U Žepču obilježeno osam godina od smrti književnika Nedžada Ibrišimovića

Na književnoj večeri ovog istaknutog bosanskohercegovačkog umjetnika, koji je svoje djetinstvo, mladost i jedan dio radnog vijeka preveo u Žepču  govorili su : predsjednik BZK Preporod u BiH prof.dr. Sanjin Kodrić, doc.dr. Nehrudin Rebihić i književnik Jasmin Agić. Govoreći o Ibrišimoviću predsjednik BZK Preporod BiH prof. Kodrić  kazao  je kako je Ibrišimović  bio jedna od najosebujnih ličnosti  u ukupno kulturnom životu BiH u drugoj polovini 20.  i početkom 21. stoljeća. 

-On je bio pisac, umjetnik,vajar, mislilac. Autor koji je bio nosilac renesansnog duha.Istinski tragalac dobrote, pravde, jednog boljeg svijeta, što  svjedoći njegov cjelokupni rad, kazao je Kodrić ističući uz njegovu književnost i njegov društveni,kulturni ,nacionalni angažman, koji korespondira sa jednom dubokom humanističkom i etičkom osnovom njegovog cjelokupnog djela.

Profesor književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Nehrudin Rebihić  govorio je o nekim ključnim dijelovima  u njegovom književnom  stavaralaštvu, naglašavajući kako je kroz djela pokazao da je pisac visokih etičkih načela. 

Ibrišimovićev jezik, forma i tema spojeni u jedan sadržaj su  izvanredni kazao je književnik Jasmin Agić, ističući kako je riječ o izvanserijskom piscu, koji je uz Ivu Andrića jedan od  od velikana bh. umjetničke tradicije i velikan kratke prozne forme u književnosti.

Književno veče„ Sjećanje na književnika Nedžada Ibrišimovića „održana je u dvorištu kuće djetinstva Ibrišimovića u Gornjoj Mahali u Žepču u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ Žepče. Manifestaciji su uz brojne goste  prisustvovali i načelnik općine Žepče Mato Zovko, predsjedavajući skupštine ZDK Čazim Huskić, predsjedavajući Općinskog vijeća Žepče Muhamed Jusufović.

Inače, Žepče je mjesto Ibrišimovićeve viječne inspiracije, mjesto kojem se za života   uvijek vraćao. Upravo ovaj grad koji se ugnjezdio ispod brda Orlovik , na obalama rijeke Bosne a u koji je rahmetli Nedžad došao s majkom sa nepune tri godine ostavio je kako je često isticao književnik vječni pečat na njegov život i rad.  Žepču i njegovim ljudima uvijek se vraćo i nikad ga nije zaboravljao. S ponosom ga isticao, i o Žepču, uvijek govorio na poseban način. Njegove ljude, toponime ostavio je opisane u svojim pjesmama, knjigama , skulpturama, likovnim djelima. Koliko je bio vezan za Žepče i Žepčake, najbolje svjedoći  da je  za života dio svoje porodićne kuće  dao na  korištenje za potrebe uspostave Spomen sobe šehidima Žepča 1992-1995.godina.