Pripadnici VRS su 27. februara 1993. godine oteli i ubili 19 državljana tadašnje SRJ i jednu NN osobu. Od državljana SRJ, njih 18 su bili Bošnjaci, a jedan je bio Hrvat, svi su živjeli u Srbiji i Crnoj Gori - u Beogradu, Prijepolju, Bijelom Polju i Podgorici.

Žrtve ovog zločina su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedna nepoznata osoba. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina.

Do danas su pronađeni posmrtni ostaci četiri žrtve. Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2010. godine.

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine prošle godine potvrdilo je prvostepenu presudu kojom su sedmerica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) osuđena na ukupno 91 godinu zatvora za učešće 27. februara 1993. u otmici 20 civila iz voza u Štrpcima, koji su ubijeni na području Višegrada, dok je Luka Dragičević oslobođen optužbe da je izdao naređenje za odvođenje civila.

Miodrag Stojanović, branilac Dragičevića, Petko Pavlović, branilac Obrada Poluge, te Slaviša Prodanović, branilac Olivera Krsmanovića, za Detektor su potvrdili da je Sud BiH u potpunosti potvrdio prvostepenu presudu.

Obrad i Novak Poluga, Petko Inđić, Radojica Ristić, Dragan Šekarić, Oliver Krsmanović i Miodrag Mitrašinović su prvostepenom presudom osuđeni na po 13 godina zatvora jer su kao saizvršioci učestvovali u ubistvima 20 civila izvedenih iz voza koji je saobraćao na liniji Beograd - Bar, dok je Dragičević oslobođen optužbe da je, kao komandant Druge podrinjske brigade iz Višegrada, dao naređenje za odvođenje civila.

U presudi se navodi da su se optuženi sa ostalim pripadnicima naoružane formacije kamionom dovezli do stanice u Štrpcima, gdje su neki od njih ušli u voz i nakon legitimisanja izveli 20 putnika, među kojima je bio kondukter u vozu, koje su kamionom odvezli u školu u Prelovu, gdje se nalazila komanda Prvog bataljona Druge podrinjske brigade.

Civilima su naredili da uđu u salu škole i skinu odjeću, nakon čega su ih pretukli, žicom im vezali ruke te ih, krvave, kamionom odvezli do srušene kuće Rasima Polje u Mušićima, gdje su ubijeni iz vatrenog oružja, a njihova tijela su potom bačena u Drinu. Kasnije su u jezeru Perućac pronađeni i identifikovani posmrtni ostaci samo četiri žrtve.

Tokom prvostepene presude je navedeno da je u likvidaciji 18 zarobljenih civila učestvovao Milan Lukić, a da su dvojica ubijena prilikom pokušaja bijega, od čega je jednog od njih usmrtio osuđeni Nebojša Ranisavljević, a drugog nepoznati vojnik, prenosi Detektor.

Lukića je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio na doživotnu kaznu zatvora zbog zločina počinjenih u Višegradu, a Sud BiH je početkom 2020. protiv njega podigao optužnicu zbog zločina u Štrpcima, koju je odbio primiti na služenju kazne u Estoniji, dok je Ranisavljević na 15 godina zatvora osuđen u Crnoj Gori.

(Preporod.info)