Stidite se Allaha Uzvišenog

Stidite se Allaha Uzvišenog

Autor: Fuad Sedić

Sastavni dio vjerovanja je da se musliman boji samo Allaha, dž.š., i da Mu iskazuje strahopoštovanje. 

Strah od Allaha, dž.š., upotpunjuje vjerovanje i priznavanje Allahove, dž.š., moći i veličine. Mnogo je ajeta i hadisa koji govore o tome i podstiču na strahopoštovanje.

U sklopu svog zavođenja, šejtan vjernike plaši sa svojim pristalicama, pa nas Allah, dž.š., na to upozorava u slijedećem kur'anskom ajetu:

"To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici!" (sura Ali Imran, 175)

Kurtubi, rahimehullah, kaže: To znači: "Bojte se Mene ako ne izvršite Moje naredbe i ako istinitim smatrate Moje obećanje."

Također je dobro rečeno: Ne boji se onaj koji samo plače i briše oči, nego se istinski boji onaj koji ostavi i napusti ono zbog čega bi mogao biti kažnjen. Allah, dž.š., je naredio vjernicima da Ga se boje, pa kaže: "Bojte se Mene, ako ste vjernici!"

Također, Allah, dž.š., kaže: "I samo se Mene bojte!" (sura Bekare, 40)

U drugom ajetu Svemogući Allah hvali one koji se Njega boje, pa kaže: "Boje se Gospodara svoga koji vlada njima, i čine ono što im se naredi", (sura Nahl, 50) (Kurtubijev tefsir 4/292)

Allah, dž.š., kaže: "Zato se, kad budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene". (sura Maide, 44)

"I spominji Gospodara svoga ujutro i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem". (sura E'araf, 205)

Također, Uzvišeni Allah, hvali svoje meleke zbog toga što Ga se boje, pa kaže: "...a oni su i sami, iz strahopoštovanja prema Njemu, brižni." (sura Enbija', 28), kao što Allah, dž.š. hvali Svoje poslanike, a.s. i svoje odabrane robove, zbog strahopoštovanja: "Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni." (sura Enbija', 90) "Oni koji poštuju ono što je Allah naredio da se poštuje i Gospodara svoga se boje i obračuna mučnoga plaše". (sura Ra'd)

U drugim ajetima Allah, dž.š., kori i okrivljuje nevjernike zbog njihovog nehaja, pa kaže: "Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite?!" (sura Nuh, 13) i kaže: "Oni koji se ne boje stajanja pred Nama - govore: 'Zašto nam se ne pošalju meleki ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?' Oni su, zaista, u dušama svojim oholi, a u nepravičnosti su sve granice prešli." (sura Furkan, 21)

Allah, dž.š., kaže: "Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene..." U komentaru ovog ajeta Es-Suddi kaže: "To je kada neko pođe učiniti neki grijeh, nanijeti nekome nepravdu i slično, pa mu se kaže: 'Boj se Allaha!' i njegovo se srce tada ispuni strahom." (Šuabul-iman 1/469)

Allah, dž.š., kaže: "A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao biće dva dženneta." (sura Rahman, 46) Poznati komentator Kur'ana, Mudžahid, rahimehullah, kaže: "To je čovjek koji poželi da učini neki grijeh, pa se prisjeti stajanja pred svojim Gospodarom, te odustane od tog grijeha."

U vrijeme Omera ibn Hattaba, r.a., je bio neki mladić koji je redovno dolazio u džamiju i bio je privržen ibadetu. Neka djevojka se zaljubila u njega i došla mu nasamo i popričala sa njim. Tamam kada je on počeo razmišljati o tom njenom razgovoru, zapao je u tešku situaciju i pao u nesvjest. Došao je njegov amidža i odnio ga kući, pa kada je mladić došao sebi obratio se svome amidži i rekao: Amidža, idi do Omera, r.a., poselami ga od mene i pitaj ga kakvu nagradu ima onaj ko se boji stajanja pred svojim Godpodarom? Njegov amidža je otišao do Omera i obavijestio ga o tome, a u međuvremenu je mladiću ponovo pozlilo i on je umro. Omer, r.a. je stao pored njega i rekao: "Tebi pripadaju dva dženneta, tebi pripadaju dva dženneta!" (Šuabul-iman 1/469)

Ubade ibn Samit, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: "Najbolji iman jednog čovjeka je da bude svjestan da je Allah, dž.š. uvijek sa njim, ma gdje bio." Što znači da je Allah, dž.š., obaviješten o onome šta taj čovjek čini. (Hadis bilježi Bejheki u Šuabul-imanu 1/470)

Ebu Ijas, rahimehullah, prenosi da je Abdullah ibn Mes'ud, r.a., u svojoj hutbi, između ostalog izgovarao i ovo: "Najbolja poputbina je bogobojaznost a najveća mudrost je bojati se Uzvišenog Allaha." (Šuabul-iman 1/470)

Enes, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: "Troje upropaštava: škrtost kojoj se pokorno, strast koja se slijedi i divljenje čovjeka samom sebi. Troje spašava: strah od Allaha, dž.š. u tajnosti i javnost, umjerenost u bogastvu i siromaštvu i riječ istine u zadovoljstvu i srdžbi." (Ebu Nuajm u Hil'ji 2/343 i Šuabul-iman 1/471)

Mesruk, rahimehullah, je rekao: "Svaki čovjek bi trebao imati vrijeme kada se odvoji od ostalih ljudi da bi se prisjetio svojih grijeha i tražio oprost za njih. Svakom čovjeku je dovoljno znanja ako se istinski boji Allaha, dž.š. a dovoljno mu je neznanje ako se divi svojim djelima."(Šuabul-iman 1/472)

Kada je objavljen kur'anski ajet: "Oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru" (sura Mu'minun, 60) Aiša, r.a. je upitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Je li se time misli na onoga koji čini zinaluk, krade i pije alkohol, a uz to se boji Allaha, dž.š? Allahov Poslanik, s.a.v.s., joj odgovori: - Ne misli se na te, o kćeri Ebu Bekra, nego se misli na onoga koji klanja, posti, daje zekat i boji se da mu to neće biti primljeno." (Šuabul-iman 1/477)

Enes, r.a., je rekao: "O moja djeco, nemojte se družiti sa ološom od ljudi! - A ko su ti ljudi, upitaše oni. On reče: - To su oni koji se ne boje Allaha, dž.š." (Šuabul-iman 1/480)

Bilal ibn Sead, rahimehullah, je rekao: "O robovi Milostivog Allaha, da vam nije došao neko i obavijestio vas da vam je nešto od vaših djela primljeno ili da vam je nešto od vaših grijeha oprošteno!?" On je, takođe, rekao: "Stidite se Allaha Uzvišenog, bojte se Allaha, nemojte zaboraviti na Njegovu kaznu i ne gubite nadu u Allahovu milost!" (Šuabul-iman 1/480)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kao naš uzor, je plakao kada bi učio Kur'an, ili čak kada bi ga slušao od nekog drugog, na što ukazuje i slijedeći hadis u kojem Abdullah ibn Mes'ud, r.a. prenosi da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: - Uči Kur'an! Abdullah, r.a. tada reče: - Zar da ja učim pred tobom Kur'an a tebi je objavljen? Tada Poslanik reče: - Ja želim da ga slušam od nekog drugog. Tada je Abdullah počeo učiti suru En-Nisa', pa kada je došao do ajeta: "A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?" Tada me je, kaže Abdullah ibn Mes'ud, r.a., neki čovjek koji je do mene sjedio gurnuo pa sam digao glavu i vidio da Poslanik, s.a.v.s., plače. (Muttefekun alejhi)

(islam.ba)

Podijeli:

Povezane vijesti