Premijera predstave "Jedan je Muhamed Ali" 27. januara

Dramska predstava "Jedan je Muhamed Ali" autora Almira Imširevića i reditelja Dine Mustafića, koja primarno otvara pitanje o identitetu, premijerno će biti izvedena u subotu, 27. januara na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo. Prva repriza zakazana je za 31. januar.

- Da mi je neko prije deset godina rekao da ću Muhameda Alija imati u naslovu svoje drame i da ću pričati o identitetu vežući svoju priču i priču meni bliskih ljudi uz biografiju Muhameda Alija ne bih mu vjerovao - kaže Imširević, govoreći za Fenu o nastanku djela u kojem je poznati bokser postao dio i "njegove priče".

Imširević, prisjećajući se priča iz djetinjstva, navodi da je Muhamed Ali prvi put pobijeđen 8. marta 1971. godine od Džoa Frejzera, što je bilo dva dana prije nego što će se on roditi.

- Sad kad imam 53 godine shvatam koliko priča o Muhamedu Aliju ima veze s nama. U to doba on je doživljavan ne samo kao sportski junak, nego i neko ko je znao pričati o ovom svijetu i znao reagovati na njega. Mi još uvijek to ne radimo kako treba. I na neki način sam užasnut što smo imali vrijeme u kojem su bokseri znali pričati bolje nego što to danas rade oni koji se nazivaju intelektualcima - smatra dramski pisac i književnik Almir Imširević.

Komentirajući naslov drame, s naglaskom na ulogu Muhameda Alija, njegovu potraju za identitetom i današnje potrage za identitetom, Imširević podvlači da je identitet ono kako vas vide drugi.

- Zato je Muhammad Ali, u godinama nakon što je prihvatio islam i promijenio ime, vodio neprestane borbe sa onima koji su ga omalovažavali, ismijavali, javno napadali. Naravno, jasno je šta su riskirali svi oni koji su se usudili stati u ring s njim. Odbacio je "robovsko ime" i dao primjer milionima ljudi. Za ljudska prava se borio šakama, ali i riječima. Ne postoji bokser kojeg više citiraju. - podvukao je.

Imširevićev "Muhamed Ali" priča je o porodici, sjećanju, odnosu oca i sina, sazrijevanju. Traganju za identitetom.

- To je priča o ljudima koji su davno zaboravili svoja "robovska imena" i sada ih neko pokušava natjerati da priznaju da su nešto drugo. Svaki identitet ima granicu kojom se dotiče sa drugim identitetima, unutar iste osobe postoje granice, identiteti se prirodno preklapaju, miješaju. Istovremeno ste i sin i otac, muž. I vjernik ste i vojnik, žrtva i komšija… Kao da je neko ubacio bombu u prostoriju prepunu ljudi. Identiteti mogu biti ranjeni, neki ne prežive, neki su izobličeni. Ovo je priča o "najjačem identitetu", onom koji dobijate pripadanjem porodici, koji ostaje nepromjenjljiv. To nas uči i jezik. Žena kojoj umre muž se pretvara u udovicu, ali kad umre sin, ona i dalje biva - majka. Ne tragamo mi za identitetom, identitet se sam javi, udari kao bokser - smatra Imširević.

(Preporod.info)