Sehurski program RTV BIR: U susret Svjetskom danu osoba sa Down sindromom

U svom desetom izdanju desete sezone Sehurskog programa RTV BIR, koji uređuje i vodi prof. dr. Zehra Alispahić, gostovali su profesor na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Sarajevu dr. Selmir Hadžić, predsjednica Udruženja za kreativno učenje "MAK" Enisa Aganović, alumnista Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli, audiolog i logoped Semir Kubat, te Lejla Šeta - koja je podijelila životna iskustva sa članom porodice koji ima Down sindrom.

Govoreći o osobama sa poteškoćama u razvoju, dr. Hadžić je naglasio da su osobe sa poteškoćama u razvoju vidljive u javnom prostoru Bosne i Hercegovine, ali da intervencija nas kao članova društva umnogome izostaje.

- Ako pogledamo generalno, u medijima je danas sve veće prisustvo tema o osobama sa poteškoćama u razvoju. Međutim, intervencije su vrlo slabe. U praksi smo daleko od onoga kakvi bi trebali biti. Loše je što smo mi nekako angažovaniji kada nekoga gledamo sa nekom, recimo, dozom sažaljenja - a ne i kada je tom nekom dobro. Pitanje djece sa poteškoćama u razvoju je jedan ispit za svako društvo. Tim osobama, djeci - potrebna je podrška, razumijevanje, prihvatanje i uvažavanje - rekao je dr. Hadžić.

^{Dr. Selmir Hadžić i Enisa Aganović}

Kao neko ko je logoped (stručnjak za otkrivanje, prevenciju i tretman poremaćaja komunikacije) i audiolog (stručnjak za liječenje smetnji sluha), Semir Kubat ističe da su roditelji najbitniji saradnici kada je u pitanju funkcionalnost tretmana sa njihovom djecom. 

- Roditelji su logopedu i audiologu "produžena ruka" bez čijeg fokusa i zalaganja za djecu tretmani ne bi imali toliko pomaka. Časove sa logopedom na sedmičnoj bazi, a njih je tri maksimalno, mogu realizirati kući i roditelji u mnogo većem broju, naravno, ako se budu držali uputa i savjeta stručnog lica. Rezultati će tada biti veći i vidljiviji. Roditelji osoba sa poteškoćama u razvoju su, volim reći, "dupli roditelji". Jer, daju uvijek mnogo veći i dupli napor kako bi dijete sa, recimo, Down sindromom moglo prohodati, progovoriti i normalno jesti, recimo - kazao je Kubat. 

Enisa Aganović, majka dječaka sa autizmom, navodi kako se roditelji polako i postepeno suočavaju sa činjenicom prihvatanja dijagnoze dijeteta. 

- Prva faza je, reći ćemo, negiranje simptoma. Ta faza traje od godinu do godinu i po dana. Nakon toga slijedi prihvatanje dijagnoze. Svakom roditelju treba dosta vremena da to prihvati, a kako vrijeme odmiče - vrijeme se gubi, a potrebno je reagovati čim prije. Vremenom roditelj, pomiren koliko-toliko sa dijagnozom, postaje spremniji i lakše mu je da radi na nekim stvarima, vezanim za svoje dijete, kako individualno, a tako u mom slučaju i kroz Udruženje za kreativno učenje "MAK" - rekla je Aganović.

Lejla Šeta, majka dječaka Emina sa Down sindromom, ukazuje da su djeca sa Down sindromom svojevrsna motivacija svima, kako roditeljima, tako i ostalima. 

- Mi smo tražili način i htjeli smo da približimo šarene čarapice, koje su znak osoba sa Down sindromom, široj javnosti. Odlučili smo to da uradimo kroz radnju "Šarena čarapica2, ali mi smo sada zbog našeg Emina pokrenuli i Udruženje "Šarena čarapica", a koje ima za cilj pomoći djeci sa Down sindromom i olakšati roditeljima djece sa poteškoćama u razvoju - kazala je Šeta. 

Također, Šeta je poslala poruku roditeljima djece sa poteškoćama u razvoju. 

- Poruka roditeljima djece sa poteškoćama u razvoju je da će olakšati sebi ako prihvate svoje dijete onakvo kakvo jeste, približe ga ljudima, rade s njima i otvore ga svijetu kao jednog normalnog člana društva - naglasila je Šeta.

(Asim Zukić / Preporod.info)