Uspavanka u narodnoj tradiciji Bošnjaka
Autor teksta: Dr. Nirha Efendić
Teško je sa sigurnošću ustvrditi ko je zabilježio prve bošnjačke uspavanke, ali među rijetkim ranim izvorima ove pjesme nalazimo u zbirci Omer-ef. Hume iz Konjica, koja je nastala u drugoj polovini 19. stoljeća. Riječ je o prvoj štampanoj knjizi alhamijado književnosti - zbirci pod naslovom Suha al-wusūl. Nakon Hume, sporadično se ove pjesme javljaju u prinosima Ludvíka Kube i Antuna Hangija.
Po nekoliko vrijednih primjera ovih pjesama nalazi se i u obimnim zbirkama našeg usmenog pjesništva koje su zabilježili vrijedni prikupljači narodnog biserja među kojima prednjače Smajil Bradarić, vjeroučitelj iz Dervente i Muharem Kurtagić iz bosanske Krajine. Izrazitije usredsređenje na ovu vrstu načinio je književnik Alija Nametak u ranim godinama svog bavljenja ovom pjesmom, koji je 1932. objavio u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena prilog Mostarske muslimanske uspavanke.
Uspavanku je u novije vrijeme - kao vrstu lirske pjesme u usmenoj književnosti - na sažet način obuhvatio Munib Maglajlić u jednom presjeku kroz bosanskohercegovačku liriku iz 1996. godine (Maglajlić, 1996), a Jasmina Musabegović priredila je i 1997. godine objavila prvu antologiju ove vrste bošnjačkih pjesama, pod naslovom Bošnjačke uspavanke, u kojoj su - nakon kraćeg uvodnog ogleda Zašto uspavanke? - donesene dvadeset dvije pjesme (Musabegović, 1997). Uz svaku uspavanku dat je i notni zapis napjeva te podatak o mjestu gdje je koja od uvrštenih pjesama zabilježena.
Objavljivanje antologije pratilo je izdavanje audiokasete, na kojoj su uspavanke uvrštene u izbor pjevale Lejla Jusić i Alma Aletić, tada studentice Muzičke akademije u Sarajevu. Iz napomene u knjizi razaznaje se da je odabir uspavanki izvršen uglavnom iz knjige Cvjetka Rihtmana, inače najobimnije zbirke bosanskohercegovačkih uspavanki općenito. Naime, uz saradnju Ljube Simić i Miroslave Fulanović-Šošić, Cvjetko Rihtman je 1974. godine objavio 316 uspavanki sa različitih područja Bosne i Hercegovine bilježeći uz notni zapis mjesto i izvor pjesme (Rihtman, 1973).
Jedan od rijetkih prinosa proučavanju uspavanke na bosanskohercegovačkom prostoru dala je 2005. godine Jasmina Talam u prilogu pod naslovom Uspavanke u narodnoj muzičkoj tradiciji Zenice i okoline, ponudivši podjelu ovih pjesama u tri skupine: 1. "uspavanke čiji je sadržaj i način izlaganja veoma sličan", 2. "uspavanke čiji su tekst majke improvizirale na već postojeći melodijski obrazac" i 3. "ilahija u ulozi uspavanke" (Talam, 2005: 342).
Novi izbor i novi pogled na ovu usmenoknjiževnu lirsku vrstu ponudila je autorica ovog teksta 2007. godine u vidu antologije pod naslovom San u bešu, uroci pod bešu, sa podnaslovom 33 bošnjačke uspavanke (sa CD-om na kojem Diana Pliska iz Sarajeva pjeva osam pjesama), koju prati omanja studija, zasnovana na književnohistorijskom i književnoteorijskom uvidu u bošnjačke uspavanke (Efendić, 2007).
Konačno, u tekstu "Poetika bošnjačkih narodnih uspavanki" Remzija Hadžiefendić-Parić propitivala je repertoar izražajnih sredstava svojstvenih ovoj lirskoj vrsti kao i čitav niz njezinih poetičkih odlika. U ovom tekstu uspavanka je posmatrana i iz ugla savremenih tumačenja književnosti pri čemu se iz vizure spomenute autorice uspavanka sagledava kao ženski govor i žensko pismo (Hadžiefendić-Parić, 2007).
Motivi
Motivi koje susrećemo u uspavankama općenito ne podrazumijevaju širok raspon, ali ipak iznenađuju raznolikošću. Često se nailazi na motiv zazivanja dobre sreće djetetu i mirnog sna, koje majka izražava posredstvom stihova koji su u nevelikim varijacijama zabilježeni u značajnom broju primjera: San te vara, sreća te ne vara, / San u bešu, nesanak niz bešu, / Nesanak ti voda odnijela, / Za veliko brdo zanijela. Nesanak je ovdje budno stanje djeteta, što uspavanka, već po svojoj funkciji, treba zamijeniti stanjem dubokog sna u kojem se dijete blagotvorno odmara, raste i napreduje.
Među učestalijim nalaze se motivi želje za otklanjanjem uroka, kao i molitve da se čedo zaštiti od dušmanske ruke i zlih namjera različitih neprijatelja. Majka od djeteta želi odagnati zlu sreću, koju uglavnom vidi u urocima i smutnji zavidljivaca: Uroci ti po gori hodili, / Travu pasli, s lista vodu pili, / Studen kamen pod glavu metali, / Tebi, sine, ništa ne udili.
Već je navedeno da su u običajnoj praksi Bošnjaka vjerske pjesme korištene u funkciji uspavanki te da je ustaljeni naziv ilahija u izravnoj vezi s oblikom šehadeta, iskaza koji označava posvjedočenje jednoće Stvoritelja koji izgovara i po kojem se u osnovi ravna svaki musliman – Lā illāha illā Allāh, i koji je ujedno učestali pripjev ove vrste uspavanki. Kada je riječ o uspavankama sa vjerski usredsređenim sadržajima, motivi su nešto raznorodniji. U njima se majka obraća u prvom redu Svevišnjem, sa željama da joj dijete bude zdravo, dugovjeko, ali i lijepo odgojeno u vjerskom pogledu: Rabbum Allah, Ti mi daj, / Mome Ali dug zeman, / Da mi uči i klanja, / I u mejtef uziđe... Majka priželjkuje da joj dijete usvoji znanja vezana za vjerske obaveze te da stekne navike odlaska u mekteb te kasnije i u džamiju. Učestalo ponavljanje šehadeta u funkciji pripjeva pružalo je mogućnost da se uspavanke ove vrste proširuju novim pojedinostima vezanim za vjerske sadržaje pa su tako nastajale ilahije uspavanke i do četrdesetak stihova dužine.
Svaki put bi novi motivi razvijali osnovni sižejni obrazac, što je u najizraženijem vidu prisutno kod uspavanki o susretu s Božijim Poslanikom. Kada je riječ o ovoj skupini pjesama, sižejna okosnica bila bi sljedeća: majka na putu do džamije susreće Božijeg Poslanika; naziva mu selam, a on joj skreće pažnju na ocvali behar i kratkoću njegova trajanja, poredeći ga sa dunjalučkom prolaznošću ljudskog života; podsjeća je na smrt i dolazak dvaju meleka, koji će ispitivati vjernike o njihovim ovosvjetskim djelima i uvjerenjima; majka zamišlja kako će zamoliti za postavljanje pendžera u kaburu, da bi potom kroz njeg ugledala zanosni sjaj Dženneta i krenula opisivati nagrade koje čekaju iskrene vjernike.
Varijante ovog omiljenog lirskog obrasca započinjale bi se granati u onom dijelu koji se odnosi na susret lirskog subjekta sa dženetskim ljepotama, a to znači da je svaka nadarena pjesnikinja imala mogućnost oblikovanja odgovarajuće predodžbe o priželjkivanim nagradama. U tom smislu je Alija Nametak u svojoj zbirci Od bešike do motike donio čak četiri inačice ovog lirskog predloška, koje je zabilježio od četiri različite kazivačice.
Svi primjeri različitih inačica pjesama o susretu s Poslanikom, i rijetko s nekom drugom ličnošću iz kruga odabranih iz povijesti islama, zabilježeni su od bošnjačkih žena na prostoru Bosne i Hercegovine i pripadaju skupini vjerskih pjesama jednako koliko i uspavankama. Dakle, tek manji dio vjerskih pjesama - ilahija - korištene su i kao uspavanke, premda su u svojim stihovima obuhvatale zahvalan sadržaj za majke koje su nastojale djeci približiti vjerska učenja već u najranijoj životnoj dobi. Naime, podsjećanje na onosvjetsku nagradu zbog uzornog života na ovome svijetu čest je motiv u uspavankama sa vjerski usredsređenim sadržajem.
