Izbor iz poezije Mustafe Širbića
Ružina stabljika
Bi jednom ružina stabljika,
i bi pažljivo zasađena,
te se žile njene pružiše duboko u zemlju.
Zemlja sama bi dugo pripremana,
da taj korijen primi,
taj korijen je bio Ibrahim a.s.
Kako je izrastala
stabljika bi njegovana
da se ne razvija u ne željenom pravcu,
u pravcu koji Gospodar nije želio.
Pripremana zemlja, dubok korijen,
te brižljiva njega učiniše
da, drvo izraste pravo i jako,
ta stabljika bi Musa a.s.
Jednog dana pojavi se divni pupoljak
do tada ne viđen
i to bi Isa a.s. sin Merjemin.
Iz tog pupoljka izraste posljednja i najljepša ruža
i to bi Muhammed neka je mir na njega.
Kad tražiš prijatelja
Nit u sebi nit na sebi ne vidim nit osjećam predanog derviša
a i spram obaveza vjerskih sam prilično nemaran
ali
da ne bude kanta za otpatke mojih frustracija
i zbog Dana Suda
tražim prijatelja,
ali me strah za njega od mojih tersluka.
Trebali bi nas dvojica ako se pronađemo
na ovom svijetu ući u obećane vrtove onoga svijeta.
Tihe oaze uz gorke kahve svakodnevnice.
Spomenuti Onog Koji u mrkloj noći
na tamnom kamenu zna za crnog mrava
a da ne zna za nas.
Pa ako nas sretneš putniče uđi u halku, pridruži nam se
al´ da ne spominjemo ništa s ovog svijeta,
da išta od njeg valja
ne bi nam izmicao,
ne bi bio prolazan.
Trojica u jednom
Moju laž svjedoče papir i mastilo,
da ne udijelih siromaha Tvojim imenom.
I veliki cvijet Srebrenice svjedoči da lažem
da sam Te iskreno spominjao, i govorio i
podučavao Tvojim imenom.
Lažem pred djetetom bez oca i majke
da sam mač izvlačio slaveći Tebe.
Goleme tajne dubokih Mora bez obale.
I dalje evo lažem,
lažem, lažem
e da bi ljudi vidjeli, rekli, pohvalili,
čitav hudi život svoj samo lažem.
Pa ima li išta pred čim mogu da ustanem, da
mogu ostajati, ne vlažeći obraza
a da je čisto,
da ga ne ozidaše pritajene podmukle laži.
Išta da je iskonsko, neokaljano
čemu bićem cijelim
zaista težim.
Traganja
Kad najviše trebadoh majku i oca, oni su odlazili na posao
i nemoćni u ruke mi davali igračku.
Kada kasnije bijah žedan znanja, kao na suđenju
ocjene su davali i time nas davili.
Ponekad bih tražio malo pažnje, s nekim progovoriti,
kud su samo svi nestajali, kuda bježali.
Nađoh tako druga, što nije loše, u knjizi.
Kasnije u postojanju tražih iskonsko, tražih smisao
šta će ti to - rekoše, bolje nađi posao,
to da postojiš i da si čovjek, nije dovoljno,
moraš nešto postati.
Kuda i šta će zbunjen je krenuo putem ljubavi.
Tad su mu ko mahniti prijetili moralom.
Kroz sve to taman je nazirao obrise zakona svijeta ovog
i tu mu nabaciše okove posla, drž` se karijere.
I kad god je pjesnik i tragalac ukazivao na nepravdu
gledaše sivi s podsmjehom, sažaljivo.
Kad god mu se rađala nada, strah je pobjeđivao.
I nakon dugih godina lutanja i traganja čudno ga gledate
jer se hud sklonio u carstvo sigurnosti
