In memoriam Alija - Ale

Piše: Nusret-ef. Abdibegović, muftija banjalučki

"A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje, i uđi u džennet Moj". (Kur'an)

Aliju, kojem su tepali od milja Ale, Banjalučani su ispratili na bolji svijet kao jednog odabranog pojedinca iz naših redova.

Da sam mu kojim slučajem bio imam, a u Banjoj Luci se ne zna ko je kome imam, na njegovoj bi dženazi, kazao sljedeće:

"Rahmetli Alija, od kada ga poznajem bio je krhkog tijela, ograničenog mentalnog i intelektualnog shvatanja, ali duhovno jakog sa specifičnim išaretima koji se za njegova života nisu toliko vrjednovali i komentarisali. Iako meleki, što se tiče njegove ličnosti, nisu imali, niti trebali bilo šta bilježiti ili pisati, Ale je navraćao u džamiju, nije mu bilo nepoznato niti strano, za razliku od mnogih zdravih, umno sposobnih, duhovno potrebnih koji su prolazili, obilazili džamiju, a nisu u nju ulazili niti svraćali.

Nastojao je, dok ga je zdravlje služilo, dolaziti na džumu, mevlud, tevhid i različite programe, skupove. U prepoznatljivom je stilu u džamijama, tokom ezana, za mujezinom ponavljao isti. Sve darove, poklone, hedije, Banjalučani su prema njemu bili darežljivi, dijelio je i šakom i kapom. Poznat je njegov zamah rukom, kada je bombone, čokoladice i šekerlame posipao po džamiji, odnosno bacao, dijelio džematlijama.

Ljude je selamio, rukovao se sa njima, darivao, nije ih napadao, vrijeđao, podvale pravio niti lagao na njih. U svom halu i raspoloženju, znao je pojedine ljude, a nekada i s reda, ljubiti u ruku. Začudo, ruka daruje toplinu, sigurnost i bereket. Svakako, rukom se radi i stiče nafaka. On je bio bezgriješna duša, dobar čovjek i insan. Upozorenje i pouka zdravima, pametnim i sposobnim ljudima.

Njegova uloga i funkcija je bila da bude i živi među nama, da ga pomažemo, pratimo, da gledamo u njega, da od njega učimo i da na onom, što smo mi, Bogu budemo zahvalni.

Te dobre duše su rijetke i njih nema baš svaka čaršija, sredina. Iako oskudnih mogućnosti, bez bliže porodice, žene, djece, unučadi, porodične topline, sigurnosti i zaštite, u kontinuitetu je boravio u Banjoj Luci. Dok su mnogi odlazili iz grada, navodili razloge njihovog odlaska, on je svome gradu ostao vjeran do smrtnog časa. Ljude je privlačio sebi i oko sebe, posjedovao je elemente centripetalne sile, zračio je poput Hadžerul-esveda. Svi su mu se javljali u želji ostvarenja komunikacije sa njim.

On je otišao svome Gospodaru pod simbolima mjeseca i zvijezde, koje mu silnici nisu mogli porušiti, kao što su porušili i uništili Alijine džamije u Banjoj Luci.

Kada bi god svratio u bilo koju banjalučku džamiju, unosio je vedrinu, žamor i živu komunikaciju. Hoće li Alijinom smrću još više utihnuti žamor u banjalučkim džamijama, na to pitanje trebaju dati odgovor banjalučki imami."

Rahmetullahi alejhi, rahmeten vasiaten!

P. S.

Rodbina i svi koji su brinuli o rahmetli Ali, zaslužuju naše poštovanje i veliki respekt.

(Preporod.info)