Zašto žalim Jevreje i tugujem za Palestincima?!

Piše: Edin Balta

Uzalud se trude cionisti da cijeli svijet uvjere kako je Hitler bio upravu. Ne mogu uvjeriti ljude da drugi ljudi nisu ljudi bez obzira kakva su zla spremni učiniti drugima. Pametan i slobodnomisleći čovjek nikada neće poistovjetiti zlo i dobro, niti će sve ljude koji pripadaju određenom narodu, vjeri ili državi svrstati u isti koš dehumanizirajući ih.

Zaklonjeni oreolom holokausta neki potomci žrtava drugima čine zlo spuštajući se na isti nivo kao i dželati njihovih predaka pritom koristeći holokaust kao ucjenu za cenzuru svake kritike. Drugi, žrtve te cenzure, da ih se ne bi svrstalo u koš s nacistima i proglasilo pobornicima antisemitizma, žmire na zlo ili žure da ga opravdaju ne želeći stvarnosti i istini pogledati u oči pristajući na otvorenu dehumanizaciju koju čine potomci istih onih koji nekad bijahu dehumanizirani i postajući tako saučesnici u zlu.

Holokaust je uzdignut na nivo božanstva kojim se prijeti zabezeknutim masama kako ne bi progledali na zlo koje se danas čini pod različitim izgovorima. Ali okovi su popucali, ljudi se zahvaljujući znanju i dostupnosti informacijama više ne dijele po vjeri, rasi, pripadnosti državi. Danas se dijele samo na dobre, zle i one koji još žmire. Granice su danas samo administrativne proceduralne prepreke koje ljudi prelaze bez straha i poteškoća. Ljudi se udružuju prema afinitetima i interesima a ne dijele se kao nekad zbog boje kože, vjere i slično.

Novi humanizam se rađa iako se krvlju guši, dehumanizacija premda ima silnu moć ipak protiv dobra i istine nema izgleda. Empatija je urođena svakom čovjeku i ne poništava je mržnja motivirana bilo čime. Svaki čovjek koji svoju sreću gradi na nesreći drugog je duboko nesrećan i treba ga žaliti, ali mu to i reći.

Moj narod zna šta znači biti žrtva zla, zato razumije i Palestince i Jevreje, moj narod nije počinio genocid iako je i sam bio žrtva istog, ali se nije uputio na put osvete i mržnje svjestan da je to srozavanje na nivo koji nam kao ljudima ne priliči, on svoju domovinu gradi i sa Jevrejima i sa Srbima i sa Hrvatima jer mu je komotno u duši pa mu ni avlija nije tijesna. Samo onima kojima je tijesna duša nema mjesta za druge ni u sebi ni oko sebe.

Mržnja je autodestrukivna bolest. Onaj ko ruši tuđe bogomolje ne vjeruje ni u svog boga, onaj ko ubija tuđu djecu ne voli ni vlastitu, onaj ko siluje tuđe žene mrzi i vlastitu. Bože, kako li je teško biti istovrmeno i zločinac i otac, i silovatelj i muž?! Kako li zaspati nesrećom i tuđom krvlju uprljane savjesti?! Može li se vlastita sreća graditi na tuđoj nesreći?!

Prije 83 godine formiran je varšavski geto u kojem živješe, patiše i skončaše mnogi preci onih koji osnovaše današnji geto zvani Gaza. Iz tog geta su odvođeni u gasne komore gdje su se gasile sve nade u čovječnost a danas se stanovnicima Gaze nude Sinajske komore u kojima trebaju čekati svoj kraj i tuđu milost.

Zar narod koji je pobjegao iz ropstva Egipta ne šalje druge u Egipat, samo bez Musaa i njegova štapa?! Toliko simbolike je u jevrejskoj historiji a opet se izvlače pogrešene pouke. Samo veliki mogu shvatiti da žrtva ne smije postati dželat i da je zločin zločin ma ko ga činio i ma kako ga opravdavao. A svaki zločinac će smisliti izgovor za vlatito nedjelo, jer je to lakše nego priznati grijeh, izviniti se i pokajati. Zato su veliki oni koji se pokaju a mali oni koji u zlu istraju.

Oreol žrtve se nosi kao obilježje bezgrešnosti čiji sjaj ne dozvoljava pogled u ogledalo. Kako sam zahvalan Bogu što moj narod ne nosi oreol žrtve i ne poziva na osvetu jer mu je dostatno samo priznanje istine.

Da odgovorim na pitanje iz naslova: 11. seprembar 2001. godine okrenuo je novu stranicu u svjetskoj povijesti, ceh su platili muslimani diljem planete. Etiketirani kao potencijalni teroristi već 22 godine i sebi i drugima moraju dokazivati da to nisu. Žig koji su taj dan dobili rezultirao je podjelom čovječanstva na muslimane i ostale.

Mijenjani su zakoni, pravljeni dosijei, zatvarani nevini, pokretani ratovi, ali i mnogima koji nisu potpali pod histeriju otvorilo oči o ljepoti vjere koju drugi proglasiše terorističkom. Najveće žrtve 11. septembra bijahu oni koje označiše saučesnicima zbog male skupine zaluđenih i zloupotrijebljenih ljudi. Milijarda muslimana već 22 godine plaća cijenu strahova, stereotipa i manipulacije kao posljedica napada na New York.

Napadom na Gazu cionisti vlastitom narodu staviše žig zbog kojeg će generacije Jevreja diljem svijeta ispaštati a trenutni račun plaćaju Palestinci. Zar užasi koje gledamo u Gazi neće biti opravdanje nekima koji se ne mogu oteti mržnji da čine zlo nevinim Jevrejima gdje god ih prepoznaju. Zar cionisti žele od Izraela napraviti zatvor za vlastiti narod? Zaslijepljene mase je teško kontrolirati a kada se na nepravdu odgovori nepravdom otvara se krug osvete koji se teško šta raskida.

Svijet je velik, a Jevreji su mali bez obzira koliko djelovali jaki i imali zvaničnu podršku mnogih zbog oreola holokausta i snage lobista ništa više neće biti kao prije. Dokazuju to protesti širom planete protiv onih koji čine zločin u Gazi. Svakodnevni život i međuljudske odnose ne diktira zvanična politika, a ljudi zahvaljujući ljudskosti sve glasnije dižu glas protiv zla i udružuju se ne gledajući u lične podatke i obilježja. Eto zato žalim Jevreje i tugujem za Palestincima!

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.