Lakše je stare pripremati za smrt nego mlade za život

Piše: Sevret Mehmedćehajić

Ima jedan intelektualac što stalno tumači stvarnost u kojoj živi. I zadovoljan je njome. A ljudi nezadovoljni njegovim tumačenjima. Smara ih.

Ima jedan intelektualac kojem sve javne manifestacije univerziteta na kojem radi ništa ne valjaju, jer on u njima ne učestvuje. Diže ih na gubicu.

Ima jedan intelektualac što za sve loše što se oko njega događa optužuje druge i galami da su svi krivi. Dobro oko sebe hudnjak ne vidi.

Ima jedan "profdr" koji, netom nakon isteka dobro plaćenog mandata, galami na sistem, geopolitiku, lošu politiku, indolentnost "naših"... dok ne osvoji novo parali mjesto. Potom, akademski mudro - šuti.

Ima jedan univerzitetski profesor što studente mrcvari: ne da nikome položiti ispit, znali ili ne znali odgovore. I za dobre pare im prodaje svoje "knjige". Može mu se.

Ima jedan što mu ama baš ništa kod nas ne valja. A umiljat je kod njih.

Ima jedan samozatajni akademski građanin koji ništa ne radi bez honorara. A siromah golfa peticu karavan, starog petnaest godina, vozi.

Ima jedan dekan koji bez pardona javno omalovažava kolege univerzitetske profesore koji misle drukčije od njega. Misli da je frajer, John Wayne.

Ima jedan nastavnik s kojim se sva škola oprostila i zaželjeli mu svi njeni učenici i učitelji sretan život u inozemstvu. Gdje on ide da bude njegovatelj u staračkom domu. Valjda je skontao da je lakše stare ljude pripremati za smrt nego mlade za život.

Ima jedan srednjoškolski profesor što u svakom postupku svojih učenika vidi namjeru da ga prevare. I koji roditeljima saopćava vijest da će im djeci zaključiti loše ocjene kao da muštuluk traži.

Ima jedna profesorica kojoj svakoga mjeseca nešto od plate fali: jal' prevoz, jal' topli obrok. I samo te falinke ganja.

Ima jedna profesorica što je vazda namrgođena: sve joj kod učenika smeta.

Ima jedna profesorica što samo o svojoj rođenoj djeci priča. Na nastavi.

Ima jedan, i još jedna, i jedan profil na društvenoj mreži, i hrpa njihovih "lajkaša", i... koji, s visoke "intelektualne" grane drvlje i kamenje bacaju na narod koji baca kaemove na ulaznice za koncerte pevaljki. Zgroženi tim narodom!

Ima jedan što upoređuje znanje s neznanjem naroda, pa kaže da mladi ne znaju ko je taj i taj naš veliki intelektualac od prije 100 godina, a znaju refrene pevaljki.

Ima jedan hatib, i još jedan hatib, i još jedan... koji s mimbera galami na mlade koji kupuju ulaznice za koncerte pevaljki. A džematlije mu slažu ramenima i čekaju, i čekaju, i čekaju i nikako da dočekaju malo nasihata. I kraću hutbu, jer im se potroši pauza na poslu.

Ima jedan što kaže da je narod loš. A on valjda dobar.

Ima jedan što piše da je naš narod sve svjesniji sebe. A bit će, kaže, još bolje. Ako Bog da.

Ima jedan što ne da na narod. Kakvi su mu intelektualni i duhovni predvodnici, egoistični samozaljubljenici i narcisi, kako je on zapušten i zaglibljen u živo blato životarenja - dobar je.

Ima jedan što samo nalazi narodu mahane. I iščuđava se.

Ima jedan što plaho hateri svima na nedostatku javnog pokazivanja empatije za stradanja nedužnih ljudi u svijetu. Kaže da tako neempatični ne mogu biti iskreni muslimani.

Ima jedan što se sturi "braneći" muslimane u Palestini, govoreći kako ne valjaju muslimani u drugim zemljama. Pa ni oni što ih viđa svakoga dana oko sebe.

Ima jedan što neće pa neće da ide u džamiju na večer Kur'ana 31. decembra. Kaže da je on musliman i da ne slavi Novu godinu nigdje, pa ni u džamiji.

Ima jedan što ode u džamiju na večer Kur'ana, a poslije malo sjedi "u krugu porodice" do iza pola noći. Ne slavi on Novu godinu, već 'nako sjedi. I gleda filmove na TV-u.

Ima jedan što mu dođu rodbina i prijatelji i malo sijele za Novu godinu. Sijele 'nako.

Ima jedan što sav ustrepti od uzbuđenja kada se ispaljuju ponoćni vatrometi. I kad zadrijema prije njih, nazor održava nespavanje.

Ima jedan što svake godine na Novu godinu legne spavati u 9 sati navečer.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.

(Preporod.info)