Halilagić: Ebu Lejs-zade autor 'Divana' sa hiljadu ilahija čiji su preostali dijelovi uništeni 1992.

Bosna i Hercegovina je dala brojne duhovne velikane, nosioce tesawufa i tarikata, a malo je poznato da je Sejfullah-ef. Iblizović, Ebu Lejs-zade, Sarajlija, autor "Divana" koji je sadržavao hiljadu ilahija iz kojih zrači velika ljubav prema Uzvišenom Allahu, Poslaniku a.s., ljubav prema tesavvufu i njegovim učiteljima, ljubav prema rodnom Sarajevu i Bosni.

Šejh Sead Halilagić u razgovoru za Fenu govori o plejadi duhovnih velikana koji su ostavili neizbrisiv trag u Bosni i Hercegovini, ali i o sistemskom rušenju i zatiranju tih tragova, jer su džamije i tekije bile, a i danas su za dobar dio muslimanskog stanovništva centralna sjedišta jednog naselja i mahale.

Jedna od tih tekija je Kaimi-babina tekija, porodična kuća koju je uvakufio i pretvorio u tekiju za žene. U početku je bila kadirijskog tarikata a u 19. vijeku nakšibendijskog. Nalazila se niže od mosta Ćumurije na desnoj obali Miljacke, u blizini današnje Općine Stari grad. Prvi put je stradala u požaru 1677. godine, a potom ju je obnovio sarajevski kadija Zihni 1762. godine. U potpunosti je izgorjela 1879. godine.

Također, Hadim Ali-pašina ili Gazilerska tekija (Nazivana i Hasan-begova tekija, po šejh Hasanu koji ju je obnovio i za nju darovao vakuf) kadirijskog reda izgrađena je prije Ali-pašine džamije tj. prije 1550. godine. Nalazila se na prostoru gdje je današnji Higijenski zavod, preko puta Ali-pašine džamije. Naziv "gazilerska" dobila je po putu koji se zvao "Gaziler yolu" (Put gazija) na kojem se nalazila.

Njen najpoznatiji šejh je Osman-ef. Šugli, muderris, hatib, vaiz, pjesnik, pisac naučnih djela, hroničar, kaligraf, prepisivač i prevodilac, kao i ugledni Sarajlija šejh Muhamed-efendija Potogija.

- Tekija i turbe Ajni-dedea, Šemsi-dedea i šejh Hasana su porušeni 1950. godine, prilikom izgradnje Higijenskog zavoda. Tom prilikom su izmješteni samo nišani ovih gazija, šehida i šejhova, ali ne i njihovi mezari – navodi Halilagić.

Jedilerska halvetijska tekija osnovana je 1879. godine od šejha halveti-šabani tarikata Muhammed Sejfuddin-ef. Iblizovića - Ebu Lejs-zade. U početku je to bila prostorija za čuvara Turbeta Sedam braće koju je sa turbetom podigao Sulejman-paša Skopljak oko 1815. godine.

Sarajlija Ebu Lejs-zade, završio je islamske nauke u Carigradu, odlazi u Bursu i pristupa šabanijskom ogranku halvetijskoga derviškoga reda pred šejh Ismail Hakki ef. Kutahijom. Nakon duhovnog sazrijevanja i promovisanja u šejha halveti-šabani tarikata od strane šejha Ismail Hakki-ef. Kutahije, 1865. godine vraća se u svoje rodno Sarajevo i preuzima dužnost čuvara turbeta Jedileri i započinje sa zikrom i predavanjima, gdje okuplja veliki broj muhiba.

Bio je veoma obrazovan, navodi Halilagić, a posebno je bio obdaren pjesničkim darom i krasnim govorom. Pored halvetijskog bio je pripadnik i nakšibendijskog tarikata. Na širem području Podrinja, gdje se u posljednjim godinama svoga života i preselio, bio je organizator i učesnik 1878. godine oružanog otpora okupacije Bosne od strane austrougarske vlasti.

Ebu Lejs-zade je autor "Divana" koji je sadržavao hiljadu ilahija, ali koji, nažalost, nije sačuvan. Od njegovog vrijednog "Divana", koji je nestao u Prvom svjetskom ratu, do danas su ostali samo neki dijelovi koje su od požara u tekiji uspjeli sačuvati Halil Hujdurović (čija je zbirka šejhovih ilahija bila čuvana u Orijentalnom institutu u Sarajevu, ali je, nažalost, i ona uništena 17. maja 1992. godine) i hafiz Abdulah Budimlija.

- Iz sačuvanih ilahija zrači velika ljubav prema Uzvišenom Allahu, ljubav prema blagoslovljenom Poslaniku a.s. i njegovoj porodici, zatim ljubav prema tesavvufu i njegovim učiteljima kao i iskazivanje ljubavi prema rodnom Sarajevu i Bosni - ističe Halilagić i dodaje da je šejh Sejfija bio plodan pjesnik u žanru teke-širi, to jest tekijske poezije na turskom jeziku.

Šejh Sejfija-ef. Iblizović je završio ovosvjetski život 1889. godine u Tuzli i ukopan je na gradskom groblju Borić gdje se nalazi njegov mezar. Uzglavni nišan mu je urađen sa tadžem (šejhovskom kapom) halvetijskog tarikata i tarihom na kojem stoje osnovni podaci o merhumu: “On (Allah Uzvišeni) je Vječni Tvorac, Plemeniti šejh uzvišenog halvetijskoga tarikata, Postnišin Jediler dergjaha u Sarajevu, Onaj koji očekuje milost Allaha Uzvišenog, Hadži Muhammed Sejfuddin efendi. 1303. hidžretska godina".

Godine 1894. je Travničanin, Ibrahim-efendija Herić, kao tadašnji nadzornik turbeta Jedileri, obnovio tekiju i podigao novu semahanu. Tekija je postojala do 1937. godine, kada je tadašnje vlasti ruše radi izgradnje stambene zgrade Čokadži vakufa.

Halilagić podsjeća i na Nakšibendijsku tekiju na Mlinima koju je osnovao šejh Behauddin-ef. Sikirić 1912. godine, poznati kaligraf, pjesnik i profesor u sarajevskoj Ruždiji i Šerijatsko-sudačkoj školi. Posljednji šejh je bio Abdullah-ef. Fočak, koji je pored nakšibendijskog tarikata pripadao i mevlevijskom tarikatu.

Prije kazivanja (dersa) Mesnevije koji je održavao mesnevihan hadži Fejzullah-ef. Hadžibajrić svakog drugog petka naveče, Šejh Abdullah je obavljao sjedeći zajednički mevlevijski zikr. Tekija se nalazi u haremu Nadmlinske džamije i danas je sjedište Tarikatskog centra.

Postojala je i Mevlevijska Fadil-pašina tekija u Vogošći, podsjeća Halilagić, koju je osnovao poznati divanski pjesnik i sufija Fadil-paša Šerifović sredinom 19. vijeka. Pripadala je zadnjih tridesetak godina i kadirijskom tarikatu, a posljednji šejh je bio nakšibendija-halidija hfz. Junuz-ef. Sokolović, koji je preselio 6.04.1945. godine. Nalazila se prije današnje benzinske pumpe na ulazu u Vogošću iz pravca Sarajeva. Porušile su je zajedno sa džamijom i turbetom 1952. godine tadašnje komunističke vlasti a radi izgradnje puta Sarajevo-Vogošća.

U blizini džamije Muslihuddin-ef. Čekrekčije (Čekrčina ) na Baščaršiji, bila je Turnadedina tekija, izgrađena prije 1525. godine, jer su prema popisu iz 1528. godine uz nju u Sarajevu egzistirale još dvije tekije: Mevlevijska Isa begova i Nakšibendijska tekija na Skenderiji. Ne zna se kada je porušena i zašto.

Tekije, ta divna duhovna odgajališta, bogomolje, hramovi zaljubljenih su porušene, zaključuje šejh Sead Halilagić u razgovoru za Fenu, a do danas su preživjele samo Hadži Sinanova i Nadmlinska tekija, te Gazi Husrev-begov hanikah.

(Preporod.info)