Nove knjige: “Oporuka Bosni”

Ovih dana izašla je iz štampe jedna posve atipična knjiga pod naslovom “Oporuka Bosni”čiji je autora dugogodišnji profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, akademik Omer Ibrahimagić. 

Rijetko koji živi autor je objavio toliko knjiga i drugih značajnih radova o Bosni i Hercegovini, njenom specifičnom, milenijski sedimentiranom supstancijalitetu, prepoznatljivom u otvorenosti i toleranciji spram drugog i drugačijeg, bilo da je riječ o religijama, kulturama, tradicijama, narodima kao što je to učinio akademik O. Ibrahimagić.

U čemu se ogleda atipičnost i nadasve važnost ove knjige?

Prvo, poznatoje da su oporukegotovo isključivo personilizirane, tj. u njima neko nekome nešto daruje, preporučuje, ovlašćuje, zabranjuje i tome sl. Međutim, ovdje se autor obraća jednoj zemlji (Bosni i Hercegovini), ili, primjerenije kazano, svima onima koji istinski pripadaju njenom multilateralnom biću koje je uspjelo opstati na ovom parčetu Planete unatoč višestoljetnim kontinuiranim agresorskim atacima i pokušajima njegovog uništenja, a posebno u potonjem vremenu. Autor precizno apostrofira šta moraju učiniti i čemu se beskompromisno suprotstaviti današnji pripadnici bosanskohercegovačkog društva ako ne žele pristati da budu baš oni obilježeni pred Bogom i  poviješću kao “grobari” ove države koja baštini toliko toga što je dragocjeno za ljudski rod kao takav, odnosno za njegovu svakovrsnu raznolikost.

U fizionomijskom smislu knjiga je koncipirana tako što je autor u njenom uvodnom dijelu, kao moto, uzeo, uz nekoliko fragmenata iz Biblije i Kur’ana u kojima se govori o tome kako je Svevišnji Bog stvorio cjelokupni ljudski rod od jednog čovjeka i jedne žene, od kojih su kasnije nastali različiti narodi i plemena, te da je velika blagodat živjeti u raznolikoj zajednici i međusobnom upoznavanju za one koji žele o tome razmišljati, - pridodao i znamenitu pjesmu Mehmedalije Maka  Dizdara “Poruka” iz njegovog “Kamenog spavača”. To je, zasigurno, najbolja pjesma koju je ikada iko napisao o suštini i povijesnoj sudbini zemlje Bosne i njenog naroda. Nastala je kao rezultat dugovremenog autorovog traganja po brojnim bosanskohercegovačkim nekropolama i promišljanja o svakovrsnom znakovlju koje je nalazio na stećcima širom ove u kome se molio fra Anđela Zvizdovića iz Milodražja kod Fojnice iz 1463. godine  sultanu Mehmedu II Fatihu da očuva religijske i druge raznolikosti ove zemlje, pa Oporuku fra Jake Baltića iz 1851. godine, pa Rezoluciju Muslimana grada i kotara Bijeljine iz 1941. godine, u kojoj su se suprotstavili ustaškim vlastima progonu Srba, Roma i Jevreja, pa oporuke AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a , Oporuku Bosanskih Srba, Oporuku rahm. Alije Izetbegovića, pa oporuke srpskog patrijarha, te reisu-l-uleme Kavazovića i još nekih drugih, uključujući i vlastitu, koja glasi: “Građani Bosne i Hercegovine, vi možete sačuvati svoj mir, slobodu političkog izbora i svoju suverenu i nezavisnu domovinu Bosnu i Hercegovinu, kao cjelovitu državu i članicu Ujedinjenih nacija, ako nikada ne dozvolite unutrašnju administrativno-političku podjelu države po vjerskoj, etničkoj i entitetskoj pripadnosti. To bi za multivjersku i multietničku Bosnu, staru 1070 godina kao takvu, bila politička smrt.”

Pored navedenog treba istaći da se, u sadržajnom smislu, noseći dio ove knjige odnosi na autorov referat koji je dostavio Međunarodnoj naučnoj konferenciji, koju je organizirala ANU BiH u aprilu ove godine pod naslovom “75. godišnjica Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a” i to na bosanskom i engleskom jeziku. U tom referatu akademik O. Ibrahimagić daje vrlo precizne instrukcije, prije svega političkom establišmentu i akademskoj zajednici ove zemlje kako da se otklone anomalije koje su Dejtonskim mirovnim sporazumom ugrađene u pravno-politički sistem ove zemlje, a pogubne  su po bilo kakav njen prosperitetan razvoj.

Knjiga sadrži i još nekoliko vrlo interesantnih priloga koji su u tematskom smislu korespondentni sa zamišljenim konceptom ove publikacije, a koju valja toplo preporučiti čitateljstvu.