Blagost Muhammeda, a.s.

Autor: Dženan Hasić

Božiji Poslanik, a.s, se odlikovao brojnim lijepim osobinama, a jedna od njih je bila i blagost. On, a.s, se u svom saobraćanju sa ljudima odnosio blago bez obzira da li oni bili muslimani ili ne, stari ili pak mladi.

Tome svjedoči i Kur'an: Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.  (Imran, 159.)

Dakle, blagost je bila kvalitet Poslanikove, a.s., osobe.

To će nam najbolje posvjedočiti i slijedeći primjer kojeg prenosi Ebu Hurejre: Jedne prilike Poslanik, a.s., je sjedio sa svojim ashabima u džamiji i u trenutku kada je Poslanik htio da se povuče u svoje odaje prišao mu je jedan beduin te ga žestoko povukao za njegov ogrtač, tako da se žestina njegovog povlačenja ocrtala crvenilom oko Poslanikovog vrata, te mu rekao: O Muhammede, podaj mi pravo koje meni pripada. Natovari mi dvije kamile, jer mi ne daješ niti od svog, niti od očevog imetka. Ashabi su reagovali na postupak ovoga beduina, a u tome se naročito istakao hz. Omer. Poslanik, a.s., ih je smirio i naredio da podmire potrebe beduina. (Ebu Davud)

Brojni su primjeri ove vrste koji se navode u relevantnim hadiskim zbirkama. Iz ovog primjera učimo da osobina svakoga vjernika treba biti blagost, spokojnost, smirenost čak i u trenutcima kada je podvrgnut uvredama. 

Svojstvo vjernika, robova Allaha jeste da i onda kada ih bestidnici vrijeđaju, kada ih izvrgavaju ruglu da im odvrate: Selam, mir vama, kako to i stoji u 63. ajetu sure Furkan. Ako bi čovjek obraćao pažnju na svaku upućenu uvredu, izrugivanje, umorio bi se i to bi mu umanjilo snagu za druge, preče poslove kojima se treba posvetiti. Oni koji vrijeđaju druge su sretni kada se čovjek povodi za njima i kada se upušta u svađe s njima.

Kada je Isa, a.s., prošao pored jedne skupine ljudi koji su mu se izrugivali, uputio im je osmijeh i lijepe riječi. Njegovi drugovi su se začudili tom njegovom postupku, a on im je rekao da svako daje ono što ima. Iz ovog primjera vidimo da vjernik treba da bude smiren i da ne treba obraćati pažnju na uvrede koje mu upućuju neuki i uobraženi, jer vjernik treba da vodi računa o tome kakav je njegov položaj kod Uzvišenog Allaha. Ako je svjestan da izvršava Allahove naredbe i da se kloni Njegovih zabrana treba biti spokojan i smiren, jer ispunjava ono što mu Allah, dž.š., naređuje i kloni se onoga što mu On, Uzvišeni zabranjuje.

Istinski vjernik će se lijepo odnositi prema drugima bez obzira na njihove raznovrsne različitosti jer je to jedna od Allahovih, dž.š., naredbi. Vjernik se ne osvrće na uvrede i izrugivanja drugih, jer zna da onaj koji hoće da ga posavjetuje i onaj koji hoće da mu skrene pažnju na neke eventualne propuste, neće to učiniti na ružan, uvredljiv način, već će mu to saopštiti na lijep način, jer cilj savjetovanja treba biti da se promijeni čovjek.

Tabiin, Uvjemir b. Ishak, r.a., opisujući ashabe i njihovo savjetovanje drugih rekao je da nije zapazio blažih ljudi od njih, a manje strožijih. Moramo znati da je blagost osobina koja se vremenom i naporom stiče, kako nas tome poučava i Allahov miljenik, a.s.,: Blagost se postiže nastojanjem da se bude blag (Taberani).

Čovjek će postati blag samo ako to bude želio i trudio se svakim danom. Pored toga što je blagost bila osobina Vjerovjesnika jedan od razloga da se okitimo ovom osobinom jeste da se sa blagošću brže i djelotvornije dopire do ljudskih duša i srca i da se sa blagošću postižu značajniji uspjesi nego sa grubošću, jer blagost u savjetovanju i odnosu sa ljudima okuplja ljude i ujedinjuje ih, dok ih grubost odbija.

Poslanik, a.s., je rekao: U ćemu god se nađe blagost ona to i ukrasi, a odakle god se blagost ukloni, onda to biva unakaženo. (Muslim)

(islam.ba)