Prošla je 31 godina od monstruznog spaljivanja civila u Višegradu: Najmlađa žrtva je bilo dijete od godinu dana

Na današnji dan, tačno prije 31 godinu, srpski zločinci i monstrumi su u kući Mehe Aljića na Bikavcu u Višegradu živo spalili bošnjačke civile žene, djecu i starije osobe.  

Zločin spaljivanja živih bošnjačkih civila na Bikavcu, kao i niz drugih pojedinačnih i masovnih zločina su dokaz počinjenog genocida nad Bošnjacima u Višegradu i Republici Bosni i Hercegovini.  

Najmlađa žrtva je bilo dijete od godinu dana, a najstarija je imala 88 godina.  

Ovaj zločin, zajedno sa “živom lomačom“ u Pionirskoj ulici 14. juna 1992. godine, predstavlja jedan od najstrašnjih, monstruoznih i kolosalnih ratnih zločina koji su srpske oružane formacije počinile tokom agresije i genocida u Republici Bosni i Hercegovini, te jedan od najokrutnijih zločina poslije Drugog svjetskog rata na tlu Evrope.  

Srpski zločinci, na čelu sa Milanom Lukićem su 27. juna 1992. godine, baš kao i trinaest dana ranije u Pionirskoj ulici, natjerali 72 bošnjačka civila u kuću Mehe Aljića, u naselju Bikavac u Višegradu, većinom žene i djecu, te starije osobe, gdje su ih zaključali, a nakon toga žive zapalili. Na kuću su prvo pucali, zatim ubacili bombe, a nakon toga je zapalili.  

Zehra Turjačanin je jedina preživjela lomaču na Bikavcu, dok je o užasima one u Pionirskoj ulici pred Tribunalom u Hagu svjedočila zaštićena svjedokinja VG 115, jedna od rijetkih preživjelih. 

- Narod je vrištao, plakao, djeca, jer je tu bila i beba od dva dana, koja je rođena u šumi. Nažalost i ona je izgorjela - kazala je. 

Za zločine u Višegradu je do sada osuđeno 18 osoba na ukupno 247 godina zatvora, od čega je troje osuđeno pred Haškim tribunalom. 

Milan Lukić je uhvaćen u Argentini, a 2012. godine je pred Haškim tribunalom osuđen na doživotni zatvor zbog zločina protiv čovječnosti, uključujući masakre na Bikavcu i u Pionirskoj ulici. 

Sredoje Lukić, kao i Oliver Krsmanović za ovaj zločin nisu odgovarali, jer sudovi nisu mogli utvrditi njihovo prisustvo, iako je Haško tužilaštvo, odnosno Tužilaštvo Bosne i Hercegovine tražilo da ih se pravosnažno presudi za učešće i u navedenom zločinu.  

- Ono što se desilo 27. juna 1992. godine, na Bikavcu, kao i 14. jmuna 1992. godine u Pionirskoj ulici klasičan je primjer "žive lomače", najokrutnijeg i najmonstruoznijeg ratnog zločina. Dok žrtve ovaj događaj pokušavaju sačuvati od zaborava s porukom da se zlo nikada i nikome ne ponovi, vlasti manjeg bosanskohercegovačkog entiteta i Općine Višegrad pokušavaju i danas, na sve moguće načine, odbaciti pravdu, sakriti istinu i izbrisati pamćenje o agresiji i genocidu u Višegradi i Republici Bosni i Hercegovini. Posmrtni ostaci žrtava ni do danas nisu pronađeni i dostojno ukopani - istakla je Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja "Žena žrtva rata".

Udruženje "Žena žrtva rata" je, u saradnji sa autorom doc. dr. Erminom Kukom, nedavno objavilo Naučnu monografiju "Živa lomača - Bikavac u Višegradu (27. juni 1992)", da bude trajan dokument i podsjetnik tog zločina. 

(A.N./Preporod.info)