Kozarac: Tribina "Doprinos imama-povratnika poslijeretnoj obnovi Kozarca"

U Islamskom centeu Kozarac večeras je održana tribina povodom pete godišnjice preseljenja na ahiret imama h. Teufik-ef. Hadžića i h. Abaz-ef. Muratćehajića koji su bili pioniri povratka na ovom području.

O njihovom i doprinosu drugih imama govorili su glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Kozarac (MIZ) hafiz Amir-ef. Mahić, kao i Sakib-ef. Džaferović, imam u penziji, bivši logoraš i bivši glavni kozarački imam, koji je dao nemjerljiv doprinos u obnovi i uspostavi života na području ovog medžlisa.

- Naši imami su, osim u vjerskom, doprinosili i kulturnom, obrazovnom i mnogim drugim segmentima života na ovim prostorima - izjavio je hafiz Mahić.

Podsjetio je da je djelovanje ovih imama u procesu povratka bilo je izrazito široko u svakom smislu.

- Upravo ovi ljudi su doprinijeli specifičnostima ovih prostora, premostili su ratni period, prenijeli svu tradiciju koju smo imali do 1992. godine u Kozarcu i mi, mlađe generacije, imali smo toliko važnih stvari naučiti od tih ljudi koji su očuvali kako duhovni tako i drugi identitet Kozarca - kazao je kozarački glavni imam hafiz Amir-ef. Mahić.

U izjavi za medije islamske zajednice, Ekrem Hadžić je istakao da dolazi iz "hodžinske porodice", de da dobro razumije kako je imamski poziv jako težak i odgovoran posao.

- O svome rahmetli ocu mogu govoriti kao autoritetu na području Kozarca, o imamu koji je prošao dva rata i oba puta bio u logorima, o svim iskušenjima koja je prošao. I mi smo, kao porodica, zajedno s njim osjetili težinu tog poziva - kazao je Hadžić.

Podsjetio je da je njegov rahmetli babo bio zatvoren 1942. godine u Banjoj Luci kada je bila ofanziva na Kozari, a 1992. godine zatvoren u Trnopolju.

- U svom životu ostao je bez porodice, kuće, imanja, novca, ali nikada nije odustajao od svoga poziva. Bio je prvi incijator da se pokrene obnova prve džamije u RS, u vrijeme koje je bilo izuzetno teško za povratnike u Kozarcu. Otvaranje te džamije je na neki način otvorilo put i ostalim džamijama, među kojima je i danas Ferhadija. Također, osnovao je i prvu biblioteku u Kozarcu. Ono što me kod moga oca najviše fasciniralo jeste da sva ta moguća životna iskušenja kroz koja je prolazio, da je ostao na pravom putu i siguran sam da mnogi od nas to ne bi izdržali, a veličina iskušenja dolazi od jačine imana. Doživo je 98 godina i duboku starost zajedno sa svojom porodicom, i na kraju je imao više nego što je imao prije i završio je svoj život zadovoljan - kazao je Ekrem, sin rahmetli Teufik-ef. Hadžića.

Sakib-ef. Džaferović je u ratu prošao patnje zloglasnih logora Keraterm, Omarska i Manjača. Nakon izlaska iz logora na područje Hrvatske, pa zatim odlazi da bude imam bošnjačkim muhadžirima u Maleziji.

Službujući u toj zemlji uspješno okončava studije Internacionalnom islamskom univerzitetu u Kuala Lumpuru.  Ipak, 2000. godine se vraća u svoj prijeratni džemat Kozarušu, gdje ostaje do svog penzionisanja 2016. godine. 

Izjavio je da je uvijek hrabrio ljude koji su bili u njegovoj blizini i da nikada nije dozvolio da u ljudima umre nada u povratak.

- Mi smo odavde istjerani, ne zato što smo htjeli, isto kao što su bili ashabi sa poslanikom Muhammedom, a.s., kada su napustili Meku. U dovama svojim mi smo bili samo sa Gospodarom da nam da snagu da se vratimo i mi smo se vratili. Povratak u Kozarac počeo se događati osme godine nakon protjerivanja - kazao je Džaferović.

Dodaje da se u životu susretao s raznim narodima, ali da nigdje nije vidio ljude koji više vole svoju zemlju niti vidio sretnije ljude koji su pričali ljepše o svome mjestu kao Kozarčani što pričaju o Kozarcu.

- Ja sam se vratio u Kozarac kada je bilo samo 16 povratnika i sutra bi ponovo to učinio i dijelio život kakav nam je podaren sudbinski od našeg Gospodara - poručio je Sakib-ef. Džaferović.

(Preporod.info)