Iz tefsira: Primjer dobrog vjernika

"I ko je bolji vjernik od onog ko se preda Bogu, čini dobročinstvo i slijedi čistu vjeru Ibrahimovu. A Bog je Ibrahima učinio svojim prijateljem." (En-Nisa, 125)

Prvim dijelom ajeta se poručuje da je vjera sjeme iz kojeg izrastaju dobra djela, a sjeme iz kojeg ne izbijaju dobra djela nedostatno je i skoro mrtvo. Dobro sjeme i dobra djela u međusobnom su odnosu poput uzroka i djelovanja. Određeno djelovanje ne može nastati bez uzroka i svaki uzrok mora imati svoje djelovanje. (Siddiki)

Drugi dio ajeta sugeriše poziciju koju Ibrahim a.s. ima u islamskom učenju, jer se obilježava počasnom titulom "Prijatelj Božiji". To, naravno, ne znači da je on bio nešto više od običnog smrtnika. No, njegova je vjera bila čista i iskrena, a njegovo ponašanje u svim okolnostima pravedno. (Jusuf Ali)

Prevod riječi "prijatelj" ne odražava u cjelosti ono što se želi reći arapskom riječju "halil", čime se obiježava bliskog i iskrenog prijatelja, koji zaslužuje ljubav i povjerenje veće od uobičajenih i svakodnevnih. (Darjabadi)

Ovim se ajetom sugeriše kako nas predanost Bogu (ibadetska strana ponašanja) povezana sa dobročinstvom (dio ljudskog djelovanja koji je na relaciji prema drugim ljudima) može približiti Ibrahimu a.s. Stoga je važno čuvati dobar odnos prema Stvoritelju i stvorenome.