Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja

Od 1992. godine na inicijativu Svjetske federacije za mentalno zdravlje 10. oktobra obilježava se Svjetski dan mentalnog zdravlja. Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, kategoričnan je psiholog Bojan Šošić.

- Općenito, zdravlje je kao i ravnoteža, značaj im prepoznamo tek kada ih počnemo gubiti. Nekada je problem, baš u domenu mentalnog zdravlja, što svijest o popuštanju ne prati odmah taj tok. Životni izazovi su danas takvi da će manje opteretiti sve druge aspekte našeg funkcionisanja nego mentalno – kaže Šošić za info.

Sjedimo u kancelarijskim stolicama, navodi Šošić, koje nisu baš zdrave za držanje, ali nas bar stalno upozoravaju da ustanemo, hodamo, vježbamo, i na kraju krajeva, te stolice su manje štetne nego rad u polju uz primitivne alate kakav je bio tipičan za tek koje stoljeće unazad.

- Ali zato možda danas manje i lošije spavamo, ulazimo u brojnije interakcije s ljudima koje je često vrlo teško razumjeti i 'svariti', sve češće zavisimo od ljudi i situacija koje teško možemo objasniti bilo kako drugačije nego nečijim hirovima. Teško je praviti generalna poređenja između vremenskih perioda, ali vjerujem da se može reći da se neke stvari sad, zaista prebrzo dešavaju da bismo mogli uz određenu dozu (samo)pouzdanja da ih tek tako prihvatimo – govori Šošić.

Ističe primjer da se mnogi upiru da u svojim školama idu u korak s digitalnim svijetom, a onda vidimo da na primjer Šveđani, na temelju ozbiljnih procjena, vraćaju klasične udžbenike. Ta brzina promjena, a ona diktira potrebu za prilagođavanjem na najrazličitijim razinama, od pojedinca u psihološkom pa i fiziološkom smislu do nekad cijelih nacija koje se moraju odlučivati na opsežne reforme, sama po sebi ima veliku cijenu u domenu mentalnog zdravlja.

Upitan da prokomentariše kakvo je mentalno zdravlje djece i odraslih u Bosni i Hercegovini Šošić kaže da je apsolutno poražavajuće da i nakon vrlo širokih reformskih zahvata na polju zaštite mentalnog zdravlja nisu provođene ozbiljne epidemiološke studije koje bi dale vrlo egzaktan odgovor na to pitanje.

- Istina je da uvijek može bolje i da se i mentalno zdravlje može popravljati, kao i službe za zaštitu mentalnog zdravlja unapređivati, ali smo propustili neke prilike da steknemo objektivne uvide u tom pogledu. Po nekim pokazateljima ne odstupamo značajno od nekih evropskih trendova, iako to samo po sebi nije nužno ni dobro ni loše – navodi Šošić.

Na razini iskustva svakodnevnice, psiholog Šošić ističe da je njegov dojam da smo manje rahat nego što smo nekad, sad već davno bili, iako i danas, možda po nekoj inerciji, još uvijek rado govorimo o meraku i rahatluku. Kaže da smo previše napeti na nivou kolektiva, ali ta ocjena ima smisla možda kao kad neko zaključi da ima visok krvni tlak.

- To je gruba ocjena, poziva na reakciju, ali sama za sebe baš i ne govori puno gdje su sve mogući uzroci i uslovi zbog kojih se taj problem javlja. Politika je puna katastrofiziranja, čitav jedan sloj ljudi živi od toga da straši građane ili da upozorava da neko nekome nečim prijeti, konkretno ili češće ne toliko konkretno, a o teškom materijalnom stanju jako velikog dijela stanovništva da se i ne govori. Dakle, razumno je u takvim uslovima ne biti sasvim očuvanog mentalnog zdravlja. To jeste nekakvo objašnjenje, ali zato nije nikakvo opravdanje – govori Šošić.

Na kraju kaže da se na planu svih ovih problema mora djelovati i vjeruje da je to i prvi korak da se to oštećeno mentalno zdravlje kod ljudi počne popravljati – da se ljudima vrati osjećaj agentnosti, da vlastitim djelovanjem mogu mijenjati stvari. Ako na ovo, prvo što pomislite je da nije tako, e onda već baš tu leži problem. Stvari se mogu mijenjati, ali se mora naći mjera, mora se naći prava poluga, a vremenom sve to ide lakše. Samo nikako da krenemo.

(Alem Dedić/Preporod.info)