Prof. dr. Enes ef. Ljevaković nakon teravih-namaza u IKB Berlin: Post nije isposništvo

Zamjenik reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, prof. dr. Enes ef. Ljevaković je u petak, 22. marta 2024. godine nakon teravih-namaza održao predavanje u Islamskom kulturnom centru Bošnjaka u Berlinu o smislu ibadeta u islamu sa bosebnim akcentom na post.

Dr. Ljevaković je načelno ukazao da su ibadeti, a posebno post, način da čovjek ojača imansku snagu u sebi, koja sama po sebi nije dovoljna da se odupre svakojakim izazovima koji čovjeka sputavaju sa pravog puta. Uporedio je to sa trafo-stanicom koja je neophodna da bi dotok struje u krajnje potrošače bio dovoljno jak da bi mogli obavljati svoju funkciju.

– Isto je to sa imanom. Ibadeti su ti koji predstavljaju pojačivače kako bismo prevazišli šejtanske zamke i sačuvali se grijeha - istakao je dr. Ljevaković te svoj govor nastavio kroz četiri poruke koje je podijelio sa prisutnima.

Prva poruka – Ostavi makar jedna otvorena vrata prema Bogu

Kako je čovjek Allahovo stvorenje sklono griješenju, veoma je važno da vezu sa Bogom nikada ne prekida, ma kolika ona bila. Pa i onda kada griješi neizvršavajući sve ibadete koje mu Bog propisuje, važno je da sačuva barem nešto od ibadeta, naglasio je dr. Ljevaković te pojasnio da taj ibadet koji izvršava ostavlja šansu da se čovjek nekada povrati vjeri i počne primjenjivati Allahove propise i izvršavati ostale ibadete. Tako ne treba zapostavljati ni jednu sadaku niti dobro djelo, a posebno u ramazanu, ma koliko griješili. Možda nekada ta veza čovjeku bude od koristi.

Druga poruka: Čovjek dok posti mora čuvati svoj jezik

Tri su vrste posta, naveo je Enes-ef., pozivajući se na imama Gazalija. Prva vrsta je sustezanje od hrane, pića i tjelesnog uživanja što je neophodno da bi neko uopšte bio postač. Druga vrsta jeste post od ružnog govora i nedoličnih postupaka. Treća vrsta, koju malo vjernika dosegne, jeste post misli, emocija, srca i duše. Ovdje je posebno istakao drugi nivo posta gdje čovjek mora da vodi računa o kontekstu i situaciji u kojoj nešto govori bez obzira da li se radilo i o riječima hvala Allahu. 

Na to se nadovezao sa hikajom o trgovcu iz ranog perioda islama koji je u Bagdadu imao radnju u trgovačkom kvartu i tvrdio da je uvijek pazio šta govori i nikada se nije pokajao za ono što je rekao osim jednom i to kada je rekao hvala Allahu. Bilo je to kada se u tom kvartu desio veliki požar u kome su izgorile sve radnje osim njegove. Kada je saznao za požar došao je da vidi šta se desilo i kada je ugledao svoju radnju da nije izgorila, rekao je hvala Allahu. Odmah nakon što je to izgovorio, shvatio je da je pogriješio, jer nije od islamskog edeba misliti samo na sebe. I pokajao se!

Treća poruka: Pored vjerovanja u Allaha, vrlo važno je vjerovati Allahu

Bitna odrednica imana jeste i vjerovanje u Allahovo određenje i imati povjerenja, nastavio je dr. Ljevaković sa trećom porukom i naveo primjer čovjekovog povjerenja kapetanu avio-kompanije da će ga uspješno prevesti na neku destinaciju. Isti slučaj povjerenja je i u slučaju operacije kada čovjek ima povjerenje u ljekare da će ga uspješno operisati.

Čovjek neće svakom dati svoje povjerenje. Kroz ova dva primjera, dr. Ljevaković je pripremio jasnu usporedbu sa kur’anskim kazivanjima o Musau, a.s., kada ga je faraon potjerao i kada je sa svojim narodom došao do obala Crvenog mora i rekao: “…sa mnom je moj Gospodar, on će me uputiti” i slučaj Muhammeda, a.s., kada je na putu hidžre u pećini Sevr rekao Ebu Bekru: “Nemoj se žalostiti, Allah je sa nama”. Ovo su primjeri potpunih poslaničkih povjerenja u Allaha, dž.š.

Četvrta poruka: Post nije isposništvo

U kontekstu posljednje dvije trećine ramazana, dr. Ljevaković je podsjetio da nam slijede tri mubarek događaja koji su se dogodili u ramazanu, a to su Dan Bedra, oslobađanje Mekke i Noć odluke. Akcenat je stavio na prva dva koji nam ukazuju na potrebu ulaganja napora kada je taj napor potreban, pa makar bio i odbrana od neprijatelja. Drugim riječima, naš post nije isto što i isposništvo iako su obje riječi istog korjena. Isposništvo znači povući se i skloniti se kako ne bi slušao i gledao nedolične stvari i kako ne bi došao u iskušenje da nešto pogriješi. Islam od nas ne traži da se povučemo i izoliramo od svijeta već da ostanemo pri svojim obavezama i svojom socijalnom interakcijom potvrdimo vrijednost svoga posta. Da to nije tako, Poslanik, a.s., ne bi rekao da je post štit! U isposništvu čovjeku nije potreban nikakav štit.

Ovim primjerom je zaokružio svoje obraćanje i zaključio da mi aktivnim radom i susretanjem sa različitim izazovima u stanju posta pokazujemo kakav je kvalitet našeg posta koji nas štiti, a svojim ponašanjem pokazujemo kakvi smo vjernici.

(Preporod.info)