Džamije i vjernici kao legitimne mete

Piše: Muhamed Velić

Gotovo da smo navikli na napade iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta koji stalno dolaze, kao otrovne strelice, na zajedničku državu Bosnu i Hercegovinu, na naš bošnjački narod i sve one vrijednosti koje simboliziraju ovo dvoje, ali i čujemo i vidimo, kao šlag na torti dokazane islamofobije, napad na našu vjeru i Islamsku zajednicu.

To uglavnom, javno, eklatantno i orkestrirano radi poznata ekipa iz manjeg entiteta, a perjanica te islamofobije je sam predsjednik tog entieteta Milorad Dodik.

Da ne ponavljamo sada neke njegove ranije odiozne optužbe i uvrede, u recentno vrijeme Islamsku zajednicu optužuje čak i za terorističke aktivnosti i tome slično, naravno, želeći Bošnjacima nakalemiti etiketu terorizma. Ovo što dolazi iz srpskog korpusa manjeg bosanskoherecgovačkog entiteta, od određene oligarhije, to je gotovo poznato, ali u posljednje vrijeme čujemo i vidimo kako postoje određene tendencije iz bošnjačkog korpusa i većeg bosanskoherecgovačkog entiteta koje isto tako žele difamirati i targetirati Islamsku zajednicu i vjernički, muslimanski korpus za mnoge nedoličnosti i kriminogene radnje.

Pa, može se čuti u javnom diskursu, u medijima, te pročitati na društvenim mrežama, na portalima, u komentarima - kako se vjernici označavaju vrlo često kao licemjerne persone, a džamije kao mjesta u čijim prvim safovima sjede i guraju se sve sami tajkuni, prevaranti, korumpirani i kompromitirani političari i presuđeni kriminalci i lopovi.

Možemo čuti pojedine javne osobe, koje su i popularne, a kojima ovdašnji mediji baš daju prostora, kako kažu za pokrivenu osobu da je na svoju glavu stavila neku tkaninu od pet maraka i sada bi ona trebala da zaslužuje naše poštovanje itd.

Kao rezultat ovih islamofobičnih aktivnosti i tog narativa, naravno, imamo posljedice koje kao vjernici osjećamo na svojoj koži.

A, evo, i konkretnih primjera.

Imam sam gradske džamije u Sarajevu, tj. džamije Ferhadije, koja je prva džamija zapadno od Begove džamije, prve bošnjačke džamije, i koja je u strogom centru Staroga Grada u Sarajevu, do hotela Evropa i drugih starih zgrada iz austrougarskog vremena i onog poslije komunističkog, ali da ne bude zabune - sve su te zgrada nastale mnogo kasnije nego što je džamija sagrađena, tako da je Ferhadija u tom dijelu grada najstarija građevina i kao takva, pored vjerske konotacije, zaslužuje poštovanje, a koje bi joj najradije izvjesni protagonisti zauvijek oduzeli.

Eh, kao imamu ove prelijepe džamije, ali i drugim džematlijama, nerijetko i višim institucijama Islamske zajednice - ti izvjesni protagonisti žale se na preglasnost ezana. Zaustavljali su nas na ulicama, slali mailove, poruke, dolazili pred džamiju i tražili da se smanji ezan. A da budemo jasni, što se tiče glasnoće ezana, uvijek smo bili u granicama zakonskog, dozvoljenog i pristojnog. Ali, sada su prešli granicu, jer prije mjesec dana je čovjek, za vrijeme učenje ezana za podne-namaz, ušao u prepunu džamiju i na licu mjesta tražio da stišamo ezan.

Naravno, nije ostao na namazu, jer ne klanja, njegov je dedo klanjao (sic!), nego je demonstrativno napustio džamiju. Taj čovjek, koji je izvršio atak na imama u samoj džamiji, nije bio bilo ko, nego je i na čelu određene kulturne institucije. Ako treba otkrit ćemo i njegovo ime, ali sada govorimo o pojavama, a ne o imenima i to je važnije.

Drugi je slučaj i primjer, opet, iz naše džamije, a dogodio se 25. novembra, na Dan državnosti BiH, bila je jacija, za vrijeme samog namaza, dok je mujezin učio tri puta suru Ihlas, prije ikameta i farza, ušao je u džamiju čovjek srednjih godina, sjeo na police za cipele, izabrao nove patike, od jednog vjernika koji je sjedio svega nekoliko metara od njega, ali nije obraćao pažnju na to, jer se u džamiji osjeća sigurno, kako i treba da se osjeća vjernik u džamiji, polahko i serbez, bez straha i sasvim komotno, kao u nekoj prodavnici cipela, skinuo svoje stare poderane patike i obuo te nove, te se išetao iz džamije.

Objavili smo snimak krađe, ljudi su reagirali, javio se i jedan čovjek dobrog srca iz Austrije i odmah je naručio iste nove patike za tog džematliju, a sutradan je i policija lopova, na osnovu našeg snimka, prepoznala u jednom shoping centru i uhapsila ga. Sve je hladno priznao, bez imalo grižnje savjesti i kajanja.

 A o čemu se, zapravo, radi?!

Radi se o tome da se ljudi nakon svih ovih nemoralnih kvalifikacija i islamofobičnog narativa, osjećaju komotno da uđu u džamiju i podmire svoje potrebe nauštrb vjernika, da ih napadnu, optuže i šta sve još ne urade, jer je vjernicima stavljena meta na glavu, a džamije su već poodavno postale, kako ih određene politike smatraju, mjesta koja smetaju i sumnju izazivaju.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.

(Preporod.info)