Ramazanska praksa: Malik iz Švicarske je teravih-imam u Klinčićima kod Olova

Ramazanske prakse su dio aktivnosti tokom kojih učenici i studenti medresa i teoloških fakulteta stiču prva iskustva i primjenjuju svoja znanja.

Tokom mjeseca ramazana ćemo donositi priče sa ramazanskih praksi učenika i učenica, studenata i studentica koji su teravih-imami, predavači, muallimi i muallime u džematima širom Bosne i Hercegovine i dijaspore.

Kada sam od prijatelja čuo da je u naselju Klinčići kod Olova, u mesdžidu uz koji je prošle godine sagrađena munara, kao teravih-imam angažovan učenik sarajevske medrese koji je odrastao i živi u Švicarskoj, na prvi refleks sam smatrao da će takva priča biti zanimljiva za ovu rubriku.

Prvenstveno zbog iskustva svih nas koji smo prošli obrazovni put u jednoj od medresa ili islamskih fakulteta, pa smo za lični ideal postavili situaciju da barem jednom tokom školovanja odemo u dijasporu na praksu. Ovdje imamo obrnut slučaj - svakako vrijedno pažnje.

Nekoliko dana kasnije saznam i ime učenika. Malik Redžić kojeg iz odgajateljske perspektive poznajem kao odgovornog, usmjerenog i učtivog momka. Siguran da se odlično snašao i u mihrabu, odlučim da ovu ramazansku priču pripremim nakon lične posjete umjesto poziva telefonom.

I imao sam radi čega 

U prvom safu iza teravih-imama je sjedilo nekoliko dječaka mlađeg osnovnoškolskog uzrasta. Jedan je mujezinio teraviju, a ostali su naglas učili kur'anske sure nakon namaza prilikom poklanjanja proučene hatme.

Lijep prizor, najmlađi koji nose dio vjerskih aktivnosti. Malik mi priča da mektepsku pouku održavaju vikendom i srijedom, a tokom proljetnog raspusta su se viđali cijelu sedmicu. Djeca spremna i zainteresovana.

Insistiranje na privatnim vezama džematlija 

Ustaljenu percepciju žurnog izlaska iz džamije mi razbija i prizor gdje svi prisutni ostaju neko vrijeme sjediti i razgovarati.

I baš kad sam donio sud formiran u misao: "Evo ga - oživljavanje funkcije džamije kao mjesta susreta", dočeka me i novo iznenađenje.

Nekoliko džematlijki ulaze u džamiju i u rukama nose tortu na kojoj piše "84" - broj godina koje je dan ranije napunio džematlija Salko, a one su riješile da ga počaste i iznenade.

Prepoznajem princip - džemat jača unošenjem ličnog i uvažavanjem tuđih, apsolutno privatnih obzira.

Uključena cijela hodžina porodica

Ostajem na njihovom malom slavlju i saznam još nekoliko zanimljivih informacija - Malikov babo, inače efendija u Švicarskoj, je prije nekoliko dana donirao klima-uređaje za džamiju na Klinčićima.

I ovaj princip je jasan - ramazansko dobročinstvo, ali i praktičan pokazatelj koliko je zadovoljan odnosom džemata prema njegovom sinu. 

I cijela Malikova porodica je već dolazila na iftare kod džematlija, a posljednu ramazansku noć, neposredno pred Bajram, će vjerovatno ostati i na konaku. Napominjem da je riječ o ljudima koji su se tek upoznali.

Na kraju, Malik svake ramazanske večeri mijenja kuću u kojoj iftari i spava. Internat u medresi i kuću u Švicarskoj je privremeno zamijenio gostoprimstvom džematlija.

Upravo to je nešto što će, kako kaže, dugo pamtiti i prepričavati.

(Nedim Gondžić/Preporod.info)