Nova izdanja Udruženja za modernu historiju promovirana u Muzeju Hercegovine

U organizaciji Muzeja Hercegovine jučer je u Mostaru Udruženje za modernu historiju predstavilo četiri ovogodišnja izdanja.

Njihov doprinos bosanskohercegovačkoj historiografiji utoliko je veći što su u njima objavljena savremena istraživanja domaćih i stranih historičara i naučnih radnika, kao i zbog činjenice da su oslobođene potrebe slijeđenja ideoloških matrica i prikaza.

Rađene su na osnovu prvorazredne historijske građe ili su rezultat autentičnog autorskog svjedočanstva.

Knjige Hannesa Granditsa, njemačkog historičara, "Kraj osmanske vladavine u Bosni - suprotstavljena djelovanja i imperijalna prisvajanja", Xaviera Bougarela "Kod Titovih partizana - komunisti i seljaci u Bosanskoj krajini 1941.-1945.", Mirka Pejanovića "Bosna i Hercegovina - 30 godina od stjecanja nezavisnosti" i "Zbornik radova posvećen 80-toj godišnjici Drugog zasjedanja AVNOJ-a" promovirali su mr. Jasmin Branković i akademik prof. dr. Husnija Kamberović.

Profesor Grandits, prema ocjeni magistra Brankovića, bosanskohercegovačkoj javnosti po prvi put nudi jedan sasvim drugačiji pristup razumijevanju epohe s kraja osmanske i početka austrougarske vladavine.

Osim geneze događaja, on unosi potpuno novo svjetlo na taj period 19. stoljeća.

- Čitava tadašnja Evropa bila je utemeljena na principu legaliteta i priznavanja stanja onakvo kakvo je. Relativno dobre odnose iz sedamdesete godine između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva promijenjeni su zbog geostrateških ciljeva Austro-Ugarske da zaštiti širi kopneni pojas morske granice Jadranskog mora. Na neki način i Austro-Ugarska je bila prinuđena na taj korak kako bi zadržala status velike sile - istakao je Branković, dodavši kako ni u kom slučaju ne stoji konstatacija da je osmanska vlast u to doba bila potpuno poljuljana i da su vladali strahoviti neredi i da je jedino rješenje bilo da dođe strana okupaciona sila, što nikako ne odgovara istini.

Ustaljeni prikazi događaja o otporu austrougarskoj vlasti, dodao je, prilično su reducirani.

- Borbe za okupaciju su trajale tri mjeseca. Na kraju je broj vojnika narastao na 200.000. Čak i ondje gdje je izgledalo da je Austro-Ugarska ušla u gradove, pokazalo se da nije uništila otpor. Takav je primjer Stoca, gdje je ustanak ponovo izbijao, tako da im je trebalo više od tri mjeseca da borbenim operacijama pokore BiH. Isto tako, ni stanovništvo nije dočekalo novu vlast, a otpor su pružali pripadnici svih konfesija i nije to bilo baš tako kako je to posljednjih decenija prezentirano u naučnim evropskim krugovima - pored ostalog, u prikazu knjige izdvojio je Branković.

Potpuno novo čitanje događaja iz Drugog svjetskog rata nudi i knjiga Xaviera Bougarela koja pokret otpora u Jugoslaviji fašističkim snagama pozicionira kao najsnažniji evropski pokret, što je u bosanskohercegovačkoj, ali i evropskoj historiografiji, potpuno prešućeno.

Bougarel se u svom istraživanju bavi fenomenom na koji je način Komunistička partija, po broju izrazito mala, uspjela oko ideje otpora okupiti toliko veliki broj pripadnika svih religijskih i etničkih skupina na prostoru Jugoslavije.

Knjiga pokušava odgovoriti na pitanje kako su partizanu uspjeli nadvladati sve podjele koje su bile izražene u bosanskohercegovačkom društvu i kako su se uspjeli organizirati i na kraju pobijediti.

- Danas se o tome priča najčešće iz revizionističke perspektive. Bougarel je stranac i mogao je pratiti kako se o pokretima otpora piše u svjetskoj historiografiji i on je zaključio kako se u tim krugovima premalo piše o jugoslavenskom slučaju. Bilo mu je čudno što se o njemu piše marginalno ili se uopće ne spominje - kazao je Kamberović.

Posebno inspirativno istraživanje odnosilo se na ponuđene perspektive saradnje naroda, a ne međusobnog sukobljavanja.

- Taj pokret je uspio u sebi integrirati različite zajednice i jedino je kao takav imao šansu da izađe kao pobjednik. Svi drugi pokreti koji su se zadržavali unutar svojih nacionalnih okvira su bili osuđeni na propast - naglasio je Kamberović.

Stoga, dodao je, četnici nisu mogli pobijediti, premda nisu bili malobrojna snaga, ostali su zatvoreni unutar jedne zajednice.

- Partizani su s druge strane objedinili i Srbe i Bošnjake i Hrvate i izašli iz tog začaranog kruga. Knjiga se ne bavi socijalističkim narativom o partizanima kao pravednicima, herojima. U posljednjem poglavlju pokazuje kako partizani organiziraju vlast, ali i pokazuje kako ti partizani nisu bili samo blagi i fini momci - kazao je Kamberović.

Govoreći o knjizi Mirka Pejanovića on je potcrtao kako se njen značaj, pored autentičnog svjedočenja o događajima iz agresije na BiH ogleda i u činjenici što nudi podatke kako je Bosna i Hercegovina stekla nezavisnost i kako je stekla međunarodno priznanje.

- Pejanović je autor Platforme o radu Predsjedništva Republike BiH tokom rata, u kojoj se jasno definiraju ciljevi za koji će se boriti Armija Republike BiH. U tom smislu, ova knjiga je iznimno važna, jer raspravlja o tome na koji način su definirali ciljeve bitne za državnost BiH - ocijenio je Kamberović.

Zbornik radova posvećen je 80-toj godišnjici Drugog zasjedanja AVNOJ-a donosi niz autorskih radova historičara i naučnih radnika s prostora bivše Jugoslavije.

Njegova vrijednost i jeste u tome što svako od njih iz svog ugla, s razumne historijske distance, tematizira značaj AVNOJ-a iz perspektive bivših jugoslavenskih republika i pokrajina.

(Hasan Eminović/Preporod.info)