U zbirci "Labirint” smještena je poezija koja ne zagovara obmane

Nakon što je svoje prve pjesme objavio u ratnom izdanju Olovskih novina, Elmedin Jamaković je svoje pjesničko stasavanje nastavio po emigriranju u Danskoj i gradu Middelfartu (2000. godina) gdje i danas živi i radi.

Njegova nova zbirka poezije naslov “Labirint” nudi nam u formi soneta osobeni doživljaj tegobnih ratnih dana koje su obilježili njegovo odrastanje i prošlost koja svoje opredmećenje i ispoljenje pronalazi i u sadašnjosti, pa i budućnosti. Ono što je rat i ratna dešavanja uzrokovalo, a odnosilo se na zlo, mržnju i strah projicira se sada u relanosti izraženoj kao ‘opasnost koja je prisutna svuda.’

Ono što je prošlo nije nužno i prolazno, jer vrijeme sa sobom nosi i neumitnost od koje čovjek ne može pobjeći. “Mrak smo sami stvorili, i u njemu sada / na svakome koraku strah opaki vlada.”(LXVIII) stihuje Jamaković svjestan svoje ograničenosti i ‘zarobljenosti u krugu.’ Mnoge su prepreke i mnoga iskušenja preko kojih čovjek mora preći. Otuda i zabrinutost ali i odgovornost pred izazovima na koja treba gledati otvorenih očiju.

Najvažnije je govoriti i slijediti istinu koja u konačnici nudi i daje potrebnu snagu. Sa te strane, za Jamakovićevu poeziju možemo reći da ona ne zagovara obmane i laže, te da nije u tom smislu sladunjava. Štaviše, otvorena je do boli. “Nezadovoljstvom oduvijek sita usta grme, / i nemoćne još guraju niz litice strme, / gdje se Tuga s Očajem bezdušno gomila” (LXII) ukazuje pjesnik svoj osvjetljavajući nam motive općeg ljudskog trajanja kroz svoja najintimnija osjećanja.

Okrenutost sudbini čovjeka, ujedno, i pjesnikov je povratak domovini i povratak samom sebi. Stihuje: ”Unaprijed je sudbina naša određena / i malo šta na tome može da se radi. / Zbog toga se borimo i živimo u nadi / u krvavim bitkama, do zadnjeg trena.” (LV).

Pjesnikov nesklad između sopstvenih ideala i okrutnosti svijeta primjetan je kroz sve pjesme u ovoj zbirci koja je monolitne i kosmopolitske naravi. Pa, iako one (pjesme) nose svojevrsnu tegobu, one donose vitalnost i poruku: “Bolje Dobrih djela prikupit što više / jer njihova svjetlost loših tamu briše.”

(Selman Selhanović/IIN Preporod)