Zenica: Klanjana dženaza i obavljen ukop dr. Muhameda Mujezinovića
Na zeničkom Gradskom groblju Prašnice danas je ukopan dr. Muhamed Mujezinović iz Viteza, a dženazu je predvodio njegov brat, Ekrem-ef. Mujezinović, dugogodišnji imam u Chicagu.
Dženazi je prisustvovalo nekoliko stotina članova njegove porodice, prijatelja i kolega, najviše iz Viteza i Zenice.
Ekrem efendija je ovom prilikom prisutne podsjetio na prolaznost života i važnost činjenja dobra, te uputio dovu Allahu dž.š. da njegovom bratu, dr. Muhamedu Mujezinoviću, oprosti grijehe i uvede ga u džennet.
Prije dženaze u Vitezu je održana komemoracija dr. Mujezinoviću, na kojoj su govorili profesor Kadir Đidić, dr. Elvedina Arnautović Bešlić, Nesad Hurem i sin rahmetli dr. Mujezinovića Edin Mujezinović. Istaknuto je da je preseljenjem na ahiret Vitez izgubio iskrenog patriotu i velikog čovjeka.
Mujezinović je rođen 1949. godine u selu Vrhovine, Općina Vitez. Osnovnu školu završio je u Vitezu, a srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet u Sarajevu.
Po završetku Medicinskog fakulteta počeo je raditi u Doboju, a 1979. godine vratio se u svoj rodni Vitez, gdje nastavio raditi kao ljekar u Domu zdravlja Vitez. Osim u Domu zdravlja, radio je i u Unisovim tvornicama i bolnici Travnik.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu dr. Mujezinović je obavljao dužnost predsjednika Ratnog predsjedništva Općine Vitez, a i dalje je bio posvećen ljekarskom pozivu.
Svoj rodni Vitez, zbog ratnih dešavanja, morao je napustiti 1993. godine i s porodicom je otišao u Zenicu, gdje nastavlja raditi u Dom zdravlja Zenica, u porodičnoj medicini i u Službi za medicinu rada, gdje je obavljao poslove načelnika ove službe.
Svoje znanje i iskustvo, te predanost svom pozivu, nastavio je obavljati i u PZU Medicom u Zenici, gdje je proveo svoje posljednje radne dane.
Nosilac je tri specijalizacije: interne medicine, medicine rada i porodične medicine i titule primarijusa.
Pored svega, zalagao se za istinu i pravdu u svom svjedočenju u Međunarodnom tribunalu u Hagu.
Dr. Muhamed Mujezinović je volio svoj poziv i do zadnjeg dana je pomagao svojim pacijentima do njihovog ozdravljenja. Svoju energiju nesebično je dijelio drugima, a najmanje je imao za sebe. Bio je divan suprug, otac troje djece i dedo pun ljubavi za svoje unuke, s kojima je najviše volio provoditi vrijeme. Volio je život i rad za dobrobit naroda.
Svome Gospodaru vratio se 1. juna 2023. godine, u 75 godini života.
