Prof. dr. Almir Fatić: Uvod u kur'anske nauke (7. dio) - Sedam harfova Kur'ana

Radio BIR svakog petka od 10.00 sati emituje serijal Uvod u kur'anske nauke s profesorom Almirom Fatićem, rukovodiocem Katedre za tefsir na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu.

U okviru ovog serijala prof. dr. Almir Fatić će govoriti o znanju koje je povezano s istraživanjem Kur'ana, kao što su fenomen Objave, sakupljanje i raspoređivanje Kur'ana, mekanski i medinski ajeti, povod Objave, derogirajući i derogirani, jasni i nejasni ajeti, kao i drugim temama koje su povezane s Kur'anom Časnim.

SEDAM HARFOVA KUR'ANA

U jednom hadisu Muhammed, a.s., je rekao: أنزل القرآن على سبعة أحرف Kur'an je objavljen na sedam harfova.
Učenjaci u razumijevanju ovoga hadisa, kaže imam Sujuti, imaju oko četrdeset mišljenja (Itqan). Navest ćemo neka poznatija:

1) Hadis je muškil (težak, nejasan) čije značenje nije poznato jer se leksičko značenje riječ harf podudara sa značenjem riječi: slovo, riječ, značenje (smisao), strana, rub, ivica, brid, ugao; suglasnik, riječ, dijalekt, način, prilog.

2) U hadisu se ne misli na stvarno (leksičko) značenje broja sedam, već se njime namjerava iskazati olakšica ili olakšanje (التيسير والتسهيل). Ne misli se na određen broj – Kadi 'Ijad i dr. Međutim, ovo mišljenje pobija hadis od Ibn Abbasa u Dva sahiha (Buharijevom i Muslimovom): ''Džibril me je podučavao učiti Kur'an na jedan harf. Ja sam za njim ponavljao i neprestano sam tražio da poveća, i on je povećavao dok nije došao do sedam harfova''.

Sve ovo ukazuje na činjenicu da se misli na stvarno značenje broja sedam. Kad je u pitanju olakšica, radi se o tome da bi Kur’an zašao u sva plemena i to privremeno. Poznato je da neka plemena nisu znala izgovarati određene riječi dok im Poslanik, a.s., ne bi poslao ashaba… Kao i Sujuti, Subhi Salih odbacuje ovo mišljenje. Većina učenjaka, kako kaže Ibn Hibban, drži da je se radi o stvarnom broju sedam.

3) Sedam ''jezika'' (narječja, dijalekata) (إنَّ المراد سبع لغات) – Ovo mišljenje zagovaraju Ebu 'Ubejd, Sa'leb el-Ezheri i dr. Također: Ibn 'Atijje, a Bejheki ga u svome Šu'abu smatra ispravnim. Međutim, veli se da arapskih narječja ima više od sedam. Klasični učenjak Ebu Bekr el-Vasiti nabrojao je 40 narječja. Menna' el-Qattan kaže da ovo mišljenje zagovara većina učenjaka (Mebahis, 158).

4) Sedam kiraeta (أَن المراد بها سبع قراءات) (načina učenja / čitanja Kur’an). To se utvrđuje činjenicom da se u Kur'anu nalazi malo riječi koje se ne mogu učiti na sedam načina (سبعة أَوجه). Ovo je, kaže Subhi Salih, najslabije mišljenje.

5. Misli se na načine u kojima je moguća promjena (أَن المراد بها الأَوجه التي يقع بها التغاير); ovako misli Ibn Kutejbe te navodi:

1. promjena vokala bez promjene značenja i oblika riječi: وَلاَ يُضَآرَّ كَاتِبٌ (el-Bekare, 286) – sa fethom (judārre), ali i sa dammom (judārru);
2. promjena u glagolu: رَبَّنَا بَاعِدْ بَيْنَ أَسْفَارِنَا Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom putovanja naših (Sebe', 19)- بَاعِدْ i بَاعَدَ učinio je veće rastojanje, tj. u perfektu ili imperativu;
3. promjena u dijakritičkim tačkama: وَانظُرْ إِلَى الْعِظَامِ كَيْفَ نُنشِزُهَا I pogledja u kosti kako ih mi sastvaljamo/oživljavamo (el-Bekare, 259) – نُنْشِزُهَا sastavljamo i نُنْشِرُهَا oživljavamo.
4. zamjena jedne riječi drugom riječju koje imaju blisko mjesto artikulacije: وَطَلْحٍ مَنْضُودٍ (el-Vaki'a, 29) I među bananama nanizanim i طَلْعٍ I među pupoljcima palme nanizanim;
5. inverzija riječi: وَجَآئَتْ سَكْرَةُ الْمَوْتِ بِالْحَقِّ Smrtne muke će zbilja doći (Kaf, 19) i:
جَآئَتْ سَكْرَةُ الْحَقِّ بالْمَوْتِ و Istinske muke će zbilja doći sa smrću;
6. promjena dodavanjem i oduzimanjem: وَمَا خَلَقَ الذَّكَرَ وَالْأُنثَى I Onoga Koji muško i žensko stvara (el-Lejl, 3) iو الذَّكَرَ وَالْأُنْثَى ;
7. zamjena riječi drugom riječju, njezinim sinonimom: كَالْعِهْنِ الْمَنْفُوشِ A planine kao šarena vuna iščupana (el-Kari'a, 5) i: كَاالصُّوفِ الْمَنْفُوش .
Subhi Salih za ovo mišljenje kaže da je ‘’možda najispravnije’’ (Mebahis).
6) Ebu l-Fadl er-Razi u djelu Leva'ih veli: ''Riječi nemaju više od sedam različitih načina promjene (الاختلاف الكلام لا يخرج عن سبعة أَوجه في) i to:
I. promjena imenica s obzirom na jedninu, dvojinu i množinu; na muški i ženski rod:وَهُمْ فِي الْغُرُفَاتِ آمِنُونَ visokim odajama (Sebe’, 37) ili الغرفة visokoj odaji;
II. konjugacija glagola na perfekt, imperfekt i imeprativ (اختلاف تصريف الأَفعال من ماض ومضارع وأَمر): قَالَ رَبِّي يَعْلَمُ الْقَوْلَ فِي السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ Rekao je tj. Muhammed, a.s.): Gospodar moj zna govor / šta se govori na nebu i na Zemlji (el-Enbija’, 4); neki čitaju: قُلْ reci!
III. različiti načini fleksije (وجوه الإعراب):
إِنَّا أَرْسَلْنَاكَ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَلَا تُسْأَلُ عَنْ أَصْحَابِ الْجَحِيمِ Mi smo te poslali sa Istinom da radosne vijesti i opomenu doneseš, i ti nećeš biti pitan za one koji su u Džehennemu (el-Bekare, 119); neki: وَلَا تُسْأَلْ i ne pitaj;
IV. dodavanje i oduzimanje riječi (النقص والزيادة): وَمَا خَلَقَ الذَّكَرَ وَالْأُنثَى I Onoga Koji muško i žensko stvara (el-Lejl, 3) iو الذَّكَرَ وَالْأُنْثَى ;
V. inverzija riječi (التقديم والتأخير): وَجَآئَتْ سَكْرَةُ الْمَوْتِ بِالْحَقِّ Smrtne muke će zbilja doći (Kaf, 19) i: جَآئَتْ سَكْرَةُ الْحَقِّ بالْمَوْتِ و Istinske muke će zbilja doći sa smrću;
VI. zamjena (الإِبدال‏‏): فَاسْعَوْا إِلَىٰ ذِكْرِ اللَّـهِ i otiđite na džuma-namaz (el-Džumu’a, 9); neki čitaju: فَامْضُوا i obavite džuma-namaz.
VII. dijalekatske razlike (اختلاف اللغات) s obzirom na izgovor fethe, imale (akustičkog 'prelijevanja' dugog vokala a), tefhima i terkika (naglašenog i nenaglašenog izgovora), idgama (asimilacije konsonanata), izhara (nepromjenljivog izgovora konsonanata) i sl.’’

7. Misli se na podudarna značenja različitih riječi (tj. na sinonimne riječi), npr. riječi أقْبِلْ, تَعَال i هَلُمَّ dođi, pristupi, hajde ili عَجِّلْ i أسْرِعْ požuri. [Femdū umjesto fes'av ila zikrillah u suri Džumu'a, 9]. Ovo mišljenje zastupaju Sufjan b. 'Ujejne, Ibn Džerir, Ibn Vehb i dr., a Ibn 'Abdu l-Berr ga pripisuje većini uleme. Ono što ukazuje na ovo mišljenje jeste i hadis od Ebu Bekrea: Džibril je rekao: ''Muhammede, uči Kur'an na jedan harf'' – a Mika'il reče: ''Povećaj mu...'' – sve dok (Džibril) nije povećao na sedam harfova i rekao: ''Svi su dovoljni i ispravni!'' M. Handžić je odabrao ovo mišljenje.

8. Sedam nauka (إِنَّ المراد بها سبعة علوم): nauka o stvaranju i postanku (علم الإِنشاء والإِيجاد); nauka o monoteizmu (وعلم التوحيد); nauka o sifatima Božijeg Bića (وعلم صفات الذَّات); nauka o sifatima Božijeg djela (علم صفات الفعل); nauka o karakteristikama oprosta i kazne (والعذاب العفو علم); nauka o proživljenju i polaganju računa (علم الحشر والحساب); nauka o vjerovjesništvu i vjerovjesnicima (علم النبوّات). Subhi Salih odbacuje ovo mišljenje jer Kur'an govori i o drugim naukama.

9. Sedam načina kur'anskoga govora. I oni koji zagovaraju ovo mišljenje razilaze se o određenju tih sedam vrsta govora. Jedni kažu da su to: naredba, zabrana, halal, haram, muhkem (''jasan''), mutešabih (''nejasan'') i emsali (''primjeri''). Oni to argumentiraju onim što prenose Hakim i Bejheki od Ibn Mes'uda da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ''Prva knjiga objavljena je u 'jednom govoru' na jedan harf , a Kur'an je objavljen u 'sedam govora' na sedam harfova (ونزل القرآن من سبعة أَبوابٍ على سبعة أَحرف) i to: onaj koji prekorava (zadžir), onaj koji naređuje ('amir), halal, haram, muhkem, mutešabih i emsal...''

Na ovo su neki odgovorili na sljedeći način: ''Ne misli se pod sedam harfova ono što se spominje u nekim navedenim hadisima, jer kontekst tih hadisa ne dopušta takvu interpretaciju. Naime, jasno je da se pod sedam harfova misli na činjenicu da se jedna riječ može učiti na dva, tri ili sedam načina, i to kao olakšica, dok jedan govor u jednome ajetu ne može istovremeno biti i halal i haram''

Ibn 'Atijje smatra da je ovo mišljenje slabo jer postoji konsenzus oko toga da se ne može desiti olakšica u pogledu činjenja halala haramom i obratno, niti bilo kakva promjena u spomenutim govorima. I Maverdi smatra da je ovo mišljenje pogrešno, jer je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ukazao da je dozvoljeno učiti na svakom harfu i zamijeniti jedan harf drugim harfom, a muslimani su saglasni u zabrani zamjene ajeta koji govori o primjeru (emsalu) ajetom o propisu.

10. Sedam vrsta postupaka (المراد بها سبعة أَنواع من المعاملات): krjepost i zadovoljstvo uz jekin (čvrstu uvjerenost)i odlučnost; služenje uza stid i velikodušnost; moralna blistavost uza siromaštvo i samoborbu; samokontrola uza strah i nadu; pokornost uz istigfar (tražanje pokajanja sa zadovoljstvom i šukrom; sabur uz samopropitivanje i mehabbet (ljubav); čežnja uza samoosvjedočenje. Ovako se prenosi od sufija (حكاه عن الصوفيّة).

11. Sedam načina kur'anskog izražavanja: hazf i sile (sažeto izražavanje i povezanost rečenica), takdim i te'hir (inverzija), el-isti'ara (metafora), et-tekrar (ponavljanje), el-kinaja, el-hakika i el-medžaz (alegorija, leksičko i preneseno značenje riječi), mudžmel i mufesser (sažeto i objašnjavajuće), ez-zahir i el-garib (jasno i neobično). Ovo mišljenje prenosi se od jezikoslovaca (أَهل اللغة حكاه عن).

12. Sedam gramatičkih kategorija: muški i ženski rod (tezkir i te'nis), kondicional / protaza i apodoza (šart i džeza'), deklinacija i fleksija (tasrif i 'irab), zakletva i odgovor na nju (aksam ve dževabuha), množina i jednina (džem' i ifrad), deminutiv i augmentativ (tasgir i ta'zim) i čestice (edevat). Ovo zastupaju gramatičari (حكاه عن النحاة).

Jedan učenjak je rekao kaže: ''Većina ovih mišljenja su pretjerana. Ja doista ne znam na šta se ona oslanjaju niti od koga su kao takva prenesena. Također, ne poimam smisao specificiranja i, u ovim mišljenjima, nalazim stvari čije značenje u suštini ne razumijem. Zapravo, većina ovih mišljenja proturječi događaju u hadisu u vezi sa Omerom i Hišamom b. Hakīmom, a koji se prenosi u Sahihu. Iz ovoga hadisa razumijemo da se njih dvojica nisu razišli u tumačenju ili u propisu, već su se razišli u čitanju harfova (Itkan).

Riječ je o sljedećem hadisu: Omer b. el-Hattab izvještava: Čuo sam Hišama b. Hakima kako uči suru el-Furqān [Q.25] za vrijeme života Allahovog Poslanika [Muhammeda]; saslušao sam njegovo učenje i zapazio da on uči na više načina, onako kako mene nije poučio Allahov Poslanik. Bio sam gotovo skočio na njega u namazu, ali sam se strpio. I kada je završio namaz, uhvatio sam ga za ogrtač ispod vrata i rekao: ''Ko te je naučio ovoj suri ovako kako sam čuo?'' Odgovorio je: ''Naučio me je Allahov Poslanik''. Rekoh: ''Lažeš! Allahov Poslanik me je doista drugačije poučio nego što si je ti proučio!'' Onda sam ga ga odveo Allahovom Poslaniku i rekao mu (Allahovom Poslaniku): ''Čuo sam ovoga da uči suru el-Furqān drugačije nego što si me ti njoj podučio!'' Allahov Poslanik je rekao: ''Pusti ga, (o, Omere!), a ti Hišame uči!'' Onda je on učio na isti način kako sam ga čuo da uči, pa je Allahov Poslanik rekao: ''Ovako je i objavljena''. Zatim je rekao: ''O, Omere! Uči i ti!'' pa sam jē ja proučio onako kako me je on podučio. Allahov Poslanik je potom rekao: ''I ovako je objavljena. Ovaj Kur'an je objavljen da se uči na sedam različitih načina, pa ga učite na onaj način koji vam je najlakši''.

Također imamo i ovaj hadis:

Ubejj b. Ka'b izvještava: Bio sam u džamiji kada je jedan čovjek ušao, klanjao i učio (Kur'an) na način koji sam ja osudio. Onda je ušao drugi čovjek (u džamiju) i učio na drukčiji način od njegovoga prethodnika. Kada smo klanjali, svi zajedno smo otišli do Allahovog Poslanika, a.s., i ja sam mu rekao: ''Ovaj čovjek je učio na način koji sam ja osudio, a ovaj drugi je ušao i učio na drugčiji način od svoga prethodnika''. Allahov Poslanik, a.s., zatražio je od njih da prouče, i oni su proučili, pa je Allahov Poslanik, a.s., odobrio njihov postupak (njihove načine učenja). Ja sam tada osjetio jednu vrstu sumnje koju nisam osjetio čak ni prije islama. Kada je Allahov Poslanik, a.s., vidio kako se ja osjećam (zbog toga), udario me po prsima usljed čega me oblio znoj i osjetio sam kao da gledam u Allaha sa strahopoštovanjem. Onda mi je Poslanik rekao: ''Ubejj! Objavljeno mi je da Kur'an učim na jednom harfu, pa sam ja zamolio: Olakšaj mom ummetu! Objavljeno mi je drugi puta da ga učim na dva harfa, pa sam ponovo zamolio: ''Olakšaj mom ummetu!'' Treći puta mi je objavljeno da učim na sedam harfova (aḥruf)''.

Pitanje sedam harfova nastavlja da se problematizira u tefsirskoj literaturi sve do danas. Naime, odbijanje sedam harfova podrazumijeva poricanje brojnih autentičnih izvještaja u zbirkama Buharija i Muslima i drugim kanonskim djelima i, istovremeno, iziskuje objašnjenje postojanja različitih čitanja u tefsirskoj literaturi.

Mnogi muslimani modernog doba vjerovatno bi radije izbjegli ovu debatu, ali za kontekstualiste današnjeg vremena ono što je važno jeste stepen fleksibilnosti koji je moguć čak i u čitanju Riječi Božije, a analogno tome, i u interpretiranju Božije Riječi. Glavna lekcija za kontekstualiste u dvadeset i prvom stoljeću jeste da istu fleksibilost treba dopustiti u razumijevanju i interpretiranju Božije Riječi u skladu sa potrebama savremnih muslimana.

(Preporod.info)