. Kazao je i da su majke Srebrenice iznijele donošenje rezolucije kroz borbu za istinu o svojoj djeci, koje su na tom putu traganja za istinom ostale dostojanstvene i nikada nisu pozivale na rat već samo na mir. Pohvalio je angažman vlasti i institucija Republike Hrvatske i svih u Hrvatskoj koji su podržali donošenje rezolucije što predstavlja jasnu poruku podrške koja je iznimno bitna.

- Naša je poruka i želja da se borimo za to da se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica - zaključio je.

Gđa Esnefa Smajlović-Muhić je prikupila brojna svjedočenja preživjelih te je u svojim objavljenim knjigama govorila o brojnim aspektima događaja koje je i sama preživjela. Zahvalila se svima na izdvojenom vremenu i dolasku.

U vrijeme početka agresije na BiH, gđa Smajlović-Muhić je imala 19 godina i prisjetila se brojnih koje je izgubila, a konkretno radi se o broju od preko 50 članova obitelji Smajlović što ju je i ponukalo da se počne baviti spisateljskim radom. Otuda je nastala i potreba za pisanjem knjige koja govori o životu prije i poslije genocida u Srebrenici. Također, zapisala je svjedočenje žena čiji su članovi najuže obitelji ubijeni, od supruga i sinova, do očeva i drugih muških srodnika.

Brigadir Ibrahim Bećirović se dugi niz godina bavio istraživanjem sudskih presuda koje je prikupljao preko 20 godina te je iste analizirao i pretočio u knjigu. U svome obraćanju zahvalio se svima na dolasku, te je naglasio da se stradanje Bošnjaka ne odnosi samo na Srebrenicu, a stradanje Srebrenice je i stradanje cijelog Podrinja. U svome obraćanju naglasio je i da se bavio samo presudama koje je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju na temelju dokaza donio.

- Pravomoćne presude su pokazatelj namjere da se u potpunosti istijebi nesrpsko stanovništvo s područja Podrinja koje su vidljive i kroz strateške ciljeve koje je političko rukovodstvo bosansko-hercegovačkih Srba donijelo 1992. godine. Treći strateški cilj se odnosi na eliminiranje granice na Drini kroz iseljenje, odn. uklanjanje nesrpskog stanovništva iz Podrinja u kojem su većinom živjeli Bošnjaci. Osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić je na zasjedanju na kojemu su se 1992. godine iznosili strateški ciljevi rekao da oni nemaju siti pa da prosiju narod i da ostanu samo Srbi, a da drugi odu. Kazao je i da ne zna kako će Karadžić i Krajišnik (obojica osuđeni ratni zločinci) objasniti to svijetu jer: “Ljudi, to je genocid!” Istaknuo je da je genocid počeo već 1992. godine - podsjetio je Bećirović u svom izlaganju.

Ukratko je opisao kako je krenula akcija srpske vojske i kakav je bio odgovor Međunarodne zajednice, odnosno kako je isti izostao. Nakon deportacije žena, djece i iznemoglih upućena je naredba da niko od preostalih živ ne smije napustiti Srebrenicu i Potočare. Nakon toga je uslijedila masovna likvidacija koja je rezultirala genocidom.

(Preporod.info)