Iftarski program na radiju BIR – hfz. Harzudin-ef. Škiljan: Borba protiv neprijatelja traje određeno vrijeme, a čovjekova borba sa samim sobom traje cijeli život

Mjesec ramazan nam potvrđuje koliko je insan snažan, koliko je jaka njegova snaga volje kada nešto radi iskreno u ime svoga Gospodara. Mjesec ramazan je pokazatelj i dokaz da se insan može kloniti grijeha, da može ukrotiti svoj nefs. O džihadu, borbi sa samim sobom kao najtežoj borbi, u novom izdanju Iftarskog programa kazivao je hafiz Harzudin ef. Škiljan, imam bihaćkog džemata Jezero.

Mnoge civilizacije, pa i porodice i pojedinci su prvo bili uništeni, ili poraženi iznutra, na duhovnom planu, a to se onda desilo i fizički, kazuje na početku svoga izlaganja hafiz Škiljan, te podsjeća na riječi Poslanika a.s. koji je, vraćajući se iz jedne bitke, ashabima kazao: „Vraćamo se iz malog džihada u veliki džihad“. Ove Poslanikove riječi ukazuju na to koliko je borba sa samim sobom teška. Borba protiv neprijatelja traje određeno vrijeme, a čovjekova borba sa samim sobom traje cijeli život.

Unutar nas postoji nefs, duša, ego koji  je nosilac negativnih osobina protiv kojih treba da se borimo, koga treba da obuzdamo. To je ono u nama koje nam govori: ja, samo ja; ja sam najbolji, daj samo meni. Za razliku od „ruha“ koji je duh – „Pa mi udahnusmo duh u njega“.

Nefs naređuje zlo. Kao stvorenje sastavljeno od duše i tijela, čovjek se nalazi između svijeta životinja i svijeta meleka. Tako stvoren, on je izdvojen kao najuglednije stvorenje. Čovjekov iman, lijep ahlak i dobra djela uzdižu ga na položaj na kome mu čak i meleki zavide. Međutim, ako bude slijedio nefs, ego, onda pada na položaj ispod životinja.

Muhammed a.s. kaže: „I šejtan i meleki imaju utjecaj na usmjeravanje čovjeka.“ Šejtanski utjecaj ga podstiče na loše i na pobijanje istine. A melekski usmjerava na dobro i na potvrđivanje istine. Zaista osoba koja želi postati pravi čovjek i mumin mora poznavati ove utjecaje, kaže nam hafiz Škiljan. Čovjek mora kontrolisati srcem one elemente i stvari koje ga žele upraviti ka određenom smjeru; mora ići za djelima koja ga uzvisuju, a zaustaviti i oduprijeti se osjećajima koja ga vode u ponor, grijeh i samourušavanje.

Te dvije strane – jedna koja vodi razumu i pameti, druga strasti – stalno pozivaju čovjeka. Pa ako se prikloni pameti, zadobit će iman i tevhid, a ako se prikloni strastima, nefsu, past će u nizine i zablude. Na tom polju se vodi žestoki rat – u čije ruke će pasti insansko srce. Važan je i nijjet za ovu borbu. Čovjek koji poriče svoju bolest i koji govori da je zdrav, njega je teško liječiti.

Cilj islama je odgajanje čovjeka i postizanje najljepšeg ahaka. U svome kazivanju, hafiz Harzudin ef. Škiljan, podsjeća nas na još jedan hadis Poslanika a.s.: „Ko spozna sebe, ko spozna nefs, spoznao je Gospodara.“ Put postajanja istinskim robom Uzvišenog jeste put odgajanja svoga nefsa. Svaki nefs koji se odgaja mora da zadobije plemenite osobine. Osim ahlaka, mi treba da upoznamo i negativne osobine koje su u nama i koje nam prave probleme i u ibadetu i u životu.

Allah dž.š. kaže u Kur'anu: „Mi čovjeka stvaramo u najljepšem skladu. A zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti.“ Naravno, ako bude slijedio životinjske prohtijeve svoga nefsa, onda će pasti u najniže stepene. Da bi čovjek mogao očisitit svoj nefs od mržnje, strasti, niskih želja, pohlepe, mržnje, glavni oslonac treba da mu budu Kur'an i sunnet. To je jedini način da čovjek očisti svoje srce od beskorisnih i prolaznih stvari, te šejtanskih osobina. Taj nefs čovjeka vuče ka dnu, a ruh uzvisuje i usmjerava čovjeka ka Gospodaru. Borba između ruha i nefsa je zaista veliki džihad. Cilj ovog džihada je slabljenje nefsa i prekidanje njegove dominacije tijela, a postavljanje ruha na prijestolje srca.

Ebu Talib el Mekki  je kazao da nefs ima 4 osnovna svojstva po svome stvaranju, koji se nazivaju „džibilijjet“. To su svojstva koja je Uzvišeni Allah dao nefsu kao dio njegove prirode. Prvo svojstvo je slabost, kao posljedica toga što je stvoren od zemlje. Drugo je škrtost, a to je zbog toga što je stvoren zbog ljepljivog blata. Zatim strast, kao rezultat stvaranja iz pećine crvene zemlje i posljednje je neznanje, kao posljedica njegovog stvaranja od živog blata.

U Kur'anu se na mnogo mjesta spominje nefs, duša. „O ti dušo smirena/nefsu smireni, uđi među moje robove, uđi u džennet moj.“ Kur'anski ajeti o nefsu dokaz su da se nefs može kontrolisati i preodgojiti, a mišljenje mnogih alima jeste da je vjernik dužan da postigne „mutmeinnu“ – smirenost.

Imam Kušejri nefs opisuje sljedećim riječima: „Nefs je duhovni dragulj koji je privremeno smješten u tijelu i on je središte loših osobina. A nasuprot njega je ruh koji je udahnut u tijelo da bude izvor lijepe naravi i plemenitih osobina.“ Uspjet će onaj ko očisti svoj nefs, a bit će izgubljen onaj kojeg na stranputicu odvede.

Ibn Adžibe kaže: „Onaj ko očisti svoj nefs imanom i pokornošću, postigao je sve ljepote koje se mogu poželjeti i spasio se od svih tegoba od kojih je strahovao.“

Ima  Kušejri o nefsu kazuje: „Spasio se onaj ko je očistio svoj nefs od grijeha i sramota, ko ne očekuje ništa zauzvrat za dobro koje čini i ko se kloni harama i žaljenja na Allahovu odredbu. A izgubljen je onaj ko ne može vladati svojim nefsom, ko nema kontrolu nad njim i ko ga je zaprljao grijesima.“

U svome kazivanju, hafiz Harzdin slušaoce podsjeća i na neke od načina za preodgoj nefsa:  zikr i podsjećanje na Allaha; druženje sa ljudima koji su bogobojazni i koji su iskreni; ne trčati za svim onim što čovjeku padne na pamet, za svakom željom koja se kod njega pojavi – u trci za tim željama možemo vrlo lahko doći u situaciju da se te želje ostvaruju haramom; samoobračun – s vremena na vrijeme pogledati u sebe i oko sebe, te svesti račun, obračunati se sa samim sobom...

(Tarik Dautović/Preporod.info)