Ramazanski kviz 2024: Oslobađanje Mekke (Fethu Mekke)

Ramazanski kviz 2024: Oslobađanje Mekke (Fethu Mekke)

Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini će i ove godine u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice organizirati Ramazanski kviz "Vjera i domovina".

Kviz će biti realiziran na portalu Preporod.info od 30. marta do 9. aprila 2024. godine. Tokom trajanja kviza na portalu Preporod.info svakodnevno će u 14.00 sati biti objavljivano jedno predavanje, koje će biti podijeljeno zvaničnoj Facebook stranici ovog portala.

Pravo učešća u ovom kvizu imaju osobe svih uzrasta, iz Bosne i Hercegovine i dijaspore, a finalni test koji će sadržavati 20 pitanja bit će održan posljednjeg dana ramazana, odnosno 9. aprila 2024. godine, u 14.00 sati.

Detaljno uputstvo dostupno ovdje

 

Oslobađanje Mekke (Fethu Mekke)

Pohod na Mekku desio se 8. hidžretske godine, u mjesecu ramazanu. Poznato je da je Mirovni sporazum na Hudejbiji nalagao obustavljanje ratnih sukoba u narednih deset godina. Kako je, onda, došlo do toga da muslimani krenu u pohod na Mekku, kada se zna da bi Poslanik, alejhisselam, uvijek ispoštovao dogovoreno, naročito kada je riječ o pisanom mirovnom sporazumu?

Treća tačka Mirovnog sporazuma na Hudejbiji glasila je: "Ko od plemena želi da stupi u savez s Muhammedom i da poštuje ovaj ugovor - može to učiniti; ko to želi učiniti s Kurejšijama - neka to učini. Pleme koje uđe u savez s jednom stranom, smatrat će se dijelom te strane i svaki napad na pleme koje je u savezu bit će tretiran kao napad na cijelu stranu".

Dakle, na osnovu Ugovora sa Hudejbije omogućeno je da neko arapsko pleme uđe u savez s Allahovim Poslanikom, ako to želi, ili s Kurejšijama. Po tom osnovu pleme Benu Bekr ušlo je u savez sa Kurejšijama, dok je pleme Huza’a sklopilo savez s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem. Te godine pleme Benu Bekr, koje su Kurejšije pomogle novčano i u naoružanju, napalo je pleme Huza’a i tom prilikom je ubijeno dvadeset njihovih ljudi. Kad je za to doznao, Poslanik, alejhisselam, veoma se naljutio jer je taj događaj bio kršenje Mirovnog sporazuma sa Hudejbije o međusobnom nenapadanju.

Poslanik, alejhisselam, je počeo da se sprema za konačni obračun s Kurejšijama. Nastojao je da se pripreme obave u tišini i zbog toga nije htio obavještavati ljude o svojoj namjeri kako se Kurejšije ne bi mogle spremiti. Na taj način Poslanik je htio izbjeći žešći oružani sukob koji bi doveo do velikog broja žrtava i skrnavljenja nepovredivosti Svetoga grada u kojem bi se prolila ljudska krv. Međutim, ashab po imenu Hatib ibn Ebu Belte’a u tajnosti je poslao pismo u Mekku, obavještavajući Mekkelije o Poslanikovu pohodu na njih. Allah, dželle šanuhu, je putem Objave otkrio Svome miljeniku taj događaj.

Poslanik, alejhisselam, je poslao grupu ashaba da presretnu ženu koja je u svojoj pletenici nosila pismo. Kada je tajna razotkrivena, Poslanik je pozvao Hatiba i upitao ga: "Šta te je navelo da to uradiš?" On je odgovorio: "Allahov Poslaniče, tako mi Allaha, ja zaista vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika. Nisam tu vjeru ni zamijenio ni preinačio, ali ja sam čovjek bez roda i korijena u tom narodu, a među njima su mi ostali dijete i žena pa sam im se htio dodvoriti zbog njih." Na to je hazreti Omer rekao: "Allahov Poslaniče, dopusti mi da mu odrubim glavu! Dvoličnjački se ponio!" Poslanik, alejhisselam, je rekao: "On je učestvovao na Bedru. Šta znaš? Možda je Allah pogledao učesnike Bedra pa rekao: ‘Radite šta hoćete Ja sam vam već oprostio’". I u ovom slučaju došla je do izražaja Poslanikova samilost i nastojanje da se, kad god je to moguće, oprašta ljudima.

Deseti dan ramazana Poslanik, alejhisselam, krenuo je prema Mekki. Na putu se zbog velikog umora i napora omrsio. Tako su postupili i ostali. Kad su kretali iz Medine, bilo ih je deset hiljada da bi im se u putu pridružilo još nekoliko arapskih plemena. U mjestu Murri-Zahran Poslanikove straže naiđoše na Ebu Sufjana i još dvojicu s njim te ih zarobiše i dovedoše Poslaniku. Tom prilikom Ebu Sufjan je primio islam. Poslanikov amidža Abbas, koga su sreli na putu i koji je krenuo s namjerom da učini hidžru u Medinu, rekao je Poslaniku: "Ebu Sufjan je doista ponosit čovjek, pa učini mu nešto čime će se ponositi." Tada je Poslanik, alejhisselam, rekao: "Ko se skloni u Ebu Sufjanovu kuću - bit će siguran!" Kad muslimanska vojska stiže do Mekke, Poslanikov glasnik objavi: "Ko ostane u svojoj kući i zatvori vrata - siguran je! Ko uđe u Harem, i on je siguran! Ko se skloni u Ebu Sufjanovu kuću, i taj je siguran!" Od tog općeg pomilovanja bilo je izuzeto petnaest osoba koje su počinile najveće zločine prema islamu i muslimanima i koje su zbog toga imale posebnu odgovornost.

Poslanik, alejhisselam, je ušao u Mekku na svojoj devi, pognute glave, tako da mu je čelo skoro dodirivalo samar njegove jahalice. Na taj način on je iskazivao svoju zahvalu Allahu, dželle šanuhu, na toj velikoj pobjedi. Nakon toga, Poslanik je učinio tavaf oko Kabe i porušio oko tri stotine i šezdeset kipova koji su se nalazili u Kabi i njenoj okolini. Potom je ušao u Kabu i klanjao dva rekata, a onda je stao na vrata Kabe dok su Kurejšije čekale šta će uraditi s njima. Upitao ih je: "O Kurejšije! Šta mislite, šta ću s vama učiniti?” Oni su odgovorili: “Dobro! Ti si plemenit brat, sin brata plemenitog!" Poslanik je tada rekao: "Danas vam kažem ono što je moj brat Jusuf još prije rekao svojoj braći: ‘Ja vas sada neću koriti. Allah će vam oprostiti. Od milostivih On je najmilostiviji.’ Idite! Slobodni ste!"

Tim riječima Poslanik, alejhisselam, je obznanio, za sva vremena, karakter svoje poslaničke misije koja je puna humanosti, plemenitosti, praštanja i svakoga dobra. Taj veličanstveni događaj, kada je Poslanik mogao da pogubi stotine pa i hiljade ljudi, a nije to učinio, već im je velikodušno oprostio, presedan je u povijesti ratovanja u kojoj pobjedničke vojske masovno ubijaju ljude na pobijeđenoj strani.

Vidjevši Poslanikovu samilost i praštanje ljudi su bili ganuti. Sakupili su se oko Safe da mu daju prisegu na islam. Poslanik je došao na Safu i od njih uzeo bej’at (prisegu) da će se pokoravati i biti poslušni Allahu i Njegovom Poslaniku, onoliko koliko budu u stanju. Prvo su mu se zavjetovali muškarci, a potom žene. Pritom se ni sa jednom od njih nije rukovao. Među onima koji su dali prisegu bila je i Hind, Ebu Sufjanova žena, koja je izmasakrirala u Bici na Uhudu Poslanikovog voljenog amidžu hazreti Hamzu. Zbog toga je Poslanik bio dozvolio da ona bude pogubljena. Međutim, kad ju je prepoznao, ona je već bila dala prisegu i Poslanik joj je oprostio.

Taj dan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je Bilalu, radijallahu anhu, da ezan za podne prouči na krovu Kabe, što je označilo kraj paganske vjere na Arabijskom poluostrvu. Od tada svjetlo istinskog monoteizma (tevhid) žarko je zasijalo i sve do danas razbija tmine idolopoklonstva diljem svijeta.

(Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti