Nad zatočenicima u logorima u Prijedoru je izvršen genocid

Rezultati dosadašnjih naučnih istraživanja od strane istraživača unutar Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada, nesumnjivo potvrđuju dvije fundamentalne empirijske i naučne činjenice savremenih događanja i događaja u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća: - prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvršena je klasična oružana agresija, odnosno zločin protiv mira i sigurnosti čovječanstva, što je po osnovnom poimanju, shvatanju i definiciji međunarodni oružani sukob, i - drugo, na okupiranim teritorijama nezavisne i međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine, članice Ujedinjenih nacija, u gradovima u opsadi i na teritoriji Ujedinjenih nacija - sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, kao i na slobodnim područjima, nad Bošnjacima, pripadnicima (zaštićene) nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, izvršen je najteži zločin - zločin genocida.

Srpski agresor je u skladu sa srpskim političkim projektom “svi Srbi u jednoj državi”, koji je osvajačkog i genocidnog karaktera, u Prijedoru na hiljade civila i civilnog stanovništva planski, organizovano, masovno i s namjerom sistematski izdvajao, hapsio, zatvarao i zatočavao u brojnim koncentracionim logorima i drugim zatočeničkim objektima, {najpoznatiji su Omarska, Keraterm i Trnopolje} gdje ih je podvrgavao rasprostranjenom fizičkom i psihičkom zlostavljanju i neljudskim uslovima, danonoćnom mučenju, izgladnjivanju, premlaćivanju, maltretiranju, masovnim i pojedinačnim ubistvima, teškom ranjavanju, silovanju i seksualnom zlostavljanju i drugim oblicima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Na hiljade prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, uključujući žene, djecu i starije osobe, zbog njihove nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti kao takve zatočeno je u prijedorskim koncentracionim logorima i drugim mjestima zatočenja. Uslovi u logorima i drugim mjestima zatočenja bili su veoma teški, nehumani, neljudski i okrutni. Vojno i policijsko osoblje srpskog agresora u Prijedoru izvrgavalo je zatočenike okrutnom i nehumanom postupanju, teškom premlaćivanju, ponižavanju, terorisanju, fizičkom i psihičkom zlostavljanju, zastrašivanju i maltretiranju. Oni su s namjerom da unište Bošnjake i Hrvate kao pripadnike nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, ubijali (masovno i pojedinačno), teško ranjavali i namjerno nametali takve uvjete koji su imali za cilj da dovedu do njihovog fizičkog uništenja. Zatočenici su bili žrtve i svjedoci neljudskih postupaka, uključujući ubistva, silovanja, seksualna zlostavljanja, mučenja (i elektrošokovima), premlaćivanja - batinanja (električnim kablovima, motkama, kundacima pušaka, željeznim šipkama, drškama sjekira, pendrecima, drvenim toljagama, palicama za bejzbol, metalnim “bokserima” na pesnicama, lancima, šakama, čizmama i dr.), pljačkanja, ponižavanja, kao i ostalih oblika psihičkog i fizičkog zlostavljanja, pri čemu su se zločinci derali, vikali, vrištali, te psovali Bosnu, bosnjacku i hrvatsku majku. Prisiljavali su zatočenike da pjevaju srpske nacionalističke pjesme i redovno su ih vrijeđali na osnovu njihove nacionalne pripadnosti. Zatočenicima su namjerno nanošene teške tjelesne i psihičke povrede, čime im je, pored ostalog, narušeno osnovno ljudsko dostojanstvo. U mnogo slučajeva zatočene žene i djevojke su silovane u prijedorskim logorima ili odvođene iz zatočeničkih centara i zatim silovane ili seksualno zlostavljane na drugim mjestima. Bošnjaci i Hrvati, žrtve prijedorskih koncentracionih logora i drugih zatočeničkih centara, birani su na osnovu njihove nacionalne, etničke i vjerske pripadnosti. Jedino lično obilježje koje je bilo prisutno u odluci da se muškarci zatoče jeste njihova nesrpska nacionalnost. Jedini razlog za sve oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava koji su u prijedorskim koncentracionim logorima i drugim zatočeničkim centrima izvršeni nad Bošnjacima i Hrvatima je bio taj što su po nacionalnosti bili Bosnjaci ili Hrvati.

Raspoloživi validni, vjerodostojni i autentični izvori saznanja i potpuno nepobitni dokazi Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada potvrđuju da su nad Bošnjacima i Hrvatima u koncentracionim logorima i zatočeničkim centrima u Prijedoru s namjerom izvršeni svi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Na taj način su ispunjeni svi uslovi koji se tiču materijalnog elementa genocida: svi akti genocida (actus reus), definirani u članu II (a-e) Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Svi zločini u prijedorskim koncentracionim logorima izvršeni su s namjerom da se unište Bošnjaci i Hrvati, pripadnici nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, što potvrđuje i dokazuje da je riječ o zločinu genocida.