Hajmo ispočetka

Piše: Suad Mahmutović

Kada se u ozbiljnoj političkoj partiji, firmi ili radnoj organizaciji, u nekoj uređenoj zemlji, pravi dugoročni plan onda se podrazumijeva da će to uraditi timovi ljudi s dobrim menadžerom na čelu.

Ako je u pitanju npr. dvadesetogodišnji plan onda se planira aktivnost za naredne četiri godine, potom nastavljaju drugi ondje gdje su njihovi prethodnici stali i tako se uspješno realiziraju kvalitetni projekti jer imaju kontinuitet.

A kako je kod nas?

Nažalost, značajan broj pojedinaca misli da svijet od njih počinje. Dođe  osoba na čelo institucije i vrlo brzo se s njom poistovijeti. Potom kaže: "Ja ovo mogu sam, ne treba mi niko".

I što je još gore smatra da sve što je radio njegov prethodnik - ne valja ništa. On će ispočetka.

Tako radi jedno kraće vrijeme, i naravno, brzo se umori. Ali što je još gore, onda počne kriviti sve i svakoga za vlastiti neuspjeh. Ili pak izabere anemične pomoćnike i savjetnike koji se dive svemu što kaže i uradi. Ako pogledamo silne savjetnike po uredima i institucijama u našoj zemlji, vidjeti ćemo da su tu samo radi vlastitog uhljebljenja.

U ovih trideset godina demokratskih promjena u našoj domovini nisam sreo savjetnika ili pomoćnika da je sposobniji od svog pretpostavljenog. A valjda bi trebalo tako biti. Savjet se prima od pametnijeg od sebe, a nikako suprotno.

Uostalom, je li iko ikada primio u neku privatnu firmu za konsultanta nesposobnu osobu? Naravno da nije jer se ne isplati takvu osobu plaćati. Kako se onda isplati takve pojedince angažirati u državnim institucijama!?

Zbog toga, i mnogo drugih stvari, smo tu gdje jesmo. Tapkamo u mjestu i teško se pomjeramo.To je način da stalno budemo na početku ili blizu istoga. Nikako da krenemo naprijed i ubrzano postignemo rezultate koje ovaj narod zaslužuje.

Čovjek je biće zajednice, nije stvoren da bude sam, niti može nešto previše kao jedinka postići. Kad god u osobi prevlada JA, u pravilu se ona izgubi. Kada misli da je bolji od drugih onda je bliži šejtanu nego Allahu Dragom.

Zato je važno sačuvati institucije jer pojedinac je prolazan, a institucije opstaju, kako je zapisao mr. Meho Šljivo u uvodniku Takvima tekuće godine.

Pa zar nije Božija riječ u kontinuitetu dolazila? Nisu li Božiji poslanici jedan iza drugog  istu Poruku kazivali?

Naša domovina ima svoj kontinuitet pa i političke partije svoj. Čak i dobra djela, makar i neznatna bila, imaju veću vrijednost ako se u kontinuitetu rade. Ništa od nas ne počinje niti sa nama završava. Kada će već jednom to neki pojedinci među nama shvatiti!?

Adem, a.s. je sa svojom drugom h. Havom prvi stvoren. Vjerovali ili ne, od njega svijet počinje. Nikako od nas.

(Preporod.info)