Godišnjica nuklearne katastrofe u Černobilu
Na današnji dan 1986. godine u nuklearnoj centrali u Černobilu koja se nalazi na ukrajinsko-bjeloruskoj granici i 110 kilometara od Kijeva dogodila se eksplozija koja je izazvala curenje oblaka nuklearnih čestica.
Nuklearne čestice širile su se preko cijele Evrope, pa čak i do SAD-a, Kanade i Japana.
Valerij Makarenko, predsjednik Međunarodne unije Černobil-Fukušima, rekao je da su se činjenice o eksploziji u nuklearnoj elektrani u Černobilu u početku skrivale, "da se veličina nesreće nije skrivala, ishod bi bio vrlo drugačiji, bilo bi manje bolesnih i mrtvih".
Makarenko je u vrijeme tragedije radio kao novinar. Kako je kazao, novinarima je bilo zabranjeno da objavljuju bilo koje druge vijesti, osim službenih izjava o toj temi.
- Novinarima nije bilo dopušteno da uđu u tu regiju. Nije bilo nikoga ko bi se usudio. Jer KGB (Odbor državne sigurnosti SSSR-a) mogao je da nam napravi probleme - rekao je on.
Prisjetio se da je uspio do mjesta nesreće doći helikopterom.
- Do mjesta nesreće helikopterom sam stigao uz pomoć jednog poznanika. Prvi intervju sam obavio s nekim zvaničnikom. Tako je omogućen protok informacija. Inače, javnost je pokušavala da dobije informacije sa zapadnih radio kanala. Bilo je vrlo ponižavajuće - rekao je Makarenko.
Ističući kako je SSSR-ova uprava pokušavala sakriti činjenice o nesreći, Makarenko je kazao da se sve idealno prikazalo kod Sovjeta.
- Također je rečeno da je nuklearna elektrana u Černobilu vrlo sigurna. Ali vidjeli smo da to kasnije nije slučaj - izjavio je Makarenko.
Poručio je da je nesreća utjecala na oko 2,6 miliona ljudi.
- Mnogo je ljudi koji su bolesni i koji su umrli. Ali razlog smrti mnogih zabilježen je kao srčani udar. Sve to se pokazalo raspadom SSSR-a - kazao je Makarenko.
Boris Katyushin je 1986. radio kao inženjer u nuklearnoj elektrani u Černobilu.
- Shvatili smo da je situacija vrlo ozbiljna kada smo stigli na mjesto nesreće. Ali na mjestu nesreće je došlo do nereda i niko nije znao što učiniti - rekao je on.
Na području u kojem i dalje postoje rizici od radijacije na području Ukrajine, Bjelorusije i Rusije i danas živi oko pet miliona ljudi. Na mjestu eksplozije podignut je veliki čelični šator, a potpuno uklanjanje centrale planirano je do 2065. godine.
(Preporod.info)