Hutba: Trideset godina od početka raspuštanja logora smrti Gabela
Povodom obilježavanja tridesete godišnjice od početka raspuštanja logora smrti Gabela na današnjem džuma-namazu u svim džematima Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Čapljina kazivana je hutba koju je pripremio glavni imam Adem-ef. Šuta.
Efendija Šuta je podsjetio na podatke Saveza logoraša BiH, prema kojima je na prostoru Hercegovine tokom hrvatske agresije osnovano 27 logora tzv. Herceg-Bosne, kroz koje je prošlo preko 20.000 nedužnih muškaraca, žena i djece. Veliki broj ih je ubijen ili ranjen, a još uvijek se traga za 50 logoraša koji se vode kao nestali.
Nekoliko je logora bilo izrazito veliko i zapamćeni su po užasavajućem tretmanu zatočenika, prije svih Dretelj i Gabela.
Hutbu prenosimo u cijelosti:
Hvala i zahvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka su salavat i selam na Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, ashabe, šehide i sve sljedbenike dini islama.
Kaže Allah, dž,š. na početku Sure El-Burudž:
Prokleti neka su oni koji su rovove iskopali,(4) i vatrom i gorivom ih napunili,(5) kada su oko nje sjedili,(6) i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili!(7) A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnoga, vjerovali,(8)
Braćo i sestre,
Danas 15.12. 2023. godine navršava se trideset godina od početka raspuštanja koncentracionog logora Gabela.
To je povod da se kroz današnju hutbu sjetimo naše braće i sestara koji su bili zatočeni u logorima smrti tokom agresije na našu domovinu.
Trideset godina nakon svih zločina na prostoru naše općina Čapljina i šire, kada su pripadnici HV i HVO – a, proveli kampanju masovnog hapšenja muškaraca Bošnjaka – muslimana i odvođenja u logore smrti; Dretelj, Gabela, Ljubuški, Heliodrom i drugi. Deportovanje žena, djece i staraca u Sil os u Čapljini ili na teritorije pod kontrolom Armije BiH.
Spaljivanje kuća, pljačkanje imovine, spaljivanje i rušenje džamija, sve to i još mnogo više i mračnije nego se može izreći u jednoj hutbi, ni krivim niti dužnim Bošnjacima Čapljine, pripremili su i realizovali pripadnici raznih vojnih i paravojnih jedinica hrvatske vojske i HVO-a.
Suprotno svim međunarodnim konvencijama, a u cilju fizičkog uništenja Bošnjaka i stvaranja etnički čistih teritorija, srpski i hrvatski agresor je od prvog dana agresije formirao veliki broj koncentracionih logora smrti na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. U njima su izvršeni barbarski zločini neviđenih razmjera kakve svijet ne pamti. U cijeloj Bosni i Hercegovini napravljeno je preko 650 logora i drugih mjesta zatočenja, kroz koje je prošlo oko 200.000 logoraša, uglavnom Bošnjaka, pri čemu je preko 30.000 ubijeno i prisilno nestalo.
Koncentracioni logori smrti u Bosni i Hercegovini su pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere – biološko i duhovno istrebljenje Bošnjaka, odnosno genocid nad Bošnjacima.
Prema podacima Saveza logoraša BiH, na prostoru Hercegovine bilo je za vrijeme hrvatske agresije osnovano 27 logora tzv. Herceg-Bosne, kroz koje je prošlo preko 20.000 nedužnih muškaraca, žena i djece. Veliki broj ih je ubijen ili ranjen, a još uvijek se traga za 50 logoraša koji se vode kao nestali. Nekoliko je logora bilo izrazito veliko i zapamćeni su po užasavajućem tretmanu zatočenika, prije svih Dretelj i Gabela.
U bivšem skladištu JNA u Gabeli (Čapljina) bilo je, prema svjedočenju preživjelih logoraša najmanje 3500 Bošnjaka a u logoru Dretelj preko 5 hiljada.
Svjedoci tvrde da su u tim logorima bile viđane scene loženja vatre na leđima živih ljudi, prisiljavanja zatvorenika da gutaju zapaljenu plastičnu masu, zatočenici su držani po 72 sata bez kapi vode na temperaturi preko 40 stupnjeva u limenim hangarima. Tvorničke prostorije Silos u Čapljini također su služile kao logor. U njima je, prema podacima Rijaseta Islamske zajednice BiH, bilo zatočeno 1218 bošnjačke djece u dobi između 13 i 16 godina. Kao logor služila je i kasarna JNA u Grabovinama.
U logorima HVO-a je bilo zatočeno desetine imama; u logoru Dretelj: Kadrić Sakib, imam iz Višića; Ćosić Numan, imam iz Bivoljeg Brda; Alić Ahmet, imam iz Lokava; Kovačević Sakib, imam iz Aladinića; Blažević Ibrahim, imam iz Pješivca; Biber Ahmet, imam s Bune; u logoru Gabela Sejfo Kajimović imam iz Rečica. Ibrahim ef. Zlomužica u zloglasnom logoru u Koštanoj bolnici.
Od strane HVO-a 1993 .g. su ubijena dva imama Mušan Bećirević i Salem Mezit, jer je odbio da klanja dženazu namaz poginulim muslimanima, pripadnicima HVO-a.
Kolektivno pamćenje ili sjećanje je nešto što živi u genima jednog naroda, kao svojevrsna vodilja, jer narod koji nema kolektivno pamćenje u opasnosti je da izgubi jedan dio svog identiteta ili u nekim slučajevima i u potpunosti.
Ispričajmo djeci cijelu priču-istinu odgovorno, samo na taj način nam može biti bolje i samo tako možemo živjeti, ostalo je sve samo preživljavanje.
O tome trebaju imati cjelovitu informaciju i treba da dovoljno znaju i da to dalje prenose na generacije koje dolaze.
Djelomična satisfakcija za teške zločine nad Bošnjacima kao i torture koje su provođene nad Bošnjacima u logorima smrti mogu biti i pravomoćne presude čelnicima takozvane HZ-HB pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, kao i presude pred sudovima u BIH, kojima se dokazalo i potvrdilo sve ono kroz što smo prošli u ovom periodu, šta je ustvari bio smisao udruženog zločinačkog poduhvata na naš narod i na naš prostor iako znamo da nema ovozemaljske pravde i adekvatne kazne koja može dosljedno sankcionisati zločin učinjen prema našem narodu, nad našim kulturno-historijskim nasljeđem koje je sistematski razarano.
Da istina ne bude zatamnjena prolaskom vremena, da sjena zaborava ne prekrije pamćenje o onome što se dogodilo, iznosimo ovo kazivanje odlučni da govorimo o mučeništvu i herojstvu našeg naroda koji se ni kriv ni dužan, osim što pripada drugačijem svjetonazoru, našao pred najezdom zločinaca.
Ovu hutbu prihvatite kao prilog našem kolektivnom pamćenju i borbom protiv zaborava i ujedno sjećanje na težak vakat, vakat stradanja Bošnjaka i početak borbe za odbranu domovine BIH i slobodu njenih naroda od mračnog fašizma koji se nadvio nad njom.
Neka trag ove hutbe ostavi poruku budućim generacijama, da se ne zaboravi ko je bio žrtva a ko agresor.
“Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!”
Amin
Adem-ef. Šuta
(Preporod.info)
