Roman "Život protiv smrti" progovara o nadljudskim naporima pojedinaca, strahu i brizi za opstanak

Izbjegavši smrt i preživjevši strahote u Srebrenici, Kadir Habibović se latio pera i ono što je proživio sabrao i zapisao u knjigu - roman pod naslovom “Život protiv smrti”.

I to ne radi sebe, nego zarad nauka i generacija koje dolaze. Na to su ga uostalom natjerale, kako i sam piše, “bol i nevolja” i nadasve “ogromna mržnja” koju su dojučerašnje komšije ispoljile prema Bošnjacima. “Sa mnogo primitivizma - ljudske niskosti i uobraženosti pristupili su u tom krvavom obračunu s nama” navodi i ističe: “Njihova mržnja bila je odraz ljudskog neobrazovanja, lošeg odgoja i utjecaja ratno-huškačke propagande.” Primjećuje, dok opisuje u romanu svoju borbu za život, kako je “mnogo lakše nahuškati nepismenog Srbina, nego onoga koji je obrazovan.”

Tvoreći svoju `lažnu’ historiju oni su, također, bili skloni kreirati lažnu televizijsku sliku puštajući snimak kako dijele čokolade djeci, a ujedno isti učestvuju u ubijanju hiljade Srebreničana. Da je tako uvjerio se i sam dok je ranjen i izmoren strahom i glađu nailazio na mnoge mrtve i zgarišta kuća Bošnjaka na čijim zidovima su ispisivane poruke pune mržnje.

No, i pored svega što je proživio bježeći i skrivajući se od onih koji su ispoljili toliku mržnju, Kadir pokazuje svoje ljudske vrijednosti. Roman Habibovića progovara o nadljudskim naporima pojedinaca, strahu i brizi za opstanak te želji za slobodom, ali progovara i o zločincima i mržnji protiv koje se treba boriti i da u toj borbi ne treba gubiti nadu.

Ono što možemo ovdje istaći jeste i namjera režisera Šahina Šišića da ovu knjigu pretoči u film, ali za to je dakako nužna i finansijska potpora. Treba li reći - što prije dođe do realizacije ovog filma i projekta tim bolje.

(Selman Selhanović/IIN Preporod)