Ez-zulmu, Ademu-adli - nepravednosti i nepravda

Piše: Mustafa Spahić

"Gospodaru naš, rekoše oni (Adem i Hava) mi smo sami nepravdu i zlo nanijeli i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni, nesretni i nesmireni." (El-Earaf, 23.)

Ez-zulmu, mazalimu, mazlimetun znači nepravda, nasilje, okrutnost, nasilno oduzeto, a glagol zaleme-jazlimu znači tlačiti, zlostavljati, činiti nepravdu, ugnjetavati, tiranizirati, zloupotrebljavati, činiti nasilje, zlorabiti i namjerno pogriješiti prema nekome.

Ez-zulmu, mazalimu, mazlimetun, nepravda i nepravednost generalno gledano i kazano u svemu i po svemu je negacija pravde - adle i pravičnosti - kista. Kao što se pod pravom podrazumijeva ono što je u skladu i izraz ideje pravednosti, ispravno, opravdano i odgovara zahtjevima pravog pokreta, a pod pravnom normom podrazumijeva se pravo i ispravno pravilo pravac, mjerilo, propis i uputstvo za odnos, ponašanje i djelovanje ljudi u društvu i društvenim grupama tako ez-zulmu označava sve suprotno - nepravdu, nasilje, ugnjetavanje, tlačenje, tiraniju, mučenje, izrabljivanje, nepravilno, nepravac, nemjerilo, nepropis, neispravno i neopravdano. Kao što u okviru pravne teorije zakon grč. nomos, lat. lex, na arap. hukum u najvišem smislu znači svaki pravilan red, poredak i sistem, tako zulum znači nered, neporedak, nesistem i mračnjestvo u društvu i državi.

Kao što je muslih čovjek reda, poretka, sistema, pravde, mira, povjerenja i sigurnosti tako je zalim - nepravedan, nasilan, okrutan, tlačitelj, zlotvor, nasilnik, tiranin, ugnjetač i mračnjak. U okviru međuljudskih veza i odnosa nepravednost se sastoji u narušavanju, reduciranju, uskraćivanju i blokiranju nečijeg prava. U konkretnom i neposrednom odnosu pod nepravednošću ponajprije podrazumijevamo postupak i radnju prema drugoj osobi, osobama, grupama u kojem je uzurpirano, narušeno, blokirano ili reducirano pravo od bilo koga na neistinit i neutemeljen način pod bilo kakvim izgovorom. Tu se može raditi i o sadizmu nad ljudima. Ljudima ne daju prava ljudi, nego im ih daruje Stvoritelj, a ljudi su jedni prema drugima dužni osigurati primjenu prava na temelju pravde i istine i nikad ne bi trebali i smjeli uzurpirati i blokirati. Tim činom i načinom oni pokušavaju gušiti pravdu i širiti nepravdu.

Kada čovjek sebe, svoj vlastiti organizam, svoju dušu uskraćuje u onom što je njihov hakk - pravo ili kada svoj organizam, organe i dušu opterećuje i prenapreže u bilo kojoj životnoj aktivnosti i djelatnosti, u sportu, radu, učenju, studiranju, čitanju, prejedanju, nespavanju on može biti mazohista i nepravedan prema samom sebi. Općenito gledano i konkretno kazano bilo koji oblik prelaženja granice dozvoljenog je ulaženje u polje zabranjenog. Nehja je zabranjena radnja - haram i grijeh, ali i nepravda ili prema sebi ili prema drugim ljudima. Nema grijeha, bilo prema sebi, bilo prema drugim ljudima, a da nije neka vrsta nepravde. Nepravda i nepravednost može biti odlika i karakteristika pojedinca, određene, bilo koje vrste, društvene grupe, naroda, nacije, rase ali i parlamenta, države, društveno-političkog uređenja, privredno-ekonomskog i finansijskog sistema. Tako se može govoriti o nepravednim ljudima, nepravednim grupama svih vrsta, nepravednim parlamentima i zakonima koje oni donose, nepravednim, ekonomsko-privrednim, monetarnim sistemom, nepravednim političkim potezima, nepravednim ideologijama, ali i nepravednim društvima, kada strane, tirane despote i autokrate u slobodi biraju za svoje prvake i elitu.

Prema nivoima u osnovi postoje tri kategorije nepravde. Prvo, nepravda čovjeka prema Bogu tako što u Njega ne vjeruje - ilhad, što negira, pokriva, poriče sve Božije ukrase i znamenja - kufr i što Bogu pripisuje i s Njime izjednačava sva virtualna i lažna božanstva širk. "A kjafiri - pokrivači i negatori sami sebi nepravdu i zulum čine." (El-Bekare, 254.)

"Ko je nepravedniji od onoga koji najdublje i najgore potvore i laži o Allahu iznosi ili koji priča: Objavljuje mi se, a ništa mu se ne objavljuje ili koji kaže: I ja ću reći isto onako kao što Allah objavljuje." (El-Enam, 93.) "Kad Lukman kaže sinu svome, savjetujući ga: O sinko moj, ne čini širk i ne smatraj nikog ni u čemu Allahu ravnim! Zbilja je širk politeizam: idolatrija najveća nepravda, mračnjaštvo i nasilje." (Luknam, 13.)

Drugo, nepravda čovjeka prema drugim stvorenjima i to svjetovima hajvana - životinja i svjetovima insana - ljudi. Prema hajvanima se nepravda može činiti na razne načine, patiti glađu i žeđu, pretovarati ih i ne odmarati kada se radi. Nepravda prema Allahu, dž.š., je najgrešnija, a prema ljudima na dunjaluku je najopasnija i po posljedicama najstrašnija. Ima li većeg nepravednika i nasilnika od onoga koji sprečava i zabranjuje da se u Allahovim mesdžidim u hramovima ime Njegovo spominje i rade na tome da se oni poruše! Takvi bi trebalo da u njih samo sa strahom i skrušenošću ulaze. Na ovom svijetu doživjet će poniženje i sramotu, a na onom svijetu kaznu i patnju veliku." (El-Bekare, 114.) Institucionalno organizirane zajednice i društva koja zagovaraju svjetsku vladavinu prava, ustavnu demokratiju, pravne države, red, poredak i sistem dužne su se udruženo i povezano boriti protiv pojedinačnog, posebnog i općeg nasilja, nereda, nesistema i nepravde. "A zašto se vi ne biste borili i ne borite na Allahovom putu za sve potlačene, porobljene, uskraćene i obespravljene muškarace i žene i djecu svijeta koji bolno uzvikuju: Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada čiji su stanovnici nasilnici i Ti nam podari onoga ko će nam pomoći! Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika i prijatelja jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo."(En-Nisa, 75. i 76.) Islamski je stav da se o zlu javno i ne govori jer se tako reklamira. Na to ima pravo samo onaj kome je nepravda učinjena: "Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. A Allah sve čuje i sve zna." (En-Nisa, 148.)

Nepravda prema ljudima može se manifestirati preko krađe, otimanja ili otuđivanja, skrivanja tuđe imovine i stvari, zakidanje na litru, metru i kantaru, krivim i nepravednim presudama, lihvom, zakidanjem u poslu i uskraćivanjem tuđih prava. Najopasnija je nepravda koju čine države, državni organi, institucije, posebno sudovi i policija na ljudima. Treće, nepravda koju ljudi sami prema sebi čine prelaženjem granice i neizvršavanjem propisa.

"Mi prema njima nismo nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu činili." (En-Nahl, 118.) Poslanik kaže: "Allah će kazniti Džehennemom svakog kome bude povjerena vlast nad mojim ummetom, ako ne bude prema njima pravedno postupio. O ljudi, bojte se Allaha, jer tako mi Allaha, vjernik neće učiniti nepravdu vjerniku a da ga Allah za to ne kazni na Sudnjem danu". (I. P. H. 1433, 1956)

(IIN Preporod)