Čakanović: Na putu spasa na svakih 11 i po metara ubijen je po jedan Bošnjak

Suljo Čakanović, jedan je od rijetkih Bošnjaka koji je uspio preživjeti genocid u Srebrenici 1995. godine. Na putu spasa do slobodne teritorije ostao je bez velikog broja prijatelja, komšija, rodbine…

Čakanović je ove godine bio jedan je od više od 4.000, učesnika Marša mira, od Nezuka u opštini Zvornik, do Potočara kod Srebrenice.  

Suljo, svake godine pohodi Marš mira, za one koji nisu preživjeli genocid.  

Ovim putem, 1995. godine, kako kaže, između 12 i 15 hiljada ljudi krenulo je na 100 kilometara dug put kroz šume i neprijateljske linije ka slobodnoj teritoriji u okolini Tuzle. Ubijeno je više od 8.000 ljudi, za više od 1.000 se još traga.  

- Na tom putu samo izgubili 8372 duša. Kad podijelite dužinu kilometara koju smo mi prošli da bi se spojili sa Armijom Republike BiH i broj žrtava koji smo imali na tom putu, dođemo do jednog podatka koji ledi krv u žilama. To je da je svakih 11, 11 i po metara neko poginuo - kazao je Čakanović koji je bio gost u specijalnom programu BIR televizije danas iz Potočara.  

Dok je iznosio ovaj podatak emocije su ga savladale, zaplakao je. Kaže da kako vrijeme prolazi, sve se teže nositi s onim što se desilo. 

- Ovaj pohod me u dva navrata vratio u 1995. godinu do te mjere da sam plakao. Prvi put je to bilo na mjestu gdje su moji prijatelji oko mene bili ranjeni. Nekim čudom ja nisam bio ranjen. Dok sam gledao dokumentarac jučer na tom mjestu, zaplakao sam. Druga scena me dotakla na mjestu Zloglasna Bukva. Sjetio sam se da sam jučer, kao i 1995. godine, došao prije kolone. Pokušao sam da se kroz kolonu tada vratim nazad, da potražim brata rahmetli. Dogodilo mi se da gazim po ljudima, njihovim dijelovima tijela. Nisam mogao od tolike gužve da prođem i vratio sam se. Jučer sam morao na tom istom mjestu, kroz mjesto gdje su se ljudi odmarali proći. Sve me to podsjetilo na te momente, pa sam opet zaplakao - ispričao je Čakanović. 

Naglasio je da su dešavanja poput “Marša mira” važna, ne samo zbog sjećanja, nego su i poziv na mir. 

- Često s druge strane nemamo za to razumijevanje. Neshvatljivo je da neko ko je stradao pruža ruku pomirenja, a sa druge strane imate veličanje ratnog zločina i negiranje genocida, što je apsolutno suprotno od onoga što se treba događati nakon 28. godina. Dobijam zadnjih dana i određene prijetnje, da je ljudima žao što nisu i više ubili. Nažalost, nema katarze - istakao je Čakanović, koji je zahvalio svima koji su učestvovali na “Maršu mira” i došli na komemoraciju i dženazu za 30 žrtava. 

(A.N./Preporod.info)