Iftarski program na Radiju BIR – Hafiz Špendi-ef. Fidani: Namaz vodi ka razumnom ponašanju i činjenju dobra

Namaz je stub vjere i prvo za šta će čovjek biti pitan na Sudnjem danu. O temi „Popravimo naš namaz, pa ćemo popraviti i život“, u novom izdanju Iftarskog programa, govorio je hafiz Špendi-efendija Fidani.

U mnogim ajetima, podsjeća hafiz Špendi na početku govora, možemo čitati naredbu obavljanja namaza. U ranoj životnoj dobi, mektebu, a neko i kasnije u životu, naučimo sastavne dijelove obavljanja namaza. Međutim, nakon što insan nauči formalni dio, od ključne je važnosti razumijevanje smisla i značaja obavljanja namaza u svakodnevnom životu vjernika.

Namaz je uspostavljanje duhovne povezanosti čovjeka, stvorenja sa Stvoriteljem, kroz fizičke pokrete, tj. sastavne dijelove namaza koji izražavaju i simboliziraju obožavanje Allaha dž.š., čime se iskazuje predanost i pokornost Njegovim zapovijedima, priznaje ljudska nemoć, poniznost i ovisnost o Božijoj volji.

Našim odnosom prema namazu, s jedne strane, govorimo o našoj vjeri i povjerenju u Stvoritelja, a s druge strane, govorimo o razumijevanju smisla života - zbog čega svaki čovjek postoji i živi određen broj godina među ljudima.

Smisao namaza je uspostavljanje duhovne veze između čovjeka kao Božijeg krunskog stvorenja, sa Stvoriteljem. Čovjek je slabašno biće, po svojoj prirodi. Čovjek nije neovisno stvorenje, posebno u duhovnom, mentalnom, ili psihičkom smislu. Njemu je potrebna podrška. Što je ona jača, to je njegova snaga veća na životna iskušenja. A ko mu može pružiti veću podršku od Gospodara svjetova?

Prva dimenzija namaza o kojoj je govorio hafiz Špendi Fidani, jeste duhovna. U desetom ajetu sure „Fatir“, Allah dž.š. kaže: „Ako neko želi veličinu, snagu, moć ili ugled, pa u Allaha je sva veličina, snaga, moć, ili ugled.“ Ko se na Allaha osloni, On će mu biti dovoljan. Ko pored Allaha bude tražio oslonca, kad-tad će doživjeti razočarenje i tugu.

Jako važan oslonac je i porodica, prijatelj, ali i ta je podrška snažna onoliko koliko je vezana za Uzvišenog Stvoritelja. Vjernici svoj oslonac putem namaza vezuju za Stvoritelja svjetova. Namaz, u duhovnom smislu, jasan je pokazatelj vjernikovog oslonca na Gospodara.  To je i primarno značanje namaza – uspostavljanje veze duše sa svojim Izvorom.  U uspostavljanju takve veze namazom, duša čovjeka nalazi smirenost, utjehu i svoj zavičaj.

Druga dimenzija namaza odnosi se na fizičke pokrete. Oni nisu smisao i suština namaza. Međutim, ispravno obavljanje namaza je važno. Jer, način na koji obavljamo namaz također govori o našem odnosu i razumijevanju onoga što obavljamo. Svi namaski pokreti pokazuju naše obožavanje Allaha Jednog Jedinog.

Pokreti u namazu pokazuju naše opredijeljenje da svezanih ruku stojimo samo pred Gospodarom, da se na ruk'u naginjemo veličanstvenosti Milostivog, da na sedždu čelo spuštamo samo Allahu, Silnom i Pravednom, i da ponizno na tešehhudu sjedimo pred Jedinim Istinskim Vladarom koji svime upravlja.

U Kur'anu nas Allah dž.š. upozorava i riječima: „Teško se onima koji namaz obavljaju, ali svome namazu pažnju ne poklanjaju, koji se svojim namazom samo pretvaraju.“ Prenosi se da je Poslanik a.s. kazao: „Koliko klanjača od svog namaza jedino umor i teškoću imaju.“

Potrebno je voditi računa kako obavljati namaz, ali prisustvo naše svijesti i budnost srca suština je namaza, podsjeća hafiz Špendi.

Treća dimenzija namaza odnosi se na iskazivanje predanosti i pokornosti Allahovim zapovijedima. Nakon duhovne povezanosti i fizičkog iskazivanja obožavanja Stvoritelja, kao prirodan slijed stvari dolazi pitanje čovjekovog ponašanja van namaza. Kada stanemo na namaz, kao da govorimo: Ja se trudim da radim pošteno, živim časno, prema ljudima ponašam lijepo, da sve što si mi podario cijenim i zahvalan budem, došao sam, klanjam, da to i svojim namazom posvjedočim.

Na namaz se, također, staje i nakon pogreške, grijeha... To je način da se iskreno pokajemo i vratimo u okrilje Božije milosti. U Kur'anu se o ciljevima namaza kaže: „Namaz odvraća od odvratnih djela i od svega što je protivno razumu.“ Obavljanje namaza poštujući sve njegove vanjske i unutrašnje uslove, čovjeka vodi ka razumnom ponašanju i činjenju dobrih djela.

Može li se desiti da čovjek koji obavlja namaz, nerazumno se ponaša i čini loša djela? Da. No, šta to govori? Da osoba nije pristupila ispravno i da nije shvatila smisao namaza.

Ako su ciljevi namaza razumno ponašanje i činjenje dobrih djela, a osoba koja obavlja namaz nikako da se približi tim ciljevima, onda je to jasan pokazatelj pretvaranja ili drugih loših namjera.

Četvrta dimenzija namaza je priznanje ljudske nemoći i ovisnosti o Božijoj volji. Veliki broj islamskih učenjaka danas, kazat će da je korijen svih kriza - kriza duhovnosti, odnosno rezultat duhovnih bolesti. Mi kao muslimani, moramo se podsjetiti da kao što postoje fizičke bolesti, postoje i duhovne.

Neke od velikih duhovnih bolesti: nevjerovanje u Allaha, neznanje, karijerizam, strah od kritike i mišljenja drugih ljudi, ljubav za svjetskom slavom i popularnošću, licemjerstvo, pohlepa, požuda, zavist, mržnja, samopodopadljivost. Namaz, ako mu pristupamo na pravi način, lijek je za sve duhovne bolesti.

Samo duhovno zdrav čovjek može biti koristan porodici, zajednici, džematu.

 (Tarik Dautović/Preporod.info)